Stjepan Mesić je u hrvatskoj politici jedinstven slučaj. Čovjek koji je od HDZ-ovog ratnog propagandista i govornika pred dijasporom, s otvorenim koketiranjem s ustaškim narativom, kasnije postao predsjednik države i jedan od najglasnijih javnih kritičara istraživanja povijesti NDH.
U posljednjih desetak godina hrvatski sudovi su u više navrata izricali prekršajne i kaznene sankcije zbog uzvikivanja “Za dom spremni”, isticanja obilježja NDH ili izvođenja pjesama koje se smatraju ustaškima.
Presude su se kretale od novčanih kazni do uvjetnih osuda, a sudska praksa je uglavnom tumačila da se radi o narušavanju javnog reda, poticanju netrpeljivosti ili stvaranju neprijateljskog okruženja.
Posebno su zabilježeni slučajevi kažnjavanja navijača, pojedinih braniteljskih skupina i sudionika javnih okupljanja, gdje su sudovi procjenjivali kontekst — je li pozdrav korišten kao provokacija, politička poruka ili oblik veličanja NDH.
Istodobno, sudska praksa je jasno razdvojila HOS-ov grb od pozdrava “Za dom spremni”. Grb HOS-a dopušten je isključivo u komemorativnim i povijesnim kontekstima, kao obilježje postrojbe koja je djelovala u Domovinskom ratu, ali ne kao simbol NDH.
Snimke Mesićevih nastupa iz Australije početkom 1990-ih u kojima govori da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu “pobijedili dva puta, 10. travnja 1941. i 1945.” danas stoje kao politički i moralni teret, ali pravno gledano više su povijesni dokument nego predmet kaznenog progona.
Čekovi koji je tad preuzeo i za koje nikad nije utvrđeno gdje su završili, druga je tema koja ide u ratno profiterstvo i za što nema zastare.
Mesićeve sporne izjave
4. siječnja 1992., Novska. Dan nakon Sarajevskog primirja. 4. siječnja 1992. godine, Stipe Mesić posjetio je zapadnu Slavoniju i s domaćinima se družio u Novskoj.
Mesić u neformalnom razgovoru, na kojem je nazočan Tomislav Karamarko i saborski zastupnik Nediljko Matić, relativizira zločine u Jasenovcu, govori da su matere djecu dovodile bolesne u Jasenovac pa su zato umirali (kao da je Jasenovac luna park), pohvalno govori o Andriji Artukoviću..
29. ožujka 1992., Buchs, Švicarska. Na tribini pred oko 1000 ljudi Mesić je tri sata žestoko i vatreno govorio o ustaškom pokretu. “Ustaše su bili oni koji su željeli hrvatsku državu – ako je i bilo zločina, bio je to opći rat”, kazao je Mesić.
Govoreći o aktualnoj politici rekao je “nema ništa protiv pripajanja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, no kako je prioritet istjerati četnike iz Hrvatske”.
30. svibnja 1992., Sydney,– Dan hrvatske državnosti Govor pred dijasporom: teza da su Hrvati “pobijedili dva puta” – 10. travnja 1941. proglašenjem NDH i 1945. kao dio pobjedničke strane; NDH opisuje kao ostvarenje “prirodnog i povijesnog prava na državu”, uz distanciranje od fašizma samo formalnom formulom.
2. lipnja 1992., Sydney, Australija Još jedan nastup s proustaškom retorikom, dio kompilacije “proustaška retorika 90-ih”. Tada su se u medijima pojavile i informacije da je na prekooceanskim turnejama, gdje se prikupljao novac za obranu Hrvatske, pjevao ustašku budnicu “Jure i Boban.”
Kao predsjednik RH, Mesić javno i dosljedno nastupa s antifašističkih pozicija, sudjeluje na komemoracijama u Jasenovcu i oštro osuđuje NDH, što je u potpunom raskoraku s retorikom iz 1992.
Nakon objave snimke govora u Australiji, Mesić priznaje da je “govorio u funkciji ratne propagande” i da je bio “upregnut u kola jednostrane interpretacije povijesnih zbivanja”, pokušavajući reći dijaspori ono što je “htjela čuti”.
Nakon što je Maxportal 2017. objavio snimka iz Novske Savez antifašističkih boraca se ogradio od Mesića, a Mesić se javno ispričao zbog izjava iz tog razdoblja.
Može li Mesić danas biti tužen po Zakonu o prekršajima
Pravno: Mesićevi govori iz 1992. danas bi, u hrvatskom pravnom okviru, mogli upasti u zonu javnog poticanja na mržnju i odobravanja zločinačkog režima, ali ključne su tri stvari: djela su počinjena u inozemstvu, u vrijeme kad takve inkriminacije nisu bile jasno propisane kao danas, i odavno su u potpunoj zastari.
Kazneno pravo ne trpi retroaktivnost—čl. 2. i 3. KZ jasno kažu da se može suditi samo po zakonu važećem u vrijeme počinjenja djela.
Hrvatska policija i sudovi u više su slučajeva postupali protiv državljana Srbije koji su u Hrvatskoj, tijekom boravka ili neposredno nakon ulaska u zemlju, na društvenim mrežama objavili sadržaje koji se kvalificiraju kao poticanje na mržnju, veličanje nasilja, vrijeđanje nacionalnih osjećaja, isticanje zabranjenih simbola ili uvrede prema hrvatskim institucijama
U takvim slučajevima policija je postupala jer je radnja počinjena na hrvatskom teritoriju, objava je nastala dok se osoba fizički nalazila u Hrvatskoj, što automatski aktivira hrvatsku nadležnost.
Sudovi su izricali prekršajne kazne, najčešće novčane, a u nekoliko slučajeva i zadržavanje do 48 sati zbog narušavanja javnog reda.
Politički: Snimke iz Australije i Novske razotkrivaju brutalnu iskrenost ratne propagande: tadašnji HDZ-ov vrh, uključujući Mesića, svjesno je igrao na emociju dijaspore, koristeći ustaški simbolički kapital kao mobilizacijski alat.
Kasniji zaokret prema antifašističkom narativu nije samo ideološka evolucija, nego i pokušaj političke reinterpretacije vlastite prošlosti. To stvara duboku pukotinu: Mesić je istodobno simbol antifašizma i čovjek čije su riječi iz 1992. danas školski primjer govora koji bi bio pod povećalom DORH-a i policije.
Društveno: Ove snimke su važnije kao ogledalo hrvatske tranzicije nego kao potencijalni predmet kaznenog progona. Pokazuju kako se isti akter može kretati od proustaške retorike do antifašističkog moralnog autoriteta, ovisno o političkom trenutku.
Za ozbiljnu raspravu o govoru mržnje danas, Mesićev slučaj je koristan podsjetnik: nije dovoljno imati dobre zakone, treba imati i dosljednost u primjeni bez obzira na to tko je govornik.
M. Marković/Foto: YOuTube
