Žurni izbori u srpnju?! A zašto ne bi žurno uveli elektroničko glasovanje?

travanj 25, 2020 maxportal
Share Button

Prema procjenama MMF-a hrvatski bi BDP u ovoj godini mogao pasti za najmanje 9 posto. No nije nemoguće da ta brojka bude i puno gora. Hrvatska je tako postala jedna od država EU koju će kriza izazvana pandemijom COVID-19 najgore pogoditi. Ne treba se tome čuditi.



PIŠE: Silvana Oruč Ivoš

Hrvatska spada u rijetke tranzicijske države u kojima nisu provedene ozbiljne gospodarske reforme, kao ni ozbiljne prilagodbe javne uprave i samouprave.

Ni jedna dosadašnja Vlada, pa tako ni ova Plenkovićeva, nije imala volje nešto promijeniti na tom planu. Upravo suprotno, svi su stvarali svoju biračku vojsku zapošljavajući (ili nepopularno: uhljebljujući) svoje kadrove u raznim ministarstvima, javnim poduzećima te lokalnim i regionalnim upravama. I moglo je tako, sve do korone, koja je pokazala potpuni besmisao takvog načina vođenja države.

Sada kada je sve stalo, kada je taj golemi administrativni aparat doma, zapravo se najbolje vidi koliko nam ne treba. Jednostavno je, Hrvatska i oni koji pune proračun (a to je realni sektor) više nemaju ni snage ni sredstava financirati svu tu bespotrebnu birokraciju, desetke agencija, tisuće raznoraznih uhljeba… I da ne bi bilo zabune, nisu u pitanju ni djelatnici u zdravstvu i obrazovanju, ni policija ili vojska – kako to nekorektno pokušavaju imputirati neki od sindikalnih čelnika – već onaj skupi višak zaposlenih na, za njih, izmišljenim i bespotrebnim radnim mjestima u ministarstvima i agencijama.

Treba napraviti ozbiljnu reformu javne uprave koja će, osim smanjenja radnih mjesta, dovesti do toga da se zaposlenici plaćaju pravedno, po učinku. Reformu u kojoj će biti nagrađeni oni koji rade. I obrnuto.

Ova pandemija je također ogolila nužnost toga da se smanji broj općina. Onih koje nisu u stanju izdržavati same sebe, koje nemaju nikakve prihode. Isto tako nužno je dodatno digitalizirati sve ono što se može. A može se puno toga! Evo, vladajući puštaju probne balone najavljujući izbore usred ljeta bojeći se financijskog urušavanja na jesen. Dakako, očekujući manji odaziv ukupnog broja birača, a priželjkujući maksimalan odaziv odane stranačke vojske. No, odbijaju uvođenje elektroničkog glasovanja, ne samo na parlamentarnim nego na svim izborima. Zašto?

Elektroničko glasovanje bilo puno jeftinije, preciznije, komotnije, a u situaciji epidemije – sigurno. Elektroničko glasovanje (zbog sličnih, ako ne i istih interesa) ne odgovara dvjema najvećim strankama HDZ-u i SDP-u. Glavni problem u SDP-u vide u hrvatskim državljanima izvan domovine, zaboravljajući pritom da je broj zastupnika koje mogu izabrati – ograničen na tri. Drugim riječima, kad bi na izbore izašlo, recimo, 4 milijuna ljudi iz dijaspore i 4 milijuna ljudi u domovini, dijaspora bi i dalje imala samo 3 zastupnika. Ni više ni manje! O kakvom onda utjecaju ili bojazni političke stranke govore?! Pravi strah je u domaćoj izlaznosti, a to je problem koji stranačke vojske SDP-a i HDZ-a ne bi mogle kontrolirati.

Ako nas je nečemu naučila ova kriza, koja će zasigurno na gospodarskom planu potrajati još dugo, onda je to da moramo osvijestiti činjenicu da netko u ime države ili grada, kada troši kao pijani milijarder, barata našim novcem. Kada Vlada odobrava pomoć poduzetnicima u uvjetima krize, ne radi to svojim novcem već sredstvima koje su prije toga ti isti poduzetnici uplatili kroz razna opravdana i neopravdana davanja.

Drugim riječima, vlast, bez obzira na razinu, treba polagati račune onima koji su ih izabrali i onima koji ih plaćaju. Onako kako su račune položili u inspektoratu nakon što su usred krize zbog banalnih razloga pretjerano oštro i nerazumljivo kaznili one koji već doslovno dišu na škrge.

I tako bi i ostalo da nije reagirala Udruga Glas poduzetnika. Udruga koja je spontano osnovana početkom krize i koja se pokazala kao ozbiljna snaga i ozbiljan čimbenik na gospodarsko-političkoj sceni. Udruga koja se izborila da Vlada poboljša i u drugom krugu donese relativno solidne mjere pomoći prema poduzetnicima. I u konačnici, Udruga koja je uskočila i pomogla poduzetnicima umjesto Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca.

I jedni i drugi su se počeli pojavljivati u javnosti tek nakon što je bilo jasno da oni ne štite one zbog kojih su kao osnovani i nakon što su u medijima počele prozivke o broju zaposlenih u HGK (kojih je oko 500), njihovim plaćama i činjenice da ih plaćaju sve tvrtke, ovisno o prometu i broju zaposlenih.

Ako HGK toliko koristi poduzetnicima i ako ima tako važnu i potrebnu ulogu, ne vidim razlog zbog kojeg ne bi mogla poslovati na tržišnim osnovama. Nema sumnje u to da će poduzetnici i te kako platiti usluge HGK i financirati njihovih 500 zaposlenika, ako im HGK pruži uslugu koju traže i trebaju. Riječju, članarina HGK, kao i članarina Hrvatske obrtničke komore, parafiskalni su nameti koje treba odmah ukinuti jer doslovno guše poduzetnike.

Kao i ostale, a riječ je o stotinama parafiskalnih nameta, od kojih neki izgledaju doslovno kao loš vic. Poduzetnicima stalno treba osigurati da PDV plaćaju tek po naplati izdanih računa. Država bi time samu sebe stavila u zadnji red naplate pa bi joj itekako bilo stalo da skupi pravosudni sustav bude brz kada je riječ o sporovima zbog neplaćanja računa.

Više je nego jasno da će zbog krize izazvane globalnom pandemijom, ako se hoćemo izvući, biti nužno provesti ozbiljne rezovi i uštede i da ne smije biti onih koji će biti izuzeti od toga. Hrvatska se napokon mora okrenuti proizvodnji i djelatnostima koje nam trebaju. Dostatna prehrambena industrija i kvalitetna hrana jedna su od njih. Ne i jedina. Hrvatska ima dovoljno kvalitetnog kadra i za razvoj IT sektora, farmaceutike i ostalih proizvodnih grana. Žalosno je da Hrvatska uvozi hrpu toga što može sama proizvesti. Na primjer medicinske maske ili – kvasac. A imamo mogućnosti poticanjem vlastite proizvodnje zaustaviti taj nekontrolirani uvoz lošijih ili loših proizvoda.

Stožer civilne zaštite ( i njegovi čelni ljudi) odradili su izvrstan i lavovski posao u sprječavanju širenja koronavirusa, a najvažnije je to što je zdravstveni sustav ostao stabilan i što nije došlo do udara na njega zbog mogućnosti eksponencijalnog širenja broja zaraženih. Iako se Hrvatska mora polako vraćati kakvom takvom gospodarskom životu, kao populistička fora zvuče najave kako se ovog ljeta očekuju strani turisti koji bi trebali spasiti turističku sezonu. Za početak očekuje se da će u Europi milijuni ljudi ostati bez posla pa je iluzorno vjerovati da će u takvoj krizi doći do masovnog izdvajanja za ljetovanja. I drugo, mnoge europske države već sada najavljuju da će jedno dulje vrijeme imati zatvorene granice i za svoje državljane. Dakle, nemojmo se baviti iluzijama, već osvijestimo ono što je realno i olakšajmo poduzetnicima da prebrode ovu ozbiljnu krizu kako bi u konačnici svima bilo bolje.

Komentari
Share Button