Poznati televizijski novinar i DJ Matija Lovrec (54) progovorio je o zdravstvenim nedaćama s kojima se bori već 15 godina. Povijest njegove borbe s moždanim udarima iznimno je duga, a sada je za Gloriju ispričao kako prepoznati simptome bolesti na vrijeme i kako izbjeći paniku.
Lovrec je prvi put o svemu progovorio u povodu Svjetskog dana moždanog udara i kampanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo čije je zaštitno lice.
– Svakog jutra kad otvorim oči sretan sam što sam živ, što je preda mnom novi dan s poslovnim i privatnim izazovima. Prije 15 godina, kada sam zbog dijagnoze aneurizme bazilarne arterije završio na kirurškom stolu, liječnici su mi davali samo mjesec dana života – ispričao je za Gloriju Lovrec
Bio je spiker, novinar i urednik Radija 101 i Hrvatske televizije, a danas je vlasnik privatne produkcije koja radi emisiju ”TV Automagazin” za regionalnu televiziju Sportklub i Sportsku televiziju.
– Prije petnaestak godina dulje sam se vrijeme mučio s jakim glavoboljama kojima se nije znao uzrok, a neurolog na zagrebačkom KBC-u Rebro nije mi postavio dijagnozu. Odmah sam bio operiran, napravili su mi embolizaciju stijenke arterije koja mozak opskrbljuje kisikom i krvlju kako bi se spriječilo posrnuće. Nakon uspješne operacije bio sam uvjeren da su uklonjeni svi uzroci mojih zdravstvenih nedaća.
– Nesreća nikad ne dolazi sama, pa su mi tako nakon moje prve ljubavi, aneurizme, u život ubrzo stigle i ljubavnice, tranzitorne ishemijske atake (TIA), odnosno tehnički moždani udari čiji je broj do danas narastao na dvoznamenkasti.
Prve TIA-e najbolje se sjeća i pamti svaku sekundu lipanjskog radnog jutra kada mu je lijeva strana usta i lica počela trnuti nakon jutarnje šihte na Obiteljskom radiju. Prve znakove primijetio je kada je pio kavu i pušio za šankom, imao je problema s koordinacijom i gutanjem.
– Mislio sam da je to posljedica stresa i umora, bio sam pretrpan poslom i drugim obvezama. Navukao sam kacigu i sjeo na motor jer sam u podne imao zakazano snimanje reklame u studiju. Upalio sam mašinu, ali nikamo nisam otišao. Slika u vidnom polju mi se udvostručila, a oči su mi pritom bježale – ispričao je Matija. Shvatio je da su to simptomi moždanog udara pa je ugasio motor, skinuo kacigu i sjeo na rub pločnika. Pola sata je pratio simptome, a potom mu se stanje vratilo u normalu. Nije zvao hitnu pomoć već se sam odvezao kući, otuširao se i oprao kosu, snimio reklamu i tek se onda prijavio na hitan prijam neurološkog odjela na KBC-u Rebro.
– Kosu sam oprao jer sam pretpostavljao da će me uputiti na pregled glave, a nisam želio da me obriju na ćelavo samo zato što mi je kosa masna od gela – prisjetio se Lovrec pa otkrio kako bi danas drukčije postupio.
– Sada bih sigurno prvo otišao u bolnicu. Kako sam tada na hitni prijam došao sam, i to na motoru, s motociklističkom kožnatom jaknom i kacigom u rukama, dežurni liječnik nije me baš ozbiljno shvatio kao prioritet. Bio sam tamo satima, a u međuvremenu sam pozvao i pokojnog oca liječnika koji je odmah dojurio k meni u čekaonicu jer mu je po priči bilo jasno o čemu je riječ. Kad sam napokon došao na red, zadržali su me na bolničkom liječenju i u iduća dva tjedna bio sam podvrgnut kompletnim neurološkim pretragama. To nije bilo nimalo zabavno, jer sam ležao u sobi u kojoj su ljudi oko mene doslovce umirali.
Matija je otada pretrpio još 16 moždanih udara u raznim prilikama i društvima, no, kako kaže, nakon još tri hospitalizacije više nije htio zauzimati krevete hitnijim slučajevima pa je na hitnom prijamu samo opisao simptome i potom na vlastitu odgovornost otišao kući. Uzroci bolesti su stres, visoki tlak i pušenje, a on se, kako kaže, po tom pitanju mogao ”pohvaliti” cijelim paketom. Sada je otkrio koje je životne navike promijenio.
– Nakon trideset godina nikotinske ovisnosti preko noći ostavio sam cigarete. Najveći poticaj, moj guru za “skidanje” bio je kolega Matija Babić koji se na društvenoj mreži pohvalio kako ne puši dulje od godinu dana, pa sam pomislio da to sigurno mogu i ja koji sam mnogo blaži slučaj živčenjaka od njega. A stres, kao i svi drugi ljudi sa svakodnevnim poslovnim, novinarskim, obiteljskim i roditeljskim obavezama za vratom, ne mogu izbjeći. Ali ga zato nastojim kontrolirati koliko god je to moguće.
Tlak pod kontrolom drži svakodnevnim uzimanjem tableta. I dalje se rado vozi svojim super nabijanim Aprilijem kojim se počastio nakon operacije mozga, a otkrio je i da se ne boji opasnosti na cesti.
– Frend Nikola Knežević, urolog na Rebru, uoči operacije rekao mi je da smo mi s aneurizmama savršeni donori organa motoristima. A ja sam najidealniji od svih, jer sam – i jedno i drugo.
Na motoru ste na cesti kao na streljani, tisuću puta su mi oduzimali prednost, bio sam u svim zamislivim situacijama i skužio da najviše ovisim o sebi. Moram vidjeti unaprijed što će drugi učiniti i to me spašava. Do kada, nemam pojma, jer znate kako se kaže: ‘Postoje motoristi koji su pali i oni koji će tek pasti’, kazao je Lovrec pa otkrio i odakle mu optimizam unatoč svim nedaćama koje ga prate.
– Nisam od onih koji sjede, plaču i samosažalijevaju se dok život prolazi pokraj njih. Za mene nema stajanja jer znam da nitko neće moje odraditi za mene. Osim toga imam odgovornost prema drugima: supruzi, kćeri, sinu, rodbini, kućnim ljubimcima – dodao je Matija pa otkrio kako se smrti ne boji. Barem dok je živ.
