Otkako je otišla s RTL-a, Mirjana Hrga promijenila je način života. Kupila je više od sto godina staru kuću na Lošinju, adaptirala je i odlučila iznajmljivati za odmor. Zagreb je zamijenila Lošinjem, a novinarstvo turizmom.
U intervjuu za 100posto progovorila je o novinarstvu i aktualnim temama.
“Sada je točno godina dana kako sam dala otkaz na RTL televiziji i gotovo cijelu, s kratkim dolascima u Zagreb, provela sam na Lošinju. Tijekom prošlog godišnjeg donijela sam odluku da se nipošto ne želim vratiti, počela sam tražiti kuću koju ću adaptirati pa onda i prepustiti gostima na uživanje.
Vrlo brzo mi je to pošlo za rukom. Kupila sam više od sto godina staru kuću, posve je adaptirala najbliže duhu vremena kada je sagrađena i sada uživam u zadovoljstvu ljudi koji su upravo moju kuću izabrali za svoj odmor. To vrlo poštujem. Obogatiti se neću, no osim što sam se poštedjela bespotrebnih situacija s meni realno nevažnim i nedoraslim ljudima, cilj mi je da ljudi moju zemlju napuste s najljepšim sjećanjima”, rekla je Hrga o svom novom poslu.
Novinarstvo joj, kako kaže uopće ne nedostaje.
“Kad me netko navede da razmišljam o tim danima, pokušavam svoj posao pamtiti kroz onih pola desetljeća rada na Al Jazeeri Balkans, kad sam putovala po svijetu, izvještavala s Bliskog Istoka i drugih kriznih žarišta poput Ukrajine. Zadnja godina provedena u Hrvatskoj, na RTL-u toliko mi je zgadila novinarstvo i ljude da ne znam hoću li se ikada više vratiti. Ali, nije šteta. Bolji, obrazovaniji i iskusniji su na ekranu”, kaže.
Na pitanje bi li se vraćala na ekrane i pod kojim uvjetima, odgovara:
“Nisam se ja umorila od posla, nego od gluposti i zlobe. Ne vidim da će se ljudi mijenjati na bolje, tako da za sad nemam ni motiv da se vratim. Nađem li imalo svjetla, ne isključujem. Pogotovo kad bi mi netko dao da radim emisije o ljepotama Hrvatske. To bi me veselilo. Iako ne bi bila loša ni zdravstvena emisija. Tko prvi dovede dobrog psihijatra na ekran, neće se žaliti na gledanost. Publike neće nedostajati jer danas svima treba pomoć”.
Kritična je kad su su mediji u pitanju, pobrojala je ključne problemi u njima danas:
Ambiciozni ljudi bez pokrića. Nakon 10 godina na HRT-u, gdje su jedini put iznad mene bili obrazovaniji od mene, sljedeće tri televizije imala sam peh da su mi nadređeni bili doslovno poluobrazovani ljudi. Dvoje od troje njih nije uspjelo završiti niti fakultet u trenutku kada odlučuju o mojim profesionalnim dometima, a jedna je uspjela završiti fakultet koji iz pristojnosti neću spomenuti jer su ga tada završavali oni koji nisu mogli ništa drugo. Treći još studira.
Drugi problem je činjenica da su PR-ovci pobijedili novinare. OK, imali su pare na svojoj strani, ali nije tako trebalo biti da previše novinara nije bilo slabo, pa onda slabo i na pare te generalno nedoraslo prilici koja im je dana. Da se razumijemo, ne pričam o zbunjenim početnicima nego o afirmiranim ljudima koji dobivaju novinarske nagrade. Ponovno, iz pristojnosti, neka ostane na ovome. Među nama novinarima ionako se dobro znamo tko je tko i tko izmišlja priloge i teme da stekne korist mimo plaće.
Treći ogroman problem je ovisnost medija o izvorima financiranja. Svi znamo što je bilo s Agrokorom. Novinari koji su još na Božić došli u tu kompaniju po svoje košare pune kobasica i sličnog, par mjeseci poslije su bez milosti prebrojavali donji veš obitelji Todorić. Dno. Kada sam u veljači prošle godine dobila informaciju da su bilance možda fingirane i kada sam dala zadatak Hrvoju Krešiću da provjeri istinitost tih navoda, brutalno sam zaustavljena. Bio je to za mene početak kraja na RTL. Poslije su se svi natjecali tko će više orgijati. Nastavak sam gledala iz svog naslonjača u dnevnom boravku.
Četvrti problem je politički aktivizam novinara koji posve zamuti razum i onima od kojih se nešto očekivalo.
Što biste mijenjala?
Ništa. Televizije su valjda onakve kakve publika želi. Što narod briga o svjetskim kriznim žarištima naprimjer pa Hrvatska je otok izoliran za sebe. Tu i tamo se naruši ozračje kad migranti pritisnu granicu, ali što je to u odnosu na neslogu u SDP-u, posječenu magnoliju i slično.
Navela je i neke dobre stvari. Ne slaže da na televizijama nedostaje kreativnosti.
Ne. To ne mogu reći. Dok postoje nevjerojatno kreativni ljudi poput Roberta Knjaza, to neće biti korektno reći. Osim toga, Nova TV koju mnogi bezuspješno pokušavaju kopirati, a nemaju urednike poput Ivane Ivančić, koja radi u smislu formata i dinamike vrlo dobar dnevnik, naravno uzimajući u obzir stupanj zahtjevnosti današnje publike koja je bitno lošija od vremena “Vjesnika”, “Poleta”… To je opet naš krimen. Izludili smo jadan narod.
Volim nepretenciozne, pametne i korisne emisije poput one koju radi Lidija Šprajc.
Komentirala je i odlazak mladih iz Hrvatske. Kako ih spriječiti i pokušati zadržati kod kuće?
“Ne možete to spriječiti. Što da kažete čovjeku koji doma radi samo jedan posao, ima nekih 600 do 1000 eura, svoju kuću, vrt ili njivu koju ne obrađuje i ide u tuđi svijet čistiti na tri mjesta, plaća stan, režije i vjerojatno većina njih opet ostane na tih nekih 500, 600 eura. Da im to isto ponudiš u Hrvatskoj, bilo bi im ispod časti. Neka idu. Steći će nova iskustva, radne navike, disciplinu, naučiti jezik… i to je puno. Dane bez roditelja i braće nitko im neće vratiti. Kao ni kavu u lokalnom bircu. Putovala sam mnogo. Znam što pričam. No, svi smo različiti. Žao mi je da odlaze”, rekla je Hrga za 100posto.
Megy Matičić/Foto:aljezera
