U zadnjim danima hrvatska javnost ponovno je bila doslovce “zatrpana” izjavama Ivice Relkovića. Šira javnost za tog je čovjeka prvi puta čula u jesen 2015., odnosno u vrijeme kada je bio “posebni savjetnik” predsjednika Mosta Bože Petrova.
Tu je dužnost Relković obnašao do proljeća 2017., kada je iznenada napustio Petrova i postao samoproglašeni “stručnjak za političke događaje”, odnosno politički komentator.
Zbog utjecaja kojega Relković ima na hrvatsku politiku prvo kao njezin aktivni sudionik a zatim kao njezin tumač, nužno je zapitati se – tko je taj čovjek?
Odgovor na pitanje vidljiv je iz intervjua kojega je taj “političar pa analitičar” dao Večernjem listu. U tom intervjuu Relković je izrazio žaljenje što Most na parlamentarnim izborima 2015. nije otišao u koaliciju sa Milanovićevim SDP-om. Krivnju za to usmjerio je na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koju je optužio da je na Petrova izvršila pritisak da uđe u koaliciju s HDZ-om:
U našem slučaju predsjednica je netaktično prijetila čak i nekakvom svojom privremenom vladom. A onda se dogodio Petrovljev povratak s Pantovčaka i prijelomna odluka pa u Mostu više nije bilo prostora za raspravu. Nikad nisam doznao za sadržaj tog razgovora na Pantovčaku.
https://www.vecernji.hr/vijesti/da-je-most-otisao-sa-sdp-om-ta-bi-vlada-izdrzala-do-kraja-1328261
Relkovićev intervju, osim zbog napada na predsjednicu, važan je zbog još jednog razloga. U tom je intervjuu Relković podupro političku inicijativu za smanjivanje ovlasti predsjednika Republike Hrvatske:
Odavno tvrdim da su sadašnje ovlasti i sama pozicija predsjednika neadekvatne. Ovlasti treba ili smanjiti i prijeći na parlamentarni sustav s realno nebitnim protokolarnim predsjednikom ili se vratiti u neki oblik polupredsjedničkog sustava francuskog modela. Osobno više dugoročne koristi za Hrvatsku vidim u jačem parlamentarizmu s nepodijeljenom izvršnom vlašću.
Relkovićev zahtjev za smanjivanjem predsjedničkih ovlasti značajan je zato što je taj zahtjev najvažniji dio programa Zorana Milanovića.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/otkrivamo-prve-detalje-milanovicevog-programa-za-pantovcak-ako-se-kandidira-zeli-biti-zadnji-predsjednik-drzave-izabran-neposredno-na-izborima/8697707/
Osim tog zahtjeva Milanović zapravo niti nema program, jer mu program, ako se zanemere floskule o “normalnome” i “nenormalnome”, ne sadrži niti jednu konkretnu ideju.
Podudarnost stavova Milanovića i Relkovića oko smanjivanja predsjedničkih ovlasti u medijima je prošla bez ikakvih reakcija. Šutnja svih medija o tome dodatno je šokantna jer su i Milanović i Relković aktualnu predsjednicu optužili da je onemogućila koaliciju Mosta i SDP-a. Milanović je tu optužbu iznio odmah nakon izgubljenih izbora, a Relković u lipnju ove
godine.
Iz intervjua Večernjem listu očito je da je Relković i tada (u jesen 2015.) i sada (u jesen 2019.) na istom zadatku – pomoći Milanoviću u dolasku na vlast.
Na parlamentarnim izborima 2015. Relković je to pokušao kao utjecajan član Mosta, odnosno stranke koja je tada bila “jezičac na vagi”, a danas, kao “neovisni politički analitičar” javnim podupiranjem Milanovićevog programa.
Zato, najtočnija definicija Relkovića bila bi “pritajeni milanovićevac”, odnosno “vanjski suradnik Milanovićeve partije”.
Autor: Maxportal/Foto:hrt
