Nakon desetljeća zaboravljenih mirisa i bezličnih crvenih kugli koje se samo zovu rajčicama, doživio sam nešto što više nisam očekivao – rajčica me oduševila.
“Tataaaa…” bila je začuđena kći mojom reakcijom nakon što me crveni sok rajčice poprskao po majici. U zemlji u kojoj se malo što tako pokvarilo kao rajčice, taj trenutak bio je mali povratak u vrijeme kad je ljeto imalo okus.
Doista, rijetko se što u Hrvatskoj u posljednjih 30 godina tako pokvarilo kao rajčice. Jagode su zadnjih nekoliko godina krenule istim putem bez okusa, bez mirisa, bez duše.
Kćeri sam ispričao priču o Šveđaninu kojeg smo zvali Grgo. Bio je vozač teškog kamiona, imao curu Hrvaticu i svake godine su dolazili u Hrvatsku.
Jedne večeri na terasi stana u zapadnom dijelu Zagreba kuma mu ponudi rajčice. “Ne volim rajčice.” “Uzmi, nisu ovo one vaše plastične što odlično izgledaju, a nikakve su. Ove gombave je moja majka uzgojila u vrtu kraj Trogira.”
Da ne odbije kumu, Šveđo je uzeo nož i vilicu. “Ne tako, nije to biftek. Uzmi u ruku, stavi malo soli i zagrizi.” Šveđo je zagrizao i zastao: “Uh, ovo je dobro, ovo nije rajčica.”
I zato me ova koju sam kušao vratila u vrijeme kad je rajčica bila rajčica. Kad je mirisala prije nego što je dotakneš. Kad si znao da je ljeto čim je prerežeš.
(Ove koje sam ja kušao su iz Slovenije, sorta REXOSO).
M. Marković/Foto: mp
Josip Šincek, čovjek kojeg Uskok tereti da je godinama zakopavao desetke tisuća tona otpada po…
Ulrich Siegmund izgradio je popularnost na društvenim mrežama. Spiegel ga je svojedobno opisao kao "najopasnijeg…
Politički analitičari ocjenjuju da pobjeda protuimigrantske Alternative za Njemačku (AfD) na jučerašnjim lokalnim izborima označava…
Komentiraj