Hrvatska medijska scena neprekidno se okreće k vrućoj vatri. Sva je lijeva, kupljena srpskim kapitalom, orjunaška, projugoslavenska. Čak i s Marsa se vidi njeno trajno ljevičarsko i jugofilsko opredjeljenje.
Evo, recimo, usporedba izvještavanja o zambijskom slučaju kupovine djece i o nemilim neredima i tučnjavi Dinamovih navijača u Ateni. Čistom analizom činjenica dolazimo do zaključka da nema nikakvog nepristranog novinarskog istraživačkog rada, čak ni golog prenošenja činjenica, već je riječ o čistom političkom linču naših navijača.
Slučaj Zambija i ”okupacija” od strane BBB-a ”vascele Antine” čvrst su dokaz da naši mediji ne skreću sa svog ljevičarskog samoupravnog puta. Bez obzira što taj put izgleda kao da je preko njega prošla kolona ruskih tenkova s nacrtanim slovom ”Z”, znakom mira kojim se poziva Ukrajinu da se mirno preda kako bi Kijev opet postao glavni grad Rusije.
Naši medijski ”samoupravljači” uporno su konzekventni. U slučaju Zambija u roku odmah zaključili su da nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom kaznenom presudom ne dokaže krivnja.
Ljudi koji ‘mnogo vole decu’
Cijela ljevica, na čelu s Telegramom, Slobodnom, Večernjakom, Jutarnjim i ostalim pisanim i elektroničkim medijima, ulagala je sve svoje skromne intelektualne napore da se ”naši oteti” odmah oslobode ”gnjusnih” inkriminacija, da se u Zambiju pošalje voz ”slobode” kako bi se svi osim Pernara što prije vratili u ”majčicu” Hrvatsku. Moraš biti apsolutni slijepac pa da od prve ne vidiš koliko ti ljudi ”mnogo vole decu”.
S druge strane, u nesretnoj Grčkoj sve je jasno k’o boza. ”Krvoločni” BBB-i sakrili su se u ogromni drveni konj s namjerom da osvoje Troju, pardon, Atenu. Divljali su ulicama Atene, sukobljavali se i tukli navijače AEK-a sve dok nisu ubili jednog mirnog navijača AEK-a. Odmah molim da se primi na znanje kako ni ja nikada nisam i ne podržavam bilo kakvo nasilje, pa tako ni navijačko, jer to je protivno prirodi športa. Osuda nasilja u Ateni, u kojem su sudjelovali i navijači Dinama i oni AEK-a i oni Panathinaikosa, za svaku je osudu.
Međutim, ovdje sada više nije riječ samo o tome. Očito se radi o jednom dobro smišljenom scenariju. Svi nekako upućuju na to da su nerede izazvali i u njima sudjelovali samo BBB, pa su i oni izboli jednog od navijača AEK-a. Jel’ to baš cijela i prava istina? Diplomacija pod čvrstom rukom Grlića Radmana (kao dostojnog nasljednika Budimira Lončara) povukla se u sebe (valjda mu je tata začepio usta) i čeka… Godota.
Ivica Granić po običaju ”muti” vodu riječima: ”Oni u Zambiji bili su Hrvati, a ovi u Grčkoj su huligani…”. U zambijskom slučaju smo odmah primili podatak da Noah ide piškiti, a ovima u Ateni se ni ne javljaju na telefone. Sedmorica iz ”drvenog konja” su izbodeni pa ako tko preživi dobit će za koji mjesec liječničku i konzularnu pomoć.
Loše vijesti za Sanju
Sanji Modrić iz Telegrama sve je jasno: ”Čemu nakupini nastranih tipova koji sebe nazivaju nogometnim navijačima služi nož za pojasom? Za guljenje jabuke?” Ispod toga Vuk Vuković misli da je ”nekada nužno odabrati stranu”.
I tako si jedan od ”vukova” misli da su on i njegovi na pravoj strani, a ja mislim da država postoji kako bi svugdje u svijetu zaštitila svoje hrvatske državljane kada im je ugroženo zdravlje i život, čak i kada je riječ o huliganima. Sanja je nekako sigurna da su se ova sedmorica izbodenih izboli sami između sebe. Valjda onako iz dosade.
Danas dolaze još lošije vijesti za Sanju i ”njezine”. Za nesretnog izbodenog Grka još se ne može sa sigurnošću utvrditi tko ga je napao. Za sada je za smrt grčkog navijača glavni osumnjičeni grčki državljanin koji navija za Panathinaikos. Koji šok za Sanju Modrić, 6. ličku iz Jutarnjeg i Večernjeg…
Zanimljiva je činjenica koju nitko od naših medija nije uopće ni zapazio ni prokomentirao je da je u pritvoru 98 Hrvata i oko pet Grka. S kime su se onda potukli hrvatski BBB? Sami sa sobom, ili s onih pet uhićenih grčkih navijača? I kaj sad? Ostaje jedino poznata isprazna ljevičarska argumentacija kako bi se prikrilo da medijima i ljevičarima zapravo nije nimalo žao što su sada BBB prepušteni na milost i nemilost razjarenih Grka: zašto su išli tamo kad su znali da ne smiju u Grčku. Prijesna laž.
Zabrana se odnosila samo na njihov odlazak na stadion, odnosno na utakmicu. A sve se ovo događalo dan ranije. Sve to naši lijevi falangisti dobro znaju, ali prešućuju baš kao i zatvorske uvjete u kojima se sada Hrvati nalaze. Uostalom, što je s prostorom koji se zove Schengenski prostor i sloboda putovanja bez kontrole. Nema slobode za ”hrvatske fašiste”, kako naše BBB-ce nazivaju grčki mediji.
Hrvatska medijska scena još je od vremena Domovinskog rata, dok su se hrvatski branitelji obračunavali s jugofilima i komunistima, ”okupirana” upravo od takvih. I dok smo slavili naše bravurozne pobjede Bljesak i Oluju, ponosni da smo dobili rat, nismo bili ni svjesni da smo istodobno izgubili jedan drugi rat u Hrvatskoj – medijski rat.
Zato ne treba čuditi što danas imamo partizanske filmove na HRT-u i to u nastavcima. Svi dnevnici su vulgarno ljevičarski, baš kao i tjednici, izuzev Hrvatskog tjednika iz Zadra. A naivni se još čude od kuda dva dijametralno suprotna stava prema činjenicama iz Zambije i Atene.
Narcisoidnost hrvatske medijske scene očituje se najprije infantilnom tvrdnjom da su oni ”sedma sila”. U stvari, radi se o običnoj ljevičarskoj ”petoj koloni” koja sve više sliči na mizantropiju prema svemu što je hrvatsko kao i prema svima onima koji ne dijele njihove ljevičarske i jugofilske vrijednosti o Drugom svjetskom ratu, Titu, Bljesku i Oluji…
Navodno se u Kumrovcu uskoro otvara restoran pod nazivom ”Tito”. Zbog velikog interesa gostiju na rezervaciju stolova čeka se u četveroredu.
U Zambiji je bila frka, a u ”Atini” je slavlje. Stotinjak opasnih ubojica, svečano najavljenih iz Crne Gore i Srbije, dolaze naoružani do zuba… Grčka policija sve zna, kontrolira ”ubice”, ali ih za vrijeme ”pauze” jednostavno izgubi. Njih dvjestotinjak, ili tako nešto. Jednostavno zaboravili na njih. Napustila ih ”memorija pamćenja”. Sada ih zaboravljaju naše vlasti. Pismom našim ”vlastima” javljaju da im ”zaboravni” grčki murjaci uskraćuju hranu, vodu, lijekove, liječničku pomoć, da su izloženi prijetnjama i da su im ugroženi životi.
Njihovi grčki odvjetnici tvrde kako se s njima postupa lošije negoli s ratnim zarobljenicima. Neki iskusni tvrde da su turski zatvori hoteli B kategorije prema ovim grčkim. A u Hrvatskoj salve pljuvanja na uhićene. BBB su narušili ovaj naš idealni svijet bez granica i putovnica. Divljaci nas ”sramote”.
Sjetite se potresa i rodilišta u Petrovoj ulici. Tko je prvi priskočio u pomoć tek rođenoj djeci i majkama? Pomogla bi njima Vlada RH-a da su krenuli na tekmu u Zambiju, ili D.R Kongo, ali ići se potući s ekstremno lijevim navijačima AEK-a u Grčku, pa neka im sada.
Index je navodno prijavio odvjetnika Davora Karačića Odvjetničkoj komori Hrvatske zbog njegovih komentara na fejsu. BBB-si tvrde: ”Ponašanje grčkih policajaca, sudaca, tužitelja, činovnika je ispod svake civilizacijske razine”. A u Hrvatskoj i dalje muk. BBB-ima prijeti da ih Grci, kao što su nedavno neke svoje ”boyse” osudili na doživotni zatvor, tako drastično kazne i njih.
Oglasio se i odvjetnik Athanasiios Kaimenakis koji u ovoj fazi istrage zastupa 90-tak BBB-sa. On ukazuje na jedan ”veliki” problem, a to je opasnost da izostane tzv. ”pravedno suđenje”. Znači, isti problem kao i u Hrvatskoj.
Drugi problem će nastati ako Grci BBB-se razbiju na više manjih grupa i pošalju ih u razne zatvore diljem Grčke. Tu se pojavljuje opasnost od odmazde grčkih zatvorenika i drugih huliganskih grupa. Naravno, to ne zabrinjava hrvatske ”linč-medijske” komentatore. Ovaj puta napokon se našao ”Pedro”. Gore od sreće. Ne shvaćaju da sve što gori može i izgorjeti…
Početak kraja došao je kada su ljudi koji nikada nisu pročitali knjigu počeli čitati internet.
Krah obrazovanja je krah naroda
Na ulazu u Sveučilište Stellenbosch u Južnoj Africi piše: ”Za uništenje bilo kojeg naroda ne trebaju atomske bombe i dalekometne rakete. Potrebna je samo smanjena kvaliteta obrazovanja i dozvola prepisivanja i varanja na ispitima. Pacijenti umiru od takvih doktora, zgrade se ruše od takvih inženjera, novac se gubi u rukama takvih ekonomista, pravda nestaje pored takovih odvjetnika i sudaca. Krah obrazovanja je krah jednog naroda.”
I na kraju ove tužne balade ponavljam citat odvjetnika Davora Karačića, zbog kojega je vjerojatno i prijavljen Odvjetničkoj komori: ”Sjetite se. Oni u Zambiji su bili ‘Hrvati’, a ovi isti koji su ih nazivali ‘Hrvatima’, Hrvate u Grčkoj nazivaju huliganima. Momcima dolje sapunaju dasku, a vlast okreće glavu.”
Kada ostariš misliš da znaš sve. Samo se trebaš sjetiti. Evo, sjetio sam se! To se zove hipokrizija. Ako se sjećate, spominjao ju je i Isus. A najgora je ona od strane vladajućih prema svom narodu.
Zašto se Hrvati kad se duboko naklone obično i naguze?
Rusi su imali Oktobarsku revoluciju čiju obljetnicu slave veličanstvenim paradama. A što slave Nijemci svojim veselim i razuzdanim Oktoberfestom? Oni slave što nisu imali Oktobarsku revoluciju!
Mirka Galića poznajem dugo godina. Stanujemo čak blizu jedan drugoga. Mirko voli voziti lijevom stranom, ali je sklon maknuti se u desno kada zatreba. Sa zanimanjem sam pročitao njegov osvrt na događaje s proslave Oluje u Kninu. Intrigantan je naslov ”Pomirbe nema glorifikacijom Oluje, a još manje kreiranjem mita sličnog kosovskom.”
bi to želio prevesti na običan politički govor, to bi valjda trebalo značiti da, ako se želimo pomiriti, onda trebamo zaboraviti Oluju, a ”oni” moraju prestati s kosovskim mitom. Ili tako nekako. Tu mi se samo od sebe nameće jedno vrlo jednostavno pitanje: koja je to ”pomirba” zbog koje bi se ratni pobjednici trebali odreći svoje pobjede, a ratni gubitnici svojih poraza.
Mi navodno ”glorificiramo” Oluju jer smo pobjednici, a naši ratni gubitnici, osim Cerske bitke, ne znaju za pobjedu. I koga ozbiljno zanima ”pomirba” s nekim tko nam je pobio u skupštini zastupnike, uveo diktaturu, tko nas je kroz cijelo vrijeme socijalizma iskorištavao, itd.? Kako to da se nakon svega ponovno pojavljuje nekakva ”gusta magla”, koja opet od nas traži da ponovno postanemo guske koje će odmagliti u neku novu maglu koju bi nam ti neki rado spremili.
Mi ćemo i dalje slaviti Oluju, pobjedu nad Turcima u Sisku… Nema novog bratstva i jedinstva. To je samo klopka za hrvatske poltrone koji nikako ne mogu naučiti povijesnu lekciju. Galić i slični ”mirotvorci” neka se sjete kako je nedavno na beogradskoj Marakani, dan nakon naše proslave Oluje, bila održana neka utakmica na kojoj su navijači Zvezde, Delije, izvijesili ogromni transparent s ”miroljubivim” tekstom: ”Svatko neka u amanet ostavi svom sinu srpsku trobojnicu da zavijori u Kninu.”
Kazat će netko – navijački folklor. Možda? A možda i srpska politička konstanta. Treba gledati ”Ćirilicu” Miomira Marića pa da se vidi tko sve, od ishlapljelih akademika, preko raznoraznih intelektualaca, javnih osoba te bivših i sadašnjih političara sanja još uvijek san o Velikoj Srbiji i njihovoj zastavi u Kninu. U takvoj stvarnosti pitanje je- je li tvrdoglavost stanje duha, ili mozga?
Lijepo je imati karakter kada nemaš love… Lijepo je biti miroljubiv dok nemaš državu… Objektivan si samo kad si naivan…
Turisti se vraćaju s Jadrana opaljeni suncem, ofureni cijenama te prismuđeni i garavi od šumskih požara…
Zvonimir Hodak/Foto: mp
