IAKO Andreju Plenkoviću kao novom hrvatskome premijeru treba ostaviti 100 dana da pokaže svojim prvim potezima i mjerama u kojem pravcu namjerava na čelu Vlade i stožerne hrvatske stranke HDZ-a voditi Hrvatsku, neke njegove ocjene nameću pitanje je li on svjestan u kakvoj državi obnaša najvišu izvršnu dužnost.
Najsvježiji primjer je njegova reakcija na izjavu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića o imenovanju Ante Gotovine za posebnog savjetnika ministra obrane Damira Krstičevića
Podsjećamo da je Aleksandar Vučić izjavio kako su “razumjeli poruku koju nosi postavljanje Ante Gotovine za savjetnika za nacionalnu sigurnost u hrvatskoj Vladi”, te kako je “sasvim izvjesno da Srbi, prije svega prognani Srbi koji su živjeli na području Krajine i Hrvatske, ne mogu biti sretni zbog toga”.
Ta izjava predstavlja grubo miješanja u unutarnje poslove Republike Hrvatske, što se u Beogradu s novom vladajućom garniturom Nikolić-Vučić ne događa prvi put. Ne događa se ni to da službena Hrvatska umjesto da odlučno odbaci to miješanje u unutarnje stvari Republike Hrvatske podsjeti vodeće srbijanske političare da kao oni koji su fizički osobno sudjelovali u agresiji na Hrvatsku nemaju nimalo ni političkog ni moralnog prava s visoka, kao da još uvijek postoji komunistička Jugoslavija, određivati što se u Hrvatskoj smije ili ne smije događati.
Upravo na takvu poziciju trebao se postaviti premijer Plenković i održati lekciju Aleksandru Vučiću i srbijanskoj službenoj politici, jer je Hrvatska pobijedila u ratu protiv velikosrpske agresije u kojoj su osobno sudjelovali i Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.
Umjesto toga Andrej Plenković postavio se u obranašku, dakle gubitničku poziciju, izjavljujući da ne vidi da je „reakcija nešto problematično”. Iz toga proizlazi da za Andreja Plenkovića miješanje Srbije u unutarnje stvari Republike Hrvatske „nije nešto problematično“, pa se postavlja logično pitanje brani li Andrej Plenković u ovom slučaju integritet i dostojanstvo hrvatske države kao njezin predsjednik Vlade.
Kad se reagiranje Andreja Plenkovića dovede u svezu s ponašanjem pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na čelu s već osvjedočenim vođom velikosrpske „pete kolone“ u Hrvatskoj saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem onda proizlazi da se Plenkovićeva reakcija na Vučićevu izjavu uklapa u širi kontekst nove velikosrpske politike precizirane u famoznom „Memorandumu2“ Srpske akademije nauka i umetnosti.
Treba podsjetiti da je glavni cilj tog dokumenta da se izjednači krivnja za sve ratove što ih je na prostoru bivše Jugoslavije povela velikosrpska politika pod Slobodanom Miloševićem, a nova srbijanska politika se novim sredstvima bori za te velikosrpske ciljeve.
Postavlja se pitanje je li Andrej Plenković svjestan te činjenice, je li se okružio pravim savjetnicima, jer mu u tom pogledu nikako pravi savjetnici ne mogu biti ni Vladimir Šeks ni bivši hrvatski veleposlanik u Beogradu Davor Božinović koji je na prošlim izborima dobio samo 400 preferencijalnih glasova.
Andrej Plenković treba shvatiti da je on premijer Republike Hrvatske, a ne gubernator Europske unije u Hrvatskoj koja još uvijek na razne načine (Merkelina Berlinska inicijativa, projekt „Brdo-Brijuni“, britanska „jugosfera“ itd.) želi spajati države i narode nastale krvavim raspadom komunističke Jugoslavije.
Je li Andrej Plenković svjestan blago rečeno subverzivne djelatnosti Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj na čelu s mitropolitom Porfirijem i djelovanja vođe velikosrpske „pete kolone“ Milorada Pupovca. Oni sustavno prekrajaju povijesne činjenice jer oni Domovinski rat, kojega je bolje nazvati Srpsko-hrvatski rat, smatraju ratnim naslijeđem u kojoj treba poštovati svaku žrtvu.
“Danas se nažalost prema žrtvama različito odnosimo, pa su neke žrtve iz rata ’90-ih izložene zaboravu, što svakako ne doprinosi pomirenju”, rekao je ovom prigodom Milorad Pupovac. Milorad Pupovac sustavno govori o pomirenju, a pomirenja ne može biti ako se krivotvore povjesne činjenice i ako se velikosrpska agresija na državu Hrvatsku, koju je tako okvalificirao Međunarodni sud pravde, na nazove pravim imenom.
U tom smislu i premijer Andrej Plenković mora prekinuti s manipulacijama oko velikosrpske agresije koje traju otkako su na vlast početkom 2000. godine došli Stipe Mesić i Ivica Račan i jasno mora odrešito stati na stranu povjesnih činjenica da je Hrvatska u tom ratu bila žrtva agresije i da je konačno u tom ratu pobijedila. Tada se ne bi događale obranaške i gubitničke izjave kakvu je dao nakon Vučićeve reakcije na imenovanje Gotovine za posebnog savjetnika ministra obrane.
Ako pak Andrej Plenković nastavi u ovakvom stilu onda se članstvo HDZ-a treba ozbiljno upitati jesu li s njime dobili novog umivenog Ivu Sanadera.
PIŠE: Vjekoslav Krsnik/Foto:lika-online
