Povijest alkoteksta: Praotac svih pijanaca je londonski taksist George Smith

studeni 11, 2019 maxportal
Share Button

Jeste li znali da je prvi alkoholizirani vozač uhvaćen davne 1897. godine? Bio je to londonski taksist George Smith koji je nakon udarca u zid automobilom novčano kažnjen za vožnju pod utjecajem alkohola.



Naravno, nitko to nije mogao dokazati, ali je prvi alkoholni debitant upravo tako izgledao policiji.  Pomoglo je i to što je taksist skrušeno priznao da je pio. A zabio se u zid.

Vesela je to crtica iz prošlosti o praocu svih automobilskih pijanaca koja nije završila kobno. Prije standardiziranih alkotestova policajci su vozače najčešće testirali hodom po crti, dodirivanjem nosa ili ušiju zaklopljenih očiju te ostalim trikovima neposrednog opažanja. I mirisima alkoholnih para.

Porast brzine i težine automobila su doveli do sve većih opasnosti u prometu u slučaju nesavjesnog „rukovanja“ automobilima.  Nakon konzumacije alkohola, primjerice.

Tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je rapidno rastao broj osobnih automobila (te preko bare još ranije, nakon ukidanja prohibicije), 50% smrtnih slučajeva u prometu uključivalo je alkoholiziranost vozača, a danas je to oko 30%.

Prije nije bilo mobitela, koji su danas vozačima jako privlačni. Svejedno, i danas uz svu tu tehnologiju i mobitel koji besramno mami na rukovanje u automobilu – i dalje imamo “oldschool” ljude koji još uvijek vole popiti koju čašu previše. Ili flašu.

Formalizacija metode otkrivanja alkohola kod vozača započela je 1927. kada je Emil Bogen objavio rad o ispitivanju daha za prisutnost alkohola. Iako se znanja o testiranju alkohola u dahu mogu naći još od 1874. godine pa nadalje, ipak je Bogenovo istraživanje postavilo temelje za usporedbu koncentracije alkohola u dahu (BrAC) i koncentraciju alkohola u krvi (BAC).

Godine 1938. profesor Rolla Harger sa Sveučilišta Indiana, razvio je instrument za ispitivanje alkohola u dahu (zvan „drunkometer“)   Taj uređaj je prikupljeni dah dodavao kemijskoj otopini koja bi promijenila boju ovisno o tome koliko je alkohola bilo prisutno. Korištenjem tog izračuna prisutnost alkohola je mogla biti samo ugrubo određena.

Dorkenstein robert breath group

Robert Borkenstein  je 1954. godina usavršio Hargerov izum i ta godina se smatra izumom prvog pravog uređaja za alkotestiranje tzv. “breathalyzer”. Bio je to prvi  prijenosni uređaj, te godine počinju i prva alkoholno testiranja na cesti, a uređaj je postao standardna oprema svakog policijskog vozila.

Zbog ekspanzije tadašnjeg problema alkoholiziranosti u prometu, Borkesteinov izum je nedugo nakon otkrića uveden u uporabu u Sjedinjenim Državama, Australiji i Kanadi, dok je Europa još dugo poslije rabila samo testove na ispitivanja uzoraka iz urina i krvi.

Za potonje su ipak potrebni medicinski stručnjaci, što je i razlog važnosti breathalyzera – praktičnost i jednostavna uporaba testiranjem daha na cesti.

Drägerova cjevčica

Sve je to dovelo i do slavne cjevčice kompanije Dräger, koja je iz Njemačke žarila i palila svuda uokolo utjeravajući strah u kosti nesavjesnim vozačima. Sve do dolaska modernijih elektroničkih uređaja. U Hrvatskoj se taj uređaj, po imenu kompanije, jednostavno nazivao dreger.

Simpatična je i „pijana“ priča o nastanku cjevčice. Glasnogovornik kompanije je ispričao da se na tu ideju došlo dan nakon jedne proslave kod njih u laboratoriju kada su se suradnici upustili u raspravu tko od njih još uvijek bazdi po alkoholu od jučerašnjeg pijanstva.

Stvar, dakako, nije radila po principu zadaha usne šupljine, ali to je svakako jedna pozitivna i topla priča iz koje se izrodila dobra cjevčica.

“Cjevčice je njemačka tvrtka isporučivala policijama diljem svijeta, a u Njemačkoj su se koristile sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Kemijske testove na alkohol njemačka policija već dugo ne koristi te se tako čitava proizvodnja izvozila”, kazao je nedavno glasnogovornik tvrtke Herbert Glass.

“Posljednja mušterija koja je kupila veću količinu je bila, između ostalih i policija Šri Lanke. Ali posljednjih godina se naručuje sve manje tako da ćemo i posljednju seriju staviti u skladište, da vidimo tko će je kupiti”, dodaje.

Danas postoje novi, elektronički uređaji koji su mnogo precizniji od starih testova – tako da se tek stariji vozači još sjećaju osjećaja straha i mučnog čekanja “hoće li pozelenjeti”. Naraštajima su se prenosili i savjeti o tome kako da se prevari prometnu policiju. Žvakaća guma, mentol-bomboni, grickanje zrnja kave, samo su neki od njih.

Takvi trikovi nemaju šansi kraj današnjih uređaja, koje također proizvodi Dräger.

“Senzor u aparatu posve specifično mjeri količinu alkohola u zadahu i potpuno je neosjetljiv na druge elemente. Time se dobivaju i mnogo precizniji rezultati nego što su se dobivali ovom cjevčicom”, kaže Glass.

M.M/Foto:arhiv

 

Komentari
Share Button