Uz stihove njegove poznate pjesme ‘Kad se prijatelji rastaju‘ danas je u 13 sati na groblju Lovrinac u Splitu na vječni počinak ispraćen Jasmin Stavros (68).
Od glazbenika koji je preminuo u srijedu u 21 sat u Klinici za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti. oprostili su sesupruga Žarka, sinovi Milo i Krešo uz ostale članove tugujuće obitelji te brojni prijatelji i suradnici.
Među njima bili su Mladen Grdović, Zlatko Pejaković, Dražen Zečić, Pero Panjković, Đorđi Peruzović, Tedi Spalato, Duško Mucalo, Želimir Dundić Dundo iz benda Trio Gušt… Bili su tu i župan Blaženko Boban, bivši nogometni vratar Tonči Gabrić. Na ispraćaj su u uniformama stigli i članovi DVD-a Jastrebarsko.
Na ispraćaju je pjevala klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, a posebno emotivan trenutak bio je kada je na red stigla pjesma ‘Kad se prijatelji rastaju‘.
Na kraju ispraćaja posljednje zbogom Stavrosu su uputili i kolege ubacivši crvene ruže na njegov lijes. Stavrosova supruga Žarka, iako beskrajno žalosna, stoički je podnijela ispraćaj tijekom kojeg je tješila okupljene govoreći da je njezin voljeni suprug otišao u miru.
Stavros je preminuo mjesec i pol dana nakon što je javnost doznala da glazbenik boluje od karcinoma i vodi najtežu bitku, onu životnu. Iako do zadnjega nije gubio optimizam i vjeru u oporavak, njegov organizam ipak nije izdržao borbu protiv opakog neprijatelja te je 68-godišnji glazbenik mirno je utonuo u san i oslobodio se nesnosnih bolova koje je trpio posljednjih mjeseci.
Da Stavros vodi životnu bitku doznalo se sredinom ožujka, kada je zbog bolova u leđima otišao u bolnicu, a otkad je dobio dijagnozu, nalazio se na bolničkom liječenju.
“Krenulo je sve od čira na dvanaestercu. Onda su me operirali u Karlovcu. Nakon toga su me pustili kući, međutim počela su me konstantno boljeti leđa. Nisam mogao više ništa. Zatim su me odveli u Vinogradsku, gdje su ustanovili da imam rak kostiju”, kazao je glazbenik nakon što je vijest o njegovoj bolesti dospjela u javnost.
Jasmin Stavros rođen je u Splitu 1. studenoga 1954. godine kao Milo Vasić, a glazbeni gen vukao je iz svoje obitelji. Njegov otac bio je glazbenik, djed i brat također su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas).
Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a s 15 godina profesionalno je svirao u brojnim splitskim sastavima: u Delfinima, Mladim batalima (današnji Magazin), grupi More…
Godine 1973. počinje otkrivati jazz, a od 1978. godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu. Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh donijela mu je pjesma “Džuli”, koju je snimio s Danijelom Popovićem.
Otišao je 80-ih godina u Ameriku, u kojoj se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz-akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece, zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu. Prije odlaska u Ameriku svirao je četiri godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardelli i Papandopulo. Paralelno je snimao ploče te svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.
Na ideju da postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine, kada je s Doris Dragović snimio duet ”U tebe se neću zaljubiti” na ploči ”Željo moja”. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač.
Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u više od 50.000 primjeraka, a prvi veliki koncert održao je devedesete u Lisinskom. Ploča ”Ljubio sam anđela”, na kojoj je bio i hit “Umoran”, dosegnula je platinastu nakladu, a svi ostali albumi uglavnom su imali zlatnu tiražu. Slijedili su veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama, što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ”kralj zabave”.
Početkom rata dvije godine nije ništa snimao, već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA, uzeo je mikrofon u ruke i održao više od 500 humanitarnih koncerata
Stavros je surađivao je s brojnim kompozitorima, primjerice s Đorđem Novkovićem, Nikicom Kalogjerom i Slobodanom Kovačevićem iz grupe More. Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem, koji su uz Dujmića i Cvikića bili njegovi najvažniji suradnici.
Šest mjeseci provodio je u Prigrdici na Korčuli gdje je sagradio prekrasnu kamenu kuću, a ostatak godine u Zagrebu i u zaselku Kupeč Dol kod Sv. Jane.
Stavros je često u medijima govorio o svojim problemima s ovisnošću, ali i o vjeri.
“Upao sam u loše društvo, nisam ja toga tada bio ni svjestan. Ma nisu to bili neki veliki poroci. To sam ja sve probao iz neke znatiželje, al’ nisu meni trebale ni bolnice ni komune da se izliječim od ovisnosti. Nisu to bile ni neke teške droge. To je bila mladenačka ludost, zaboravimo to”– rekao je jednom prilikom Stavros, koji se tih dana nerado prisjećao.
Najveća podrška u svemu što je uslijedilo bila mu je supruga Žarka, a kada je govorio o njoj, Stavros je posebno volio naglasiti da su sve do braka živjeli u predbračnoj čistoći.
“Nakon nekoliko godina smo se vjenčali. I bitno je reći da smo živjeli u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tada sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru, do prve bračne noći smo čekali.”
Stavros je javno ispovijedao koliko mu je vjera značila u životu. Na misu je išao gotovo svakodnevno, a čim bi se ujutro probudio, odmah bi čitao Bibliju.
“Puno mi se toga dogodilo u životu baš uz tu krunicu. Žena i ja bili smo na moru, u našoj kući, svaki smo dan molili krunicu milosrdnog Isusa i u tri sata odlazili do jedne kapelice uz koju je bio jedan golem teren. Kao da je to bila Božja providnost, mi smo tu zemlju od sedam tisuća kvadrata našli, kupili, uredili, kultivirali, napravili sebi kućicu. Ta krunica bila je povezana s tom kućom, koja nam danas deset puta više znači nego kuća pokraj mora”, otkrio je tada glazbenik.
Megy M. /Foto: cropix
