Anto Đapić: Osječani se čude i pitaju me – što bi Škorinom Mlinareviću

13 svibnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Osječani, s kojima svaki dan komuniciram, ljudi iz i od politike, ali i oni kojima je politika sporedna stvar, a koji pamte što sam za kratkog gradonačelnikovanja Osijekom uspio uraditi, u čudu me pitaju – što bi Mlinareviću (Berislav Mlinarević, kandidat  Domovinskog pokreta i Mosta) da me pokušava napadati u sučeljavanju neku večer?



Ne znam, nisam psihijatar, većini sam kratko odgovarao. No, razumijem politiku i političke procese pa mi je zbog toga stvar jasna i naravno, nije iznenađenje.

Tko samo malo ozbiljnije prati razvoj političkog fenomena nazvanog po teško kompromitiranom Škori, a Boga pitaj s kojim sve stvarnim autorima u pozadini, jasno mu je da je Mlinarevićevo ponašanje posve logično.

Kad imaš goleme ambicije, ili naloge koje prihvatiš kao gažu, a nemaš ni vizije, ni socijalne inteligencije, narod bi rekao – ni pameti, ni obraza, radiš ono što je pokušao Mlinarević, a što Škoristi rade od kad su nastali.

Lažeš, mutiš, huškaš, razaraš i sramotiš se, jer je tako osmišljena gaža, takva te publika čeka na zgražanje goleme većine normalnih i razumnih ljudi.

Zato je besmisleno s otužnim političkim diletantom Mlinarevićom polemizirati, ili njemu i rulji, koja u tome što DP, njegovi tragikomični Škorojevići i Bujičari rade nešto racionalno pokušati dokazati.

Oni ne razumiju što je problem, a što rješenje problema pa je njima svaki pokušaj rješavanja problema, opasan i sam po sebi problem. Njima je kompromitirajuće raditi, stvarati, imati viziju i političko znanje, a vrlina im je razaranje, huškanje i laž.

Zato Mlinarevića žalim. Jedino to mogu reći, jer nitko, pa ni on, čak ni Škoro sa sve užim krugom zaluđenih političkih talibana, ne bi trebali biti izloženi podsmijehu i prijeziru velike većine ljudi, koji će ih pratiti doživotno zbog sramne epizode u koju su upali.

Anto Đapić/ Foto:hrt/fah


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •