Umjesto da na optuženičkoj klupi gledamo mešetare koji su ovu državu upropastili (a i danas ruju – od “Uljanika” do “Agrokora”), svjedoci smo igrokaza čija jedina svrha može biti “bacanje prašine u oči” javnosti.
Jadnoj i nesretnoj javnosti koja je uglavnom već “sluđena” medijskim ispiranjem mozga i izgubljena u moru dezinformacija.
Nitko razuman i dobronamjeran ne može se protiviti funkcioniranju pravne države u kojoj bi svatko morao podnositi račune za ono što čini (ako je to u sukobu sa zakonom), ili ne čini (a morao bi), ali ovo s aferom “zloporabe štandova” (zbog čega je Milan Bandić danas na sudu) me neodoljivo podsjeća na loše (frljićevski) režiranu predstavu koja vrijeđa zdrav razum.
Nismo (nažalost) Švicarska, pa da nemamo većih problema od “zlorabljenja štandova” i ta priča po svemu sliči scenografiji u kojoj se progoni sitnog kradljivca s tržnice (uz povike i galamu) kako bi se pustila magla iza koje se kriju “kapitalci”.
Tajming, tajming je također bitan. Onaj tko u svemu ne zamjećuje sistem po kojemu se poput “asa” iz rukava svako malo izvuče ova ili kakva slična “afera” – baš onda kad se na javnoj sceni odvijaju stvari koje su neusporedivo značajnije (pa bi morale zaslužiti mnogo više pozornosti građana, medija i istražnih tijela), taj je ili slabo obaviješten ili posve nezainteresiran za ono što se događa oko njega.
Od kad je “zlatna koka” (Zdravko Mamić) izmaknula, moraju se aktivirati pričuvni resursi – i eto ti opet Bandića na tapetu, da popuni tu prazninu. Bandića koji je bio momak bez mane, alfa i omega, sve dok nije odbio poslušnost Partiji i odmetnuo se.
Štandovi, štandovi su najvažniji, čim to riješimo, gdje će nam biti kraj! Sve će u Hrvatskoj procvjetati, samo da se ovaj “krunski” problem koji muči naciju stavi ad acta!
Svojedobno je (ako se dobro sjećam) upriličena slična smijurija od suđenja, kad je umirovljeni general HV, Ljubo Ćesić Rojs izveden pred “lice pravde” zato što je – čujte sad ovo (!), “njegova 66. pukovnija u vrijeme gradnje autocesta potrošila mnogo više plastičnih čaša i ostalog sitnog inventara” (namijenjenog prehrani vojnika) nego je bilo planirano i dopušteno po tadašnjim normativima!
Zamislite, koji je to bio kriminal! Nezamislivo! Ne mogu se nikako odlučiti što je strašnije – plastične čaše ili štandovi.
Ako kod Bandića nema nikakvog većeg grijeha od “protuzakonitog ustupanja štandova za GI ‘U ime naroda'”, onda je on za mene čist kao suza.
Čak što više, čestitam mu! Da sam ja gradonačelnik, “GI ‘U ime obitelji'” bi u Zagrebu sve dobila besplatno. Bez ikakve dileme.
No, pitam se, bi li gradonačelnik Milan Bandić, Miro Laco i ostali iz ostali iz njegovog okruženja ikad došli na dnevni red (pa i s tako bedastim optužbama – o štandovima i “neovlaštenom korištenju gradskog automobila”) da kojim slučajem pripadaju krugu povlaštenika iz tzv. lijevo-liberalne opcije.
Ako ćemo o zloporabama državnih službenika, mi smo toga barem imali u izobilju: od samovolje u korištenju zrakoplova Vlade (Zoran Milanović – njegov put izvan protokola na Krk), preko sličnih marifetluka Vesne Pusić (tada ministrice vanjskih poslova) po koju je specijalni zrakoplov iz Hrvatske letio u Tursku (prazan), kako gospođa ne bi čekala redovitu liniju i stigla na neko obiteljsko slavlje (čini mi se da je upravo to bilo u pitanju), do krivotvorenja papira vezano za putovanja u inozemstvo (također u vrijeme vladavine Zokija Milanovića), zloporaba sredstava iz proračuna od strane Bojana Glavaševića i Peđe Matića itd., itd.
I zamislite, tu nije bilo ni spomena kakvim istragama, kamo li suđenja!
Čini se da je ipak mnogo veća (materijalna, društvena itd.) šteta od “zloporabe štandova”, nego ona vezano za harčenja love iz državnog proračuna od strane spomenutih persona.
A “afere” u ovih par spomenutih slučajeva nisu niti vrh ledenog brijega u svemu što su činili SDP i njegovi partneri dok su “drmali” Hrvatskom.
I još nešto: da je kojim slučajem Milan Bandić pod istim uvjetima (dakle, “protuzakonito”, što će reći besplatno, bez naknade) iste gradske štandove ustupio LGBTIQ zajednici, odnosno, bilo kojoj od udruga koje spadaju u taj milje “građanskog aktivizma” – bi li mu se danas sudilo radi toga!?
Pitam onako, reda radi, jer odgovor znam jako dobro. Kao i većina naših građana, koji ipak nisu udareni u glavu, ma što vlast, DORH, USKOK i sudovi o tomu mislili.
Zlatko Pinter/Foto:pxll
