Prisjetimo se našeg generala Janka Bobetka

29 travnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na današnji dan 29.travnja 2003. godine napustio nas je general Janko Bobetko, prisjetimo se našeg generala. Stožerni general Janko Bobetko rođen je 10. siječnja 1919. godine u Crncu kod Siska.



U Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje član KPJ, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju.

Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata Janko Bobetko se pridružio prvoj antifašističkoj postrojbi okupirane Europe, prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata tri puta je bio ranjen. Prvi put kod Višegrada 1943., pa 1944. kod Petrinje i najteže kod Špišić Bukovice 1945. godine, o čemu je za Večernji list u travnju 2000. ispričao:

Ranjen je nogu, sat i pol sam na položaju ležao u snijegu jer me nisu mogli izvući. Tek je nakon sat vremena desetak ljudi iz Brigade Braće Radić došlo i izvuklo me. Prebačen sam u Mađarsku preko smrznute Drave. Nakon nekog vremena prebacili su me natrag, u Beli Manastir, gdje je već počela gangrena desne noge. Tu su me dva mjeseca liječili dok se nisam osovio na štake. Komisija je ocijenila pedeset postotni invaliditet, pa iako su me kasnije nekoliko puta zvali, nisam se žalio.  No, 1972. godine, kada sam već bio izbačen iz vojske, pozvali su me na novu reviziju. Dakle, u vrijeme kad sam već bio izopćen. I tada je šef komisije, dr. Kučišec, častan čovjek, procijenio da sam osamdeset postotni invalid.

Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. Godine 1966. dobio čin generala pukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska).

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, on sav svoj ugled, znanje i energiju stavlja na raspolaganjesvom narodu. Već tada je vizionarski uočio da se Hrvatskoj spremaju teški dani, da jugo-generali za Hrvatsku pripremaju pakleni plan, pa je kao umirovljenik i civil u Hrvatskom saboru 25. siječnja 1991. godine rekao:

“Hrvatski narod nalazi se na povijesnom ispitu i iskušenju. Na ovom Saboru je da trajno zasjeda dok nedonese bitne odluke za svoju sadašnjost i budućnost. Hrvatsku više nitko neće baciti na koljena. Svi njenisinovi spremni su za obranu domovine, a ja sam spreman sa svojim godinama, znanjem i vojničkim iskustvom stati na čelo kolone.”

U govoru održanom u Saboru 1. kolovoza, iste godine, izazvan otvorenom srpskom oružanom pobunomi zrekao je važnu i snažnu misao:

“Hrvatska mora u rov ili će ju staviti u grob.”

Slijed kasnijih događanja samo je potvrdio ova njegova predviđanja. Tijekom Domovinskog rata Janko Bobetko odbija ponuđeno mjesto ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. predsjednik Franjo Tuđman ga promiče čin generala zbora Hrvatske vojske.

Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica. Nakon toga 20. studenog 1992. godine general Janko Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera OS RH i na tom mjestu zamjenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice Janko Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep.

Predsjednik Tuđman 15. srpnja 1995. razriješio ga je dužnosti Načelnika stožera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru. 1996. godine

Napisao je dvije knjige: autobiografsku „Sve moje bitke“ (1996) i „Sava je ipak potekla prema Zagrebu“ (2002).

U knjizi „Sve moje bitke“ je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je i napisao: „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život“.

Haaško tužiteljstvo ga je optužilo za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji “Medački Džep”. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.

Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala. 2000. godine Janko Bobetko se povukao iz javnog života. Umro je 29. travnja 2003. godine, a pokopan na groblju Viktorovac u Sisku.

Ponosan sam na činjenicu da sam bio jedan od bliskih suradnika našeg generala Janka Bobetka.

Pero Kovačević/Foto: arhiv


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •