U proteklih 60 godina znanstveno je dokazano da preko 800 vrsta gljiva imaju različite ljekovite učinke na ljudski organizam, pa je stoga razumljivo da je Springer Nature Group, jedan od vodećih globalnih izdavača znanstvene literature, upravo objavio novo prošireno izdanje knjige “Gljive s terapijskim potencijalom (Najnovija istraživanja i razvoj)”.
U toj kapitalnoj znanstvenoj monografiji – koja na preko 500 stranica prikazuje utvrđene učinke tvari iz ljekovitih gljiva na sve glavne zdravstvene probleme suvremenog čovjeka – jedno od najvažnijih poglavlja napisali su upravo hrvatski znanstvenici.
Riječ je o poglavlju „Proteomička istraživanja terapijskih svojstava ljekovitih gljiva“, čiji su autori dr. sc. Boris Jakopović i još nekoliko koautora sa zagrebačkog i riječkog sveučilišta. U tom poglavlju kritički je prikazano 40-tak suvremenih proteomičkih istraživanja ljekovitih učinaka tvari iz pojedinih vrsta gljiva.
Najviše su proteomički istraživana antitumorska svojstva na tumorima debelog crijeva, pluća, dojke, jetre, želuca, grlića maternice, prostate, melanomu, sarkomu i limfomu.
Također su proteomički istraživana i imunomodulacijska svojstva određenih tvari iz gljiva, kao i njihovi ljekoviti učinci protiv dijabetesa, povišenih masnoća, kao i za zaštitu jetre, te mozga i cjelokupnog živčanog sustava.
Posebno je istaknuto istraživanje iste grupe hrvatskih znanstvenika koje je utvrdilo antitumorsko djelovanje kombinacije ekstrakata različitih vrsta ljekovitih gljiva kod kolorektalnog karcinoma, što je jedinstveno u svijetu jer su se proteomički istraživali učinci kompleksnih ekstrakata, dok su svi drugi do sada istraživali samo pojedinačne izolirane komponente.
Tehnološki vrlo napredne metode proteomike, koje uz genomiku i metabolomiku pružaju dosad neslućene mogućnosti sistemsko-biološkog pristupa istodobno istražuju vrlo velik broj životnih procesa i mehanizama kako se oni istovremeno i povezano odvijaju, pri čemu se koriste moćni bioinformatički programi i alati.
U usporedbi s uobičajenim parcijalnim metodama, proteomika „širokih razmjera“ puno cjelovitije i pouzdanije „snima“ normalne i patološke procese u živom organizmu, uključujući i stvarne rezultate primijenjenih terapija.
Korištenje proteomike vrlo je plodonosno za otkrivanje novih terapijskih sredstava i metoda – od otkrivanja proteina koji su pogodni kao mete novih ciljanih terapija, do pronalaženja novih biomarkera određenih bolesti koji će poboljšati prognostiku i terapiju tih bolesti.
O tome kakve se iznimne mogućnosti budućega liječenja niza različitih bolesti kriju u sistematičnijem korištenju proteomike, dovoljno govori i činjenica da od oko 3000 do sada poznatih mogućih terapijskih meta, postojeći farmaceutski lijekovi ciljaju samo njih 5-10%!
R.I. /Foto: Ilsutracija
