Imotski pravopis: Dan kad su invalidske štake zveckale niz stepenice Gimanzije u Imotskom

Povodom ovogodišnje proslave Oluje javljaju mi se neka sjetna sjećanja na ‘pune vreće’ dojč maraka.

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Nadomak novog tisućljeća, negdje 99. sjedismo mi na skalinima naše Gimnazije, nas trojica vršnjaka, trojica ratnih drugova i vrlo ozbiljnih lica razglabasmo o vlastitom i pojedinačnom doprinosu slavnoj ratnoj pobjedi. Znamo, moglo se i prije onog 30. svibnja 1994. kada je i HRD pretvoren u HRK, doznati da je Ljuban K. tek jedno obično lažljivo spadalo.

I tada, tko li bi drugi do ja, uobičajeno naivno nešto zbrajam i oduzimam, a obojica njih, pravih ratnih invalida i pravih ratnih veterana, uglavnom šute zagledani u staru ljepoticu uz čije su Mramorne stube za velikih odmora mogli, onomad, davnih sedamdesetih, poslije marende za veliki odmor, ustrčati u manje od pet koraka. Sjećanja su i dalje vrlo živa pa se i njihove frizure, koje smo tada vrlo ponosno nazivali ‘fudbalerkama’ i sad pred našim očima nestašno vijore na opasnim zavojima čuvenih gimnazijskih stuba.

Onaj Ljuban K. nikada nije tako brzo ustrčao tim stubama jer on uopće nije išao u nikakvu školu kamo li u našu Gimnaziju, ali će on, opet onako s visoka i vrlo učeno, nama, umornim vršnjacima pokušavati dokazivati neopisivu veličinu njegova doprinosa našoj velikoj pobjedi. Slušamo mi toga Ljubana K. dok se on, opet vrlo domoljubno, preznojava pretovarujući ogromne količine njemačkih maraka iz lažno označenih UNHCR-ovih kamiona.

Slušamo ga mi strpljivo, mada znamo da nikad on, pa ni taj put, naravno, neće izgovoriti ni jedne riječi o ratnoj sudbini tih punih vreća s dojič markama!

Onda je neočekivano iz svojih kolica, jedan od one dvojice veterana, u silnu bijesu zamahnuo štakom, pa je ona, štaka, onako metalna, odletjela niz gimnazijske stube zveckajući muklo.

Uglavnom, u najnovijim ratnim povjesnicama, doduše vrlo neslužbeno, taj značajni datum pred našom Gimnazijom označava sjetnu pojavu novih dugačkih sjena na čelu i oko invalidskih veteranskih očiju. Te sjene s vremenom postaju sve dulje i sve dublje, i sve jače i jače ocrtavaju neke još novije duboke bore na našim umornim licima.

Prokleta bila sjetna sjećanja!

Foto:imoart