Rijetke su knjige koje na znanstven, ali i popularan način, govore o demokraciji. Jedna takva je “Ideal vladavine puka – Uvod u filozofiju demokracije” bivšeg ministra obrazovanja i znanosti prof. dr. Pave Barišića.
Isto tako je rijetkost da se na jednoj promociji knjige, koja je, nije nevažno reći, održana u prošli petak u podne u Školskoj knjizi u Zagrebu, okupi toliki broj ljudi, a međi njima i ministar Goran Marić, Vladimir Šeks, veliki broj predstavnika sveučilišne i znanstvene zajednice.
Prorektor zagrebačkog Sveučilišta, koji je od 1991. do 1992. bio i ministar znanosti, prof. dr. Ane Čović kao predstavljač ove knjige pomalo je iznenadio nazočne svojim obraćanjem. „Dragi vjernici i vjernice, obraćam vam se na ovaj način jer ja ovo više shvaćam kao vjersko događanje, a ne kao akademski skup. Nije prikupljeno dovoljno dokaza da demokracija postoji, pogotovo u Hrvatskoj, i zato smo mi tek vjernici demokracije”, poručio je Čović dodavši da bi prikladniji naziv ove knjige bio „Ajme majko, demokracije”.
Profesor Čović je, govoreći o izigravanju volje naroda (na promociji udžbenika iz filozofije) ismijao Ivana Vrdoljaka, ustvrdivši da ima ‘genitalnu govornu manu’ jer nije u stanju izgovoriti ime osnivačice svoje stranke – Savke Dabčević Kučar, a podbo je i Šeksa (sjedio u prvom redu), zbog izigravanja volje naroda i sklapanja koalicije koju su mnogi nazvali protuprirodnim bludom
Predstavljanje sveučilišnog udžbenika ‘Ideal vladavine puka – Uvod u filozofiju demokracije‘ bivšeg ministra obrazovanja i znanosti, uvijek staloženog dr. sc. Pave Barišića, u petak se neočekivano pretvorilo u rijetko viđeni društveno-politički spektakl te znanstveno-kulturni događaj dana, događaj koji je kulminirao britkim ubodima dr. Ante Čovića u ego i moralni intergritet dr. Vladimira Šeksa, neformalnog ideologa vladajuće stranke (Čović ga nije imenovao, ali se dalo naslutiti o kome govori) te u karakter ostalih lidera koalicije HDZ-a i HNS-a.
Šeks je spokojno dotad sjedio, u društvu ministra Gorana Marića, u prvom redu i takvo što, prema svemu sudeći, nije očekivao. Pogotovo ne na predstavljanju knjige iz filozofije.
A iznimno velik odaziv te dupkom puna dvorana Školske knjige u Masarykovoj ulici u Zagrebu već na početku su nagovijestili da bi se na promociji Barišićeve knjige moglo dogoditi nešto nesvakidašnje. Jer, da se više od dvije stotine ljudi (među njima i mnoštvo akademika, znanstvenika, sveučilišnih profesora i drugih uglednika) okupilo na promociji knjige aktualnog ministra, to bi u Hrvatskoj još i bilo očekivano…
No, puna velika dvorana kod profesora kojega su mediji mjesecima razapinjali te kojega se na kraju praktički odrekao(?) i njegov stranački šef, premijer Andrej Plenković – to bi se već moglo nazvati pravim čudom, odnosno početkom moralne i svake druge rehabilitacije nepravedno prozivanog stručnjaka i čovjeka.
”Dragi vjernici i vjernice, obraćam vam se na ovaj način jer ja ovo više shvaćam kao vjersko događanje, a ne kao akademski skup. Nije prikupljeno dovoljno dokaza da demokracija postoji, pogotovo u Hrvatskoj, i zato smo mi tek vjernici demokracije”, neuobičajeno cinično je o hrvatskoj stvarnosti, više nego o knjizi svoga kolege, progovorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu, profesor dr. sc. Ante Čović (ministar znanosti 1991. -1992. u Vladi nacionalnog jedinstva).
Nastavio je riječima da bi puno prikladniji naziv knjige dr. Pave Barišića bio: ‘Ajme majko, demokracija‘, a ne ‘Ideal vladavine puka…’.
”Danas je vrlo loš tajming za predstavljanje ove knjige. Divim se kolegi Barišiću koji i dalje dijeli naš entuzijazam s početka devedestih. Jer bit demokracije je opća volja naroda, odnosno oblikovanje i izvršavanje volje naroda. Ta bi volja pri tom trebala biti moralna i legalna. No, ispostavilo se da smo ’91. bili veliki naivci kada smo mislili da je dovoljno formirati nekoliko strančica i izaći na izbore, da bismo dobili demokraciju. To nam se obilo o glavu. Jer danas ne postoji volja da se napravi izborni zakon kojim bi se oblikovala opća volja naroda. Vidite da ni HDZ ni SDP to ne žele. Ni medijska slika ne odražava volju naroda. Mi imamo iskrivljenu demokraciju, odnosno iskrivljavanje narodne volje, što je danas došlo do svog vrhunca”, započeo je svoje izlaganje prorektor Čović.
Nastavio je riječima da su ideolozi vladajuće stranke smislili nove složenice, kojima pokušavaju opravdati zaobilaženje volje naroda. To su, rekao je, riječi ‘stabilnost‘ i ‘preslagivanje‘.
”Preslagivanje je najobičnija bezobzirnost prema volji građana! Mi danas imamo prisutno nula posto volje hrvatskih građana! Ispalo je da se vlast može skrojiti neovisno od rezultata izbora. Može, dakle, kako god hoćete. Zbog toga imamo nacionalnu shizofreniju, jer ne znate više što je ljevica, a što desnica. Toliko o legitimnosti. No, ideolozi HDZ-a su rekli: ‘Samo rast je bitan’. ‘I stabilnost’.
Kada su novog potpredsjednika Vlade upitali stoji li i dalje kod zahtjeva za smjenom jednog ministra (Zdravka Marića), on je kazao da više ne stoji, a taj svoj salto mortale je pravdao riječima da su njegovu smjenu tražili prije, kada Vlada nije bila stabilna. Čim je ušao u vladu, Vlada je, kazao je, postala stabilna i nije više bilo potrebe za smjenom ministra”, narugao se Čović Štromaru i mnogima drugima, iako nikoga nije imenovao.
Ipak, Vladimira Šeksa je na koncu i imenom prozvao te mu ponudio fer izlaz iz zamršene situacije, odnosno ispunjavanje volje puka – tako što bi ponovnim preslagivanjem ispravio što je krivo složeno.
No, ovom prigodom izuzetno nadahnuti profesor Čović posebno je ismijao Ivana Vrdoljaka, za kojega je ustvrdio da ima ‘genitalnu govornu manu‘, jer nije u stanju izgovoriti ime osnivačice svoje stranke Savke Dabčević Kučar (nazvao ju Savkom Dabčević Ku.ac – op. a.).
”Izbrojao sam da je Vrdoljak najmanje 15 puta izjavio da nipošto neće u koaliciju s HDZ-om te je, čak štoviše, naglasio da bi to bilo političko silovanje, odnosno protuprirodni blud, no onda je ipak pristao na taj blud. Koliko je lagao, nos bi mu mogao nekoliko puta obići kuglu zemaljsku. I eto, to je podloga naše demokracije”, slikovito se izrazio profesor Čović.
Priznao je u na kraju da je Pavo Barišić, za razliku od njega, još i danas zadržao djetinjasti zanos za demokraciju, što se u njegovoj knjizi itekako može vidjeti.
Nakon ovakvog istupa dr. Čovića, sljedećem govorniku, dr. Zdravku Radmanu, predsjedniku Hrvatskog filozofskog društva, nije bilo lako izaći pred brojnu publiku.
I sam je to u uvodu priznao. Potom je spustio tenzije.
”Pavo Barišić rado poseže za Aristotelom, Sokratom i Platonom te posve prirodno i nenametljivo spaja antičke filozofe i današnje vrijeme. Autor knjige pri tom uvijek smirujuće djeluje. Kod Barišića je filozofija i način života. Meni najdraži dio knjige je deliberativna snaga mnoštva, odnosno poučavanje da mudrost mnoštva zna biti superiorna prosvjećenoj eliti! Taj dio je jako intrigantan, a zbog svog lakog stila pisanja, ova knjiga je dobro štivo i za stručnjake i za laike”, zaključio je profesor Radman.
Vrlo zanimljivo o knjizi dr. Pave Barišića, ali i o njegovom moralnom i znanstvenom autoritetu, govorila je i dr. sc. Marita Brčić Kuljiš, prodekanica Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu te jedna od recenzentica knjige.
Istaknula je da je bila Barišićeva studentica, potom asistentica, a onda je i doktorirala pod njegovim mentorstvom, iako s Barišićem ne dijeli iste političke stavove i svjetonazor.
”Profesor Barišić znao je da o politici razmišljamo različito, no ipak me je izabrao za asistenticu. Kada su počeli napadi na njega kao ministra, potpisala sam peticiju kojom mu izražavam podršku, iako su me mnogi nagovarali da to ne činim. No, i sama smatram da je u demokraciji važnije biti čovjek, a ne dio stranačke mašinerije. Upravo to poučava profesor u ovoj knjizi”, istaknula je profesorica Brčić Kuljiš, koja je potom opisala nevjerojatni entuzijazam kod splitskih studenata Filozofije demokracije, studija kojega je prije 12 godina pokrenuo upravo dr. Pavo Barišić.
”Trebali bi doći na predavanja da vidite koliko je mnogo studenata i kakvu fantastičnu atmosferu imamo. Barišić zagovara aktivnog i snažnog građanina koji pokušava doprinijeti kvaliteti demokracije. On je opsjednut krijepostima i vrijednostima, nadasve vrlinamačovjeka. Pravednost mu je u središtu svega te sloboda i jednakost. Udžbenik završava optimistično, jer nudi vjeru u demokraciju i demokratski poredak”, zaključila je prodekanica Marita Brčić Kuljiš.
Profesor dr. sc. Mislav Kukoč odmah je primijetio da je – skupiti toliko ljudi na predstavljanju jedne knjige – doista pravo čudo. Kao razloge takvom čudu naveo je osobnost samog autora te temu knjige – demokraciju, odnosno ideal vladavine puka.
Profesor Kukoč podsjetio je da je odstupanje između ideala demokracije i stvarnosti postojala uvijek, odnosno još od antičkog doba.
”Najčešće smo imali izvrgnuće volje većine, a ne pravu demokraciju. Profesor Barišić u knjizi piše i o post demokraciji, odnosno o dobu kojega obilježavaju PR službe, marketing te korumpirani mediji koji proizvode kvazi stvarnost. Barišićevo djelo u svakom slučaju popunjava prazninu i privlačit će pozornost šire javnosti i ne samo u Hrvatskoj”, zaključio je profesor Kukoč.
Valja napomenuti da smo između govornika, na predstavljanju knjige slušali i poeziju te glazbu legendarnog Leonarda Cohena. Izvodili su je, uz pratnju gitara, Mato i Petar Blažanović, posebni gosti Pave Barišića. U njihovoj izvedbi, čuli smo tri poznate pjesme: Democracy, Tower of Song, te A Singer Must Die.
Sam profesor Barišić kasnije je pojasnio zašto baš Cohen.
”Leonard Cohen duboki je pjesnik filozofske pa i metafizičke inspiracije koji pripovjeda o demokraciji i politici. Piše o sudaru pojedinca s institucijama, o čudnovatim sucima i neobičnim kaznama za pjesnike. Leonard Cohen govori o demokraciji. I kada je 1992. napisao pjesmu ‘Democracy‘ on je govorio o dolasku demokracije ne samo na istok, već i o povratku demokracije u SAD. Demokracija je za njega laboratorijski pokus, svojevrsni eksperiment, no pri tom nisu besmislene borbe protiv bezvlađa i nereda”, istaknuo je Barišić.
Naglasio je zatim da je pripadao povlaštenom naraštaju koji je doživio prelazak iz totalitarnog režima u liberalnu demokraciju.
”Veličanstven je bio naš zanos vladavinom puka, jednakošću i ravnopravnošću. Razboritost prosudbe puka mi je jako važna. Ideal je savršenost, no sustav nije savršen. Mnogi su, od Machiavellia pa nadalje, tvrdili da politiku treba osloboditi etičkih poveznica. Poruka knjige ‘Ideal vladavine puka’ je da je vladavina puka otvoren i nedovršen proces. Vladavina puka nije trajno stanje, nego postupak. No, taj ideal je nešto najvrijednije – sloboda za djelovanje svih građana. Svi su, dakle, pozvani u službu općeg dobra. A demokracija se preporađa uz pravednost, umjerenost i skromnost”, zaključio je dr. sc. Pavo Barišić, koji je još dobrih sat vremena nakon završetka promocije (koja je trajala puna dva sata) potpisivao knjige brojnim svojim simpatizerima i poklonicima.
Valja napomenuti da je o sveučilišnom udžbeniku ‘Ideal vladavine puka – uvod u filozofiju demokracije’ u izdanju Hrvatskoga filozofskog društva i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, biranim riječima u uvodu govorio i dr. Ante Žužul, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige, koja je bila domaćin izuzetno dobro posjećene promocije knjige.
IZVOR/Promise.hr
