Loše je nama, ali loše je i Trumpu. Lako se može dogoditi da ga i zatvore. Što će izazvati delirium oduševljenja kod naše 6. Ličke. Problem su onih 75 milijuna “zavedenih” koji su mu dali svoj glas na izborima.
Pa novih 75 milijuna koji su mu u velikoj izbornoj prijevari također dali svoj glas koji je prilikom maratonskog prebrojavanja “ispario” u milijunima “poštanskih” glasova dok poštanski vodeni žig nikada nisu vidjeli.
No, pustimo Trumpa njegovoj sudbini. Uostalom, jedan ozbiljni analitičar kojeg u Večernjaku promovira Tomislav Krasnec još je u travnju 2018. godine upozoravao da Trump neće dobrovoljno otići. Rekao je: “Ne mogu zamisliti da će otići… Uključujući i to da mu ljudi s puškama kucaju na vrata… Završio bi kao u ‘Scarfaceu'”.
Izgleda kako je neka vrsta mode da komičari kao stručnjaci komentiraju ozbiljne političke događaje. Recimo “naš” N1 ima komičara koji nam s potpuno nevidljivim humorom “komentariše” vladajuće, desničare, klerofašiste, katotalibane, zatucane ognjištare… A da se pritom još nitko normalan nikada nije uspio nasmijati. Makar ni sažalno nasmiješiti. Bolje bi bilo da N1 zaposli kao komičara mog prijatelja Romana koji se na fejsu pita: “Nekaj si mislim, zemlja je okrugla, a ploče se pomiču? Sumnjivo do jaja”. Sad samo čekam da nam “komičar” s N1 otkrije tko je veći katolik: Joe Biden ili Zoran Milanović? No, vrijeme istječe…
Krasnec je već čuo da Sirija, Irak, Libija i Sjeverna Koreja zajednički razmatraju vojnu intervenciju kako bi osigurali vladavinu prava i demokracije kod slobodnih višestranačkih izbora u SAD-u. U prvim redovima te “demokratske” vojne intervencija sigurno bi se rado našli sjajni analitičari RTL-a, Nove TV, HRT-a da objasne zatucanim američkim desničarima kako su se folklorni likovi s jelenjim rogovima na glavi, s tetoviranim golim trbusima, našmrcani i nacugani lakoćom probili do najčuvanijeg mjesta na svijetu te kako pred njima k’o snoplje pada washingtonska policija naoružana do zuba, Nacionalna garda, FBI, CIA, tajne službe…
Kako je u stvari lako izvršiti ‘državni udar’kad se ‘bratska srca slože’ …
Kako je u stvari lako izvršiti “državni udar” kad se “bratska srca slože” u RTL-u, na N1… Demokratska Kina pružila je punu podršku radnom narodu SAD-a kod slamanja mučkog državnog udara. Ne samo podršku, nego i recept kako uvjeravanjima i citatima mudrog rukovodstva slomiti rulju. Na legendarnom Tiananmenskom trgu u Pekingu od 15. travnja do 4. lipnja 1989. godine “nenarodni studenti”, njih oko milijun, pokušalo je srušiti kineskog Trumpa – Deng Xiaopinga.
Kina je odmah shvatila “modus operandi” te su taktički mudro i u rukavicama proveli pokolj na Tiananmenskom trgu. To je značilo dovesti tenkove i ubiti nešto između 250.000 i 300.000 narodnih neprijatelja. S Amerima je tu mali problem. Gdje da nađu 300.000 tetoviranih s jelenjim rogovima na glavi. Naravno, s nevidljivim rogovima na glavi su milijuni i milijuni ljudi, ali hajde ih prisili da to priznaju.
Kad smo već kod N1, za spomenuti je povratak “dijalektičkog materijalizma“ na ekrane te televizije i to u liku i “djelu” Žarka Puhovskog, neslužbenog doživotnog svjedoka protiv svih koji još nisu shvatili što smo sve izgubili nestankom neprežaljene Juge. Nakon što ga je onako “nešportski” demaskirao Zoki Milanović, naš Žare se privremeno sklupčao u najudaljenijem kutu i stoički lizao rane.
Sad mu je njegova TV N1 pružila drugu priliku da se “samoupravno deklariše”. Uzete su mu sigurno u obzir stare zasluge – svjedočenje protiv studenata 1972. godine zbog “rušenja” najdemokratskije diktature “na ceo svet”. Žare je žarko svjedočio, a Budiša, Čičak, Paradžik, Dodig i ostali odvoženi su u “maricama” pjevajući: “Tamo, tamo da putujem – tamo, tamo da tugujem…”
Nakon 1971. godine došla je i 1991. godina. Jugoslavenska inicijativa, cmizdrenje za Titom, njegovim mudrim izrekama kao “Prije će Sava poteći uzvodno nego Hrvatska postati država”, pa “Drugovi ima sudija koje se drže zakona k’o pijani plota”, pa ona fenomenalna “Snađi se druže” itd.
Ova zadnja je punu primjenu doživjela u privatizaciji 1989. godine, kad su se drugovi fantastično snašli… A kad su došli “Bljesak” i “Oluja” Žare je s bivšim “narodnim neprijateljem” Čičkom poslao “crnu knjigu” zločina Hrvata nad Srbima u Haag, uvjereni kako će tako zažariti i popaliti Tuđmanove ustašoide. Kako je pravda u pravilu slijepa, “drugovi haaški sudije” proslijediše “knjigu” u kontejner za smeće proglasivši je smećem.
Zahvaljujući izostanku lustracije, Žare je tijekom vremena polako postao “kartica za sve”. On sve zna, sve televizije otimaju se za njegove vizije, “malo” čelo izbacuje svaki dan novo načelo, sve dok se nije pojavio Zoki s Pantovčaka i začuđeno uskliknuo “Ljudi, car je gol”. I tako, odjeven u Tomićevu uniformu podoficira JNA, pojavio se neki dan na “svetioniku istine” – u našoj TV kući N1. Tema je bila biblijska: ekstremna desnica. Tu je Žare doma: “Ta ekstremna desnica uzela je Trumpa za svog idola, to su ljudi kao Janša, Orban, dio njemačkog AFD-a, kao Hodak ili Krišto u Hrvatskoj. Oni sad imaju problem s tim da se opet pokazalo kako ekstremna desnica ne može drugo nego biti prostački orijentirana protiv demokracije i da naginje krvoproliću…”
‘Obnova kuća nakon rata u Petrinji i krvna slika premijera imaju zajednički nazivnik. Fali željeza’
Htio sam manirom prostaka napisati “bravo Žare, svaka ti dala”, ali se odmah prisjetih Anke, Rade, Katarine, Vesne i ostalih ljevičarskih ikona pa odustah. Tog prostakluka nije bilo u Žaretovoj Jugi. Tada su svi bili “samoupravno vaspitani“. Sjetih se 1950. godine i ekspozea finog i senzibilnog Aleksandra Rankovića na Skupštini Jugoslavije koji je otprilike kazao drugovima kako su do tada pobili 586.000 narodnih neprijatelja (naravno bez suda i suđena).
Naknadno su se javili mnogi drugovi i drugarice da je gornja cifra Čičkova izmišljotina te da je bez suda i suđenja pobijeno nešto više od 50.000 bandita. I svi su odahnuli. Eto, “samo 50 hiljada, drugovi! Oni koji su nas “oslobodili” ubili bez suda bar pedeset tisuća ljudi koji sasvim sigurno nisu naginjali krvoproliću.”
Aktualni komentar na fejsu: “Obnova kuća nakon rata u Petrinji i krvna slika premijera imaju zajednički nazivnik. Fali željeza…”
Evo još jedne mučke provokacije protiv bratstva i jedinstva. Usred apokalipse koja nas je pogodila, u Glini se pojavio “ustaša mlad”, vidio jednog od stupova vlasti u Hrvata i počeo se derati “ubi Srbina”, gledajući Milorada Pupovca najrelevantnijeg hrvatskog političara. Policija je djelovala djelotvorno i potencijalni atentator se odmah našao u buksi.
Sa zanimanjem sam narednih dana čekao da vidim korijene tog ustaše i njegovu daljnju pravnu sudbinu. No, ništa osim muka u medijima i s govornica vlasti. Usmenom predajom doznajem da je “mladi ustaša” porijeklom iz “miješanog braka” jer su mu i otac i majka Srbi.
Još uvijek iz profesionalne znatiželje čekam generalije “mladog ustaše”, vijest kako teku istražne radnje te hoće li biti optužnice ili optužnog prijedloga za takvu šovinističku provokaciju, ali čini mi se da ću se načekati. I na kraju Pupijev komentar: “Napadaju me salonski humanitarci i dušobrižnici, oni koji viču ZDS i ‘ubij Srbina'”.
Čuvaj nas Bože provokatora i masonske lože!
U predzadnjoj kolumni pokazao sam slabo znanje. Kao da sam se opet vratio u gimnazijske klupe. Citirao sam, uz Tina, mog omiljenog pjesnika A.G. Matoša: “U katedrali jedne teške noći uđoh tiho i priđoh do oltara; Nad nama pletu neke čudne niti; Hrvat je opet teško biti…” I to drugi puta…
Ovim putem duboka isprika prof. Ivici Šušiću, hrvatskom pjesniku iz Zagvozda čija je to zapravo pjesma. Predaje na Prvoj jezičnoj gimnaziji u Splitu. Čestitam na pjesmi koja tako frapantno podsjeća na velikog Matoša. Samozatajnom pjesniku želim što više pjesama koje nas podsjećaju na nas i naše tragične sudbine kroz još tragičniju povijest.
”I dok je srca, bit će i Kroacije…“ iz pjesme “Pri svetom Kralju“ iz 1910. godine A.G. Matoš.
Sad nam dolaze zanimljivi dani. Prijatelj Roman je zabrinut pa se pita na fejsu: “Hoće li Stožer dozvoliti brak između cijepljenih i necijepljenih? Priča se svašta…”
Ideš na spoj s potvrdom da si cijepljen. Nekako se bojim da me na fejsu zbog širenja panike ne blokiraju. Twitter želi ušutkati 75 milijuna Trumpovih glasača. Sve pod firmom – borbe za slobodu govora. No, siguran sam da moje kolumne ne čita nitko iz Stožera. Bavarski premijer Markus Soder “ladan k’o zmija” izjavljuje: “Lockdown u Njemačkoj neće završiti 31. siječnja”. A kod nas? Kod nas je vijest poruka kapetana Dragana: “Svi Hrvati su piz* i bit će kažnjeni od ljudi, a ne od potresa”. A što o Hrvatima misle prijatelji Tomislava Merčepa bolje je da se ne zna.
Uvjeravali su ga da “vidno polje” spada u nadležnost Ministarstva poljoprivrede.
Za nesretne ljude u Banovini potpuno je svejedno jesu li doživjeli kataklizmu u Banovini ili na Baniji. Ali za lijevu medijsku falangu to je važno za liječenje vlastitih frustracija. Kako je to lijepo objasnio Ognjen Sviličić, treba samo “guglati”. Siguran sam kako on zna samo za Baniju. Današnja Banovina zvala se najprije Petrinjska ili Kupska krajina. Kako su doseljeni komšije stalno dizali pobune protiv bana, 1704. godine je kralj Leopold tu krajinu predao u vlast banu.
Od 16. stoljeća taj kraj se naziva Banovina. Postoji i Banovina Hrvatska. To je ona koju je osnovana sporazumom Cvetković-Maček od 26.kolovoza 1939. godine. Kao i obično, protiv Banovine Hrvatske bili su Srbi, Muslimani i naravno Hrvati. Preci Ante Tomića, Gorana Gerovca, Roberta Bajrušija, 6. Ličke u Večernjem i Jutarnjem. Ujutro kad se probude u neželjenoj državi valjda pjevuše “Oj narode Banije i Korduna, došlo vrijeme da se diže buna…”
Pitam se što rade lektori u Večernjem i Jutarnjem? Ima li itko hrabrosti u tim glasilima prišapnuti nježno našem Anti ili Geri da je nastradala Banovina, a ne Banija. Banovina je postala Banija kad su partizani 8. svibnja 1945. godine napokon prestali bježati pred “nadmoćnim neprijateljem” i proglasili drugu Jugu. Bilo je to onda kada nam je Tito “vratio” sve ono što su Trumbić i Kralj poklonili u Rapalu Italiji te kada je Banovina kao i cijela Hrvatska naglo omršavjela i dobila ovaj današnji izgled osušenog pereca. Eto “to nam je naša borba dala…”
I sad naši zaraženi Jugovići, umjesto da odu na odgovarajuću terapiju, podbadaju nazivajući uporno Banovinu Banijom. Kako reče dr. Vukušić: nema zdravih, ima samo nepregledanih. A lijeva medijska falanga je nažalost još nepregledana.
Osjećaju se kao jadnici, iako ni danas ne znaju tko je Viktor Hugo.
“Treba li besmrtnike pokapati?”, pita se Ante Tomić.
Karavana od 5. kolovoza 1995. godine je davno prošla, a psi i dalje laju.
Tuži mi se znanac s HRT-a da ga žena stalno pita kako da proglasi ZERP.
I na kraju kako je napisao Oscar Wilde: “Neki ljudi su nažalost bez i jednog poroka koji bi im eventualno mogao ublažiti silne vrline...”
