HODAK: Sramotan je Reljićev tekst o najvećem igraču Hajduka svih vremena

svibanj 11, 2020 maxportal
Share Button
Eto, prošao je i dan u kojem nas je 1945. g. srpska divizija “oslobodila”. Nadnevak 8. maj 1945. g.! “Slavna” 45. divizija, nastala negdje krajem 1944. g, kad su četnici prihvatili Titovu ponudu o amnestiji i nastavku zajedničkog ratovanja. Četnici su prihvatili ponudu, obrijali brade, zamijenili kokarde zvijezdom i kao bonus dobili pravo da baš oni prvi uđu u Zagreb. Koja perverzija “Ljubičice bijele”.

‘Strašan krimen’ Zlate Hrvoj Šipek

Imam nekakav loš dojam da je kod drugova popustila budnost. Znate ono, nekad u idilična “mesarska” vremena, bilo je uobičajeno govoriti: drugovi budite budni, neprijatelj nikada ne spava! Naime, ovih dana bira se novi državni odvjetnik. Točnije državna odvjetnica. Javilo se pet, šest nadobudnih kandidata uvjerenih da se kao nešto bira. Zbog kontinuiteta javio se i jedan kolega mason. Javila se kao izraziti favorit za tužilački tron i kandidatkinja Zlata Hrvoj Šipek, dosadašnja zamjenica Državnog odvjetnika.

Put do željene stolice činio se čist i ravan, ali pokazalo se da je uzbrdica ipak jako visoka. Klasično saslušanje pred saborskom Odboru za pravosuđe, rešetanje kandidatkinje od strane onih koji ne bi ni u mjesec dana uspjeli napisati tužbu za smetanje posjeda, ali koji obožavaju zagorsku pragmatičnost koja glasi: “Ako je do svedoka, krava je naša…”.

No, umjesto jednoglasnosti, buduća državna odvjetnica dobila je tzv. “znak”. Rezultat je bio, kak’ bi se kolokvijalno reklo,  “knap”. Šest za, četiri protiv. Da je samo jedan od ove šestorice bio malo progresivniji i dijalektički obrazovaniji od njenog izbora ne bi bilo ništa. Flaše šampanjca ostale bi neotvorene. U prvi mah nisam shvatio bit problema. Kandidatkinja odavno radi u DORH-u, pozna sustav kao k’o svoju najdražu torbicu, a jedva je prošla.

I onda me je “prosvijetlila” tko drugi nego Slavica Lukić, iz Jutarnjeg, glasnogovornica onog “revolucionarnog” vijeća s Visokog prekršajnog suda. Kolegica Zlata Hrvoj Šipek imala je, kak’ bi to Zagorci rekli, dvije velike “falinge”. Prvo otac joj je prošao “Križni put”… A joj! To je drugovi jako nezgodno!

Znači, otac joj je bio domobran. Kako se dotična uopće “ušuljala” u nekadašnje Javno tužilaštvo? Nedostatak budnosti? E, to nije dobro! Gdje je tu, drugovi, zakazala naša  progresivno dijalektička svijest? Drugo: suprug joj se na početku Domovinskog rata prijavio kao dragovoljac! E, ta kap je zaista prelila čašu. Glasaj protiv!!!

Da, drugovi, drugarica Zlata Hrvoj Šipek je rezultat našeg nedostatka budnosti. Ali sada smo budni i nećemo joj dopustiti da postane državna odvjetnica. Kad se svemu tome još nadoda kako je drugarica Šipek do sada radila isključivo u građanskom odjelu, a srž našeg “tužiteljstva” je kazneni progon nad kojim mi čvrsto bdijemo, ovakva “čudna” biografija ne zaslužuje prolaz. Iako ovo možda nekome izgleda kao nategnuti humor, na žalost nije ni nategnuto, a niti je humor. Ja gospođi Hrvoj Šipek želim puno sreće i snage! Trebat će joj…

Sjetih se jednog zgodnog oglasa iz idiličnih samoupravnih vremena. Mijenjam “Ladu” s kukom za “Jugo” s kukom. Šifra: kuku meni, kuku tebi!

Malo o desnici…

Domovinski pokret Miroslava Škore krenuo je s okupljanjem hrvatske desnice. To je nešto što se do sada činilo kao scenarij za film “Let preko kukavičjeg gnijezda”. Možda je desnica napokon shvatila što treba Hrvatskoj. Škoro je lider i oni koji uspiju prihvatiti tu činjenicu omogućit će okupljanje do sada vječno razmrvljene desnice u Hrvatskoj. Siguran sam da će neki sigurno ostati izvan tog okupljanja jer su liderske sujete i taštine marginalaca u načelu neizlječive bolesti.

Međutim, ako su desne, nacionalne opcije mogle osvojiti i čvrsto držati vlast u Mađarskoj i Poljskoj, zašto to ne bi bio i hrvatski scenarij? Ljevičari su to shvatili prije nego krmeljavi i uspavani desničari, uljuljkani u svoje “priče iz davnine”.

Dok državom drmaju Pupovac, nevladine udruge, ljevičarska HINA, ultra lijevi mediji i šačica manjinaca, na razmrvljenoj desnici svatko misli da može imati “svoju” strančicu i snatriti o vlasti bez zajedničke sinergije s drugim sličnim strankama. To ljevici u Hrvatskoj odlično odgovara jer dok god se desnica ne probudi iz svog snatrenja i ne počne razmišljati i djelovati politički pragmatično i ujedinjeno od nje ne prijeti opasnost ni za lijevi SDP sa svojim satelitima ni za srednje lijevi HDZ sa svojim lijevim satelitima.

Novinarka hrvatskog Tanjuga (HINA-e) Sandra Bartolović je nova lijeva heroina ljubitelja “Žikine dinastije”. Robusna Sandra tepa ministru Medvedu: “On je malo žešći debil”. To je ona ista drugarica iz 6. ličke koja je Hrvatima poželjela “obilje korona virusa”, na čemu je dobila iskreni pljesak Dalije Orešković. “Respekt”, cvrkuće Dalija. Špranca o lijevoj intelektualnoj sredini s jedne strane i o sirovim ognjištarima s druge polako odlazi u povijest. Milanović, Bernardić i muškobanjasta Sandra ponašaju se kao “svete krave”.

Kad Željko Glasnović upotrijebi neki neakademski glagol onda Anka partizanka, Rada, Sandra, Vedrana Rudan… kolutaju svojim liberalnim očima i od srama gledaju u pod, jeftino glumeći akademski štih. Ali kada im se pruži prilika onda same sebe demaskiraju kao destilirane članice 6. ličke. Samo naivci, k’o tele u šarena vrata, gledaju čeznutljivo prema izborima i srpnju…

Mark Twain je jednom napisao: “Da se glasanjem možemo učiniti promjenu na bolje, ne bi nam dozvolili glasanje!”.

Malo o nogometu…

Hajmo sad malo o nogometu. Dugo nam već nedostaje navijanje iako neki navijaju čitav život. Sportske novosti objavljuju serijal o sto najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Uglavnom očekivano… ipak na red je došao i Ante Žanetić. O njemu je mogao pisati bilo koji novinar SN-a osim Zdravka Reljića. Prevelika je razlika u svjetonazoru između njih dvojice.

Žanetić je hrvatski nacionalist koji je tražio i pronašao način da zbriše iz Reljićeve Juge. Reljić je, naime, jugović od glave do pete. Naslov: “Moćni half izbran u momčad svijeta”, a tekst, “...zahvalan igrač, ali ga nisu ubrajali u visoku klasu” očita je kontradikcija.

Momčad Svijeta: Pele, Puškaš, Di Stefano, Žanetić…

Nije visoka klasa, ali upada u momčad svijeta. Zatim dolazi famozna tekma u slobodarskom Splitu između Hajduka i Dinama. Ćirić, trener Hajduka, traži “poštenje” i pobjedu Hajduka kako bi Crvena zvezda bila prvak.

Nakon što je Dinamo, bez dva ozlijeđena igrača, izgubio s 3:2, u sljedećem kolu u Beogradu, Ćira isplaćuje igračima Hajduka premiju isporučenu od Crvene zvezde. Sve to je bilo normalno u “poštenoj” Jugi i Reljiću i Ćiriću.

Ali sada dolazi dio koji je bezobrazno nekorektan prema žrtvi – a to je Žanetić. On se kao “nije zalagao protiv Dinama”, iako je Hajduk pobijedio i omogućio da Zvezda osvoji prvenstvo i za to na kraju plati Hajduku. “Žanetić je lažirao”, a Zvezda je pošteno platila Hajduku!

Nakon utakmice  u Marmontovoj ulici Žanetića je napao i šakama izudarao “fanatični” navijač Hajduka Jure Papić. Isti je bio navijač Hajduka, ali je Reljić “zaboravio” napisati da je Papić bio udbaš i orjunaš, naoružan te je njegov obračun sa Žanetićem bio motiviran klasičnim udbaškim nagonom da se progoni svakoga tko nije na liniji “sinova orjune”.

Da je Žanetić ostao u Hajduku sigurno ne bi ridao i plakao za jednonogim ratnim zločincem. Na kraju mu je bijeg iz komunističkog gulaga i uspio.

Reljić je trebao pisati o braći Vujović, a ponosnog Hrvata Antu Žanetića prepustiti nekom objektivnijem od sebe. Bio sam na toj utakmici i vidio da su igrači Hajduka žestoko išli umjesto na prvu loptu na prvu nogu. I sad  zamislite da je u takovoj atmosferi netko lažirao Dinamu! A u Beogradu čika Ćira čeka s lovom. Ako je i od Zdravka Reljića, previše je.

Prema optužnicama hrvatskim generalima u Haagu, njima se najviše zamjeralo prekomjerno granatiranje, ali bar nije i pretjerana upotreba “atomskog” oružja.

Priču o Anti Žanetiću možete pročitati OVDJE

>>> U društvu Pelea, Puškaša, Di Stefana… Priča o najboljem igraču Hajduka svih vremena.Zvonimir Hodak/Foto:press

 

Komentari
Share Button