Kad su, krajem prosinca prošle godine, policajci naoružani dugim cijevima širom Hrvatske osiguravali distribuciju prvih doza cjepiva protiv covida -19, stručnjaci za sigurnost opravdavali su to činjenicom da je cjepivo iznimno vrijedno te da kao takvo predstavlja izazov i kriminalcima pa je njegova zaštita u širem smislu pitanje nacionalne sigurnosti.
Danas kad svjedočimo bezobzirnoj otimačini cjepiva, uglavnom od strane društveno dobro poziciranih pojedinaca i njihovih bračnih partnera, više nitko ne spominje nacionalnu sigurnost niti kriminalce.
Štoviše, oni koji imaju moć i koji bi trebali spriječiti ovo društveno pogubno ponašanje, svojom pasivnošću i relativiziranjem otimanja cjepiva najugroženijoj populaciji de fakto podržavaju beskrupulozno ponašanje. Vlast čak ne inzistira niti na osobnoj odgovornosti otimača i otimačica, kao niti njihovih pomagača i pomagačica.
Novoizmišljenim oksimoronom “cijepljenje viškom cjepiva u manjku” i alanfordovskim Verzakovim poučkom “manja je šteta da se oni cijepe nego da se cjepivo baci”, oni koji bi trebali svima osigurati jednakost u ostvarivanju zajamčenih prava, zapravo vrijeđaju zdrav razum velike većine običnih hrvatskih građana.
Vodeći ljudi akademske zajednice, ugledni gospodarstvenici i moćni državni dužnosnici iskoristili su svoj položaj, utjecaj i poznanstva i dokopali se cjepiva za sebe i svoje bližnje. Pri tome su hladno zanemarili činjenicu da svojim činom uskraćuju cjepivo onima kojima je najpotrebnije. Starim, bolesnim i nemoćnim ljudima.
“Red se može napraviti kad se kupuju sir i vrhnje, ali takvog reda kad je cijepljenje u pitanju ne može biti”, riječi su ministra zdravstva Vilija Beroša. One zorno ocrtavaju ozbiljnost ministrova pristupa uvođenju reda u cijepljenje, ali isto tako pokazuju i njegove organizacijske sposobnosti i kapacitete.
Takav stav abolira one koji su već zlouporabili sustav i istovremeno ohrabruje i potiče druge da učine isto. Kako je moguće da zdrava mlada osoba ili čovjek koji je prebolio covid i ima stečeni imunitet bude cijepljen već na samom početku procijepljivanja kompletne populacije, iako ni približno ne pripada prioritetnim skupinama za cijepljenje?
Iako nas odgovorni za prekoredno cijepljenje uvjeravaju da se radi tek o pukoj sreći nalaženja u pravom trenutku na pravom mjestu odnosno posljedici spontanog kampiranja petkom pred Rebrom i svojevrsnom spašavanju cjepiva, predsjednik RH isto doživljava kao “klasičnu balkansku muljažu i marčapiju”.
Teško je ne složiti se s predsjednikom RH i ne posumnjati da se radi o pomnom biranju prekorednih primatelja cjepiva uz stjecanje većih ili manjih kredita za uzvratne protuusluge. Tipičnom mehanizmu egzistiranja društvene pseudoelite: “ja tebi, ti meni!”
Otimačina cjepiva pod krinkom spašavanja prekobrojnih doza, moralni je sunovrat kvazi društvene elite koji nam u potpunosti objašnjava zašto naše društvo već desetljećima stagnira. Uz ovakvu sebičnu, nesolidarnu, nemoralnu, beskrupuloznu elitu drugačije nam niti ne može biti. Stvaranje reda na placu uz treniranje discipline na kumicama, a opravdavanje nereda u zdravstvenom sustavu i toleriranje besramnog ponašanja uzdanica državne vlasti siguran je put u propast.
Zato je za državnu vlast krajnje vrijeme da se oštro odredi prema odgovornim za sramotu, onima koji su cijepljeni preko reda ali i onima koji su im omogućili to prekoredno cijepljenje.
Možda bi u raščišćavanju društvene sramote, prouzročene smišljenim prekorednim cijepljenjem odabranih, trebalo krenuti od glave. Najveće i najskuplje državne bolničke ustanove, KBC-a Zagreb. Jer KBC je, za razliku od zagrebačkog sveučilišta i Hrvatske gospodarske komore, pod izravnim upravljanjem države.
Dovoljno je da ministar zdravstva, u suglasju s premijerom, temeljem čl. 19 Statuta KBC-a Zagreb zatraži opoziv prekoredno cijepljene predsjednice Upravnog vijeća KBC-a Zagreb, a potom Upravnom vijeću omogući objektivno sagledavanje i utvrđivanje odgovornost ravnatelja KBC-a koji uporno, bez imalo srama, kronično i komično obmanjuje hrvatsku javnost.
Vlada RH može brzo, efikasno i jednostavno pokazati da joj je stalo do solidarnosti, reda i odgovornosti u funkcioniranju zdravstvenog sustava. Poluge odlučivanja u njenim su rukama. Hoće li se i ovaj put uvođenje reda zaustaviti na redu za sir i vrhnje ili će se ipak proširiti i na red za cijepljenje?
Trpimir Goluža/ Foto: pxll
