Što nam je važnije: imati protuzračnu obranu ili zvati se američkim saveznikom?

27 ožujka, 2019 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Zašto generali našim političarima ne postavljaju pitanje kada će konačno početi nabavljati ono što nam je potrebno za čuvanje neba? Ili je važnije skupljati činove?



Fijasko sa izraelskim Barakom nije samo rezultata amaterskog pristupa, nego i lukave šutnje onih koji misle samo  o svojim činovima.

Hobi zvan „skupljanje činova“ tehnički, kadrovski i moralno nam je devastirao Oružane snage.

Tu pitanja ne prestaju. Zašto je toliko važno da se kitimo titulom američkog strateškim saveznikom? Pa čak i pod cijenu da uz američko pokroviteljstvo kontinuirano uništavamo vlastitu protuzračnu obranu, jer nam Amerikanci, hajde da se ne varamo, ne vjeruju da smo kadri čuvati prijenosne protuzračne sustave?

Sa ona tri do četiri ispravna MiG-21 koja nam lete i nekoliko uskladištenih Strela 2M teško da se uopće može govoriti o postojanju suvremene protuzračne obrane.

Hobi zvan „skupljanje činova“ tehnički, kadrovski i moralno nam je devastirao Oružane snage.

Hrvatska je jedina članica NATO saveza čiji glavni grad ne samo da nema kvalitetnu zemaljsku protuzračnu obranu nego protuzračnu obranu nema uopće.

Kako MORH nikad nije kompletirao sustav S-300, a zatim ga je isporučio Izraelu i SAD-u, PZO hrvatskoga glavnoga grada spao je na nekoliko sačuvanih i uskladištenih lakih prijenosnih sustava Strela 2M. Većinu Strela smo ionako razrezali, a dio, opet na američki nagovor, prodali na Bliski istok. Uništavanjem naoružanja poput Strele naš PZO ostaje bez najmasovnijeg sredstva zračnog odvraćanja

S druge strane, novi PZO projektili nisu nabavljeni, niti se njihova nabava očekuje u skoro vrijeme. Jedina raketa hrvatskog PZO-a koja na svim vrstama terena, od gradsko-urbanih do neprohodnih, planinskih, ima učinkovitu primjenu upravo je Strela 2M. Njezina je proizvodnja bila potpuno usvojena i unaprijeđena u odnosu na sovjetski original, a proizvedeno ih je više od četiri tisuće još u doba SFRJ.

Konačno, Strelom 2M, vrijednom desetak tisuća dolara, čije korištenje ne zahtijeva posebno složenu obuku, lako se obara letjelica vrijedna nekoliko desetaka milijuna dolara nađe li se u odgovarajućim uvjetima.

Od početka suradnje s Amerikancima, od 2009. godine, uništeno je 971 komada Strela 2M, a što su Amerikanci financirali s tri milijuna dolara. Svake godine HV, uglavnom na poligonu rt Kamenjak, kod Pule ispali za vježbu po nekoliko komada ovih projektila. Koliko ih još imamo u vojsci pravo je pitanje.

Iako je učinak Strele 2M ograničen do četiri tisuće metara visine, ona je ozbiljan problem čak i danas, u vrijeme preciznog oružja JDAM (Joint Direct Attack Munition) i JSOW (Joint Stand-Off Weapon).

Svaki suvremeni borbeni lovac, helikopter ili bespilotna letjelica koji pokuša operirati ispod te visine bit će djelovanjem Strele natjeran povećati visinu ili, pak, biti oboren. Koliko zrakoplovstvo može odraditi s četiri tisuće metara, najbolje se vidjelo završetkom operacije “Allied Force” i ulaskom NATO-ovih snaga na Kosovo.

Unatoč svakodnevnim javljanjima NATO-a o uništavanju vojne tehnike, bivša vojska Jugoslavije s Kosova povlači čak 252 tenka i 18 lovaca MiG-21, čime se otkriva veliki nerazmjer između tih brojki. Stoga je NATO nakon dvomjesečnog pregledavanja uništene tehnike na Kosovu, tek 16. rujna 1999. javnosti predočio izvješće BDA (Battle Damage Assessment), po kojemu nije siguran u uništenje čak 50 posto gađanih ciljeva na tom području.

Obranu Zagreb glumi par MiGova 21 HRZ-a koji bi u stanju stvarne opasnosti trebao upotrijebiti rakete zrak-zrak ili djelovati topovima u zraku, na moru i na kopnu. Međutim, pitanje je su li raketama R-60 naših MiGova, dometa nekoliko kilometara, istekli resursi i koliko su uopće upotrebljive?

Da smo kompletirali sustav S-300 PMU hrvatska PZO je mogla imati stratešku sposobnosti uništavanja zrakoplova do 150 kilometara udaljenosti, te balističkih raketa na udaljenosti od 40 kilometara. Po taktičko-tehničkim karakteristikama neusporedivo je bolji od sličnih zapadnih sustava.

U vrijeme Jugoslavije Zagreb je bio branjen zemaljskim ruskim raketnim sustavima Volhov i Dvina (kose daljine 25-27 km i visine 20 km za ciljeve brzine 2 Macha) kružno raspoređenim u bitnicama u Brežicama, Karlovcu, Sisku, Zaboku i Kerestincu.

Osim toga lovački puk MiGova iz Bihaća također je imao zadaću obrane Zagreba, s tim da je dežurni par ponekad bio stacioniran i u Puli, rjeđe u Zadru i Splitu, ovisno o sigurnosnim situacijama i dobu godine.

U našem slučaju uspješna PZO podrazumijeva dvostruko ili trostruko prekrivanje zona osmatranja, lansiranja i zaštite na malim i srednjim visinama. Ništa od svega toga nemamo, kao da će NATO trajati tisuću godina… A neće.

Marko Marković/Foto:E. Nakić/defender


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •