Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije slučajno postala predsjednica najuspješnijih žena Svijeta pri UN-u, nije slučajno postala uzor majkama Srebrenice, nije slučajno imala snažnu podršku majki, udovica, majki poginulih branitelja i podrška silovanim ženama u Domovinskom ratu.
Njen prvi mandat protkan je nebrojenim susretima sa ženama diljem Hrvatske od kojih je u pravilu uvijek bila srdačno i prijateljski dočekana, jer su u njoj osim predsjednice vidjeli i osobu koja se iskreno zalaže za ženska prava, majčinstvo i što veću zastupljenost žena na odgovornim društveno-političkim funkcijama.
O tome jasno svjedoči sastav njenog užeg i šireg predsjedničkog kabineta. Pravo na pobačaj ženama koje su ostale trudne nakon brutalnog silovanja je tema u kontekstu „srednjeg prsta“ i ništa više od toga! Škoro trudne silovane žene šalje na savjetovanje, a predsjednica ne kopa po tim dubokim ranama već tim ženama ostavlja prirodno pravo da na temelju svoje savjesti odluče kako misle da je za njih najbolje, da odluče diskretno kako bi izbjegle novu stigmatizaciju u javnosti.
Predsjednica tijekom svog mandata nije nikome pokazivala srednji prst, čak ni Zoranu Milanoviću koji je zaslužio i puno više od toga, osobito danas kada ga Miroslav Škoro apologetski ističe kao iskrenog ljevičara i socijaldemokrata dok ga cijela javnost kritizira zbog grubih postupaka. Milanović je Škori dobar, jer je bio njegov izbor, Milanović mu je dobar iako je po ispitivanju javnog mnijenja prvi predsjednik koji je najomraženiji u javnosti.
Predsjednica je tijekom svog mandata nebrojeno puta vrlo konkretno, razložno i argumentirano odgovorila na pitanja o pobačaju, između ostalog i o pobačaju silovanih žena.
Danas kada je obična građanka što joj je omogućio Miroslav Škoro instaliravši svog favorita Milanovića na Pantovčak, dozvolila si je luksuz i privilegij da bez ikakve diplomatske stege znakovito odgovori onima koji apsolutno drugačiji odgovor ne zaslužuju i koji razumiju jedino jezik vulgarnosti kojim se obilato služe u javnom diskursu vulgarno napadajući političke uglednike.
Sermo vulgaris, jezik uličnih huligana, nije izmišljotina povrijeđenih žena nakon Škorinih izjava. „Rektalni alpinizam“ nije izmislio Davor Bernardić, nego je citirao prethodnike.
Odavno smo naučili da se na sermo vulgaris možemo odgovoriti na pristojan način, ali i da svaka medalja ima dvije strane. Poznata je rečenica “kad si među vukovima moraš zavijati”, što Kolinda kao Predsjednica čak i nije znala, ali ona najpoznatijeg obrambenog ministra, Gojka Šuška, “nećemo u rat s časnim sestrama”.
Neki će prigovoriti Kolindi da ne čuva dignitet (bivše) predsjednice, no ona sama je kazala “u normalnim okolnostima to je nepristojno, ali u ovim okolnostima to je znak ne samo političkog protesta, već odluke o tome kuda ide naše društvo”.
“Uvijek za život! Uvijek kad je to moguće. Ali i za život koji ima pravo na izbor. Bez pritiska, bez stigmatizacije i uvjetovanja, posebno u najosjetljivijim životnim situacijama poput silovanja. Pridružujem se svim ženama koje ovim “nepristojnim” činom pokazuju svoj stav i dižu glas protiv onih koji nas pokušavaju vratiti stoljećima unazad. Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku i čekala što će “baja” reći.
Ako je benigni „srednji prst“ danas sinonim za vulgarnost onda bi to isto mogli kazati o pjesmi „Otvor’ ženo kapiju man’ se Očenaša“, velikog vjernika, iskrenog kršćanskog demokrata Miroslava Škore.
Kazimir Mikašek/Foto:press
