Tijekom jutra Institut Plavi svijet je primio dojavu o opažanju dva velika kita (hrvatsko ime vrste je „veliki kit”) zapadno od Lošinja.
Istraživači su odmah izašli na more s ciljem prikupljanja podataka o ovom opažanju te utvrđivanja stanja opaženih životinja.
Kitove su opazili oko 3 NM zapadno od uvale Malog Lošinja te su s njima proveli nešto više od dva sata. Utvrdili su da se radi o dvije odrasle jedinke čija veličina je procijenjena na oko 17 i 18 metara. Kitovi izgledaju u dobroj formi. Na koži nije bilo većeg broja parazitskih rakova (Pennella sp.), iako ih je na tijelu manje jedinke bilo nešto više.
Tijekom gotovo dva sata promatranja, životinje su prosječnom brzinom od oko 3-4 čvora putovale prema jugu. Na površini su se pojavljivali svakih 10-15 minuta te su u prosjeku uz površinu bili svega minutu prije slijedećeg zarona. Tijekom opažanja istraživači su prikupili podatke o ponašanju, fotografije za foto-identifikaciju te uzorke oljuštene kože za genetičku analizu.
Veliki kit, Balaenoptera physalus, druga je po veličini životinja na Zemlji! Oceanski primjerci mogu imati i do 27 m dužine, no njihova prosječna veličina u Sredozemnom moru nešto je manja, uglavnom je oko 20-23 m. Životinje su uglavnom sivo-smeđe s gornje strane tijela te svijetle do bijele po trbuhu i donjem dijelu tijela.
Zanimljivo je da je donja čeljust velikog kita tamna do crna sa lijeve strane, a svijetla do bijela sa desne strane. Ovakvo obojenje osigurava manju uočljivost tijekom hranjenja. Prema dostupnim podacima, veliki kitovi mogu doživjeti i preko 100 godina. Vrsta je kozmopolitska i obitava u gotovo svim morima i oceanima svijeta, pa tako i u Sredozemnom moru.
U Sredozemnom moru veliki kitovi obitavaju uglavnom u zapadnom i središnjem dijelu, dok je pojavljivanje u istočnom dijelu relativno rijetko. Osim “pravih” sredozemnih velikih kitova, nedavno je utvrđeno da tijekom proljeća i jeseni u Sredozemlje ulaze i veliki kitovi iz sjevernog Atlantika. Međutim, unatoč činjenici da se sredozemna i atlantska populacija povremeno preklapaju u distribuciji u području zapadnog Sredozemlja, genetička istraživanja jasno pokazuju kako se sredozemni i sjevernoatlantski kitovi razlikuju.
Za razliku od oceanskih populacija, „pravi” sredozemni veliki kitovi ne izlaze iz Sredozemnog mora i ne migriraju prema polarnim područjima tijekom ljeta radi hranjenja. Oni ostaju u Sredozemlju tijekom cijele godine i migriraju unutar Sredozemlja – u većem broju tijekom ljeta pojavljuju se u području Korzikansko-Provansalsko-Ligurskog bazena te u Lionskom zaljevu i otvorenom moru Zaštićenog područja za morske sisavce Pelagos u koja dolaze zbog pojave velike količine planktonskih račića (tzv. krill) kojima se hrane.
Jedino zimsko područje u kojem se pojavljuju u većem broju su okolica otoka Lampeduze i Sicilijanski prolaz.
Jedan od značajnih problema u zaštiti velikih kitova u Sredozemlju slabo je poznavanje područja u kojima obitavaju i njihovih migracija. S ciljem rasvjetljivanja njihovog kretanja tijekom posljednjih godina istraživači su u nekoliko navrata velike kitove obilježavali i pratili satelitskim odašiljačima te su tako po prvi puta utvrdili postojanje migracijskog koridora između Ligurskog mora i Lampeduze.
Međutim, sredozemni kitovi pokazuju relativno veliku pripadnost određenim područjima hranjenja unatoč velikim migracijama koje poduzimaju. S obzirom da se kitovi, kao i dupini, po obojenju, ožiljcima i drugim oznakama na tijelu (leđa, peraja, glava i sl) mogu međusobno razlikovati, istraživači u Sredozemlju ih fotografiraju te više desetljeća prate pojedine jedinke koje se redovito vraćaju u područje Ligurskog mora tijekom ljeta.
Mi smo tijekom praćenja ovih jedinki upravo s ciljem fotografske identifikacije napravili veliki broj fotografija te ćemo fotografije koje smo napravili poslati kolegama u Italiji kako bi ih usporedili sa fotografijama jedinki u njihovim katalozima. Moguća pozitivna identifikacija rasvijetlila bi dio ponašanja i migracijskih putova velikih kitova u Sredozemnom moru!
Sredozemni veliki kitovi ugrožena su populacija. Procjenjuje se da ih je trenutno svega nekoliko tisuća, a populacija ima trend opadanja brojnosti. Ljudske aktivnosti glavni su uzrok smanjenja brojnosti. S obzirom na zatvorenost i veliki pritisak ljudskih aktivnosti u Sredozemlju, kumulativni učinak raznih negativnih čimbenika na vrstu može biti poguban.
Prijetnje uključuju sudare s velikim brodovima, buku niske frekvencije koju proizvode trgovački brodovi, zaplitanje u ribarske alate te negativni utjecaj onečišćenja, posebice spojeva koji uzrokuju smanjenu reprodukciju.
Kao potvrda kako su sudari s velikim plovilima stvarna prijetnja i jedan od glavnih uzroka smrtnosti velikih kitova u Sredozemlju, jedna od jedinki koje smo promatrali pored Lošinja na tijelu ima ožiljke koji upućuju na sudar s većim plovilom.
Naime, ožiljci koji su vidljivi vjerojatno su uzrokovani propelerom broda koji je naletio na kita.
Istraživači Instituta Plavi svijet u više su navrata vrstu promatrali u Jadranu. Iako Jadransko more nije područje u kojem se ova vrsta pojavljuje u većem broju, opažanja pojedinih jedinki bilježe se gotovo svake godine. Prikupljeni podaci ukazuju da se vrsta u Jadranu pojavljuje uglavnom krajem proljeća i ljeti, posebice u području Palagruže i Jabučke kotline.
Naime, ovisno o prodoru morske vode tijekom proljeća u pojedinim dijelovima Jadrana dolazi do pojavljivanja veće količine planktonskih račića – krilla kojim se kitovi hrane. S pojavom krilla, izgleda, pojavljuju se i kitovi. S obzirom na relativnu nedostupnost pučinskih područja posebice južnog Jadrana, može se pretpostaviti da veći broj pojavljivanja ostaje nezabilježen.
No interes javnosti poseban je kad se pojedine jedinke približe priobalju ili uđu u kanale između hrvatskih otoka. Zalutale životinje tada su zasigurno u stanju određenog stresa te im je potrebno osigurati nesmetani prolaz.
Unatoč uvriježenom mišljenju kako će se kitovi „nasukati” ako im se ne pomogne, u Jadranu nije zabilježeno niti jedno nasukavanje velikog kita! Unatoč svojoj veličini ova vrsta se dobro snalazi i u plićim i zatvorenim prostorima. Tako su i jedinke koje su se prijašnjih godina pojavile u Karinskom i Novigradskom moru te u Bokokotorskom zaljevu bez problema izašle iz tih zatvorenih zaljeva.
Stoga, ako opazite kitove ili druge velike sisavce, ne približavajte se i ne pokušavajte ih „izvesti” proganjajući ih, stvarajući buku motorima i slično. Takvo ponašanje životinje će uplašiti, a gubitak kontrole u trenucima panike može uzrokovati nasukavanje!
Na kraju, potrebno je naglasiti kako su kitovi miroljubivi i za ljude potpuno bezopasni u slučaju da im se ne približavamo, da ih ne uznemiravamo i ne proganjamo.
Svi kitovi u RH zakonom su zaštićeni te je zabranjeno njihovo proganjanje, maltretiranje i uznemiravanje.
S obzirom da su veliki kitovi ugrožena vrsta, pozivamo vas da nam dojavite svoja opažanja te da nam, ako ste u mogućnosti, pošaljete svoje fotografije i video snimke jer ćete nam tako pomoći da prikupimo podatke potrebne za razumijevanje njihovog života u Jadranskom moru.
Foto: licenncirane fotografije plavi-svijet.org
