Grupa Lelek je na Dori pobijedila s pjesmom “Andromeda” te će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u Beču,
U grupi pjevaju Inka Večerina Perušić (33), Lara Brtan (19), Marina Ramljak (26), Korina Olivia Rogić (24) i Judita Štorga (25). Osim vokalnim sposobnostima, djevojke su pažnju publike privukle tetovažama na svojim licima i rukama. Mnogi su se pitali kakvo značenje imaju te tetovaže.
Iscrtani motivi imaju dublje značenje – posveta su drevnom i gotovo zaboravljenom običaju Hrvatica iz Bosne i Hercegovine. Riječ je o tradiciji poznatoj kao sicanje ili bocanje, obliku tradicionalnog tetoviranja koji je bio raširen među katoličkim ženama u Bosni i Hercegovini.
Iako je tetoviranje, odnosno ukrašavanje tijela, poznato od pradavnih vremena, na prostoru BiH posebno se razvilo za vrijeme osmanskih osvajanja, od 1463. do 1878., kada je Osmanlijsko Carstvo vladalo tim područjem. Smatra se da su tetovaže imale zaštitnu i identitetsku ulogu.
“Od sredine 15. stoljeća spašavale su živote žena za vrijeme osmanskih osvajanja te je kroz njih ispričana priča o opstanku hrvatskog naroda”, objasnila je dr. sc. Vesna Haluga.
Najčešći motiv bio je križ
“Tijekom okupacije Bosne katoličko stanovništvo bilo je izloženo stalnim osmanskim napadima, progonima, pljačkama te otmicama i silovanjima djevojaka i mladih žena, kao i danaku u krvi, odnosno odvođenju dječaka i mladića u janjičare”, dodala je.
Najčešći motiv bio je križ, ali su se pojavljivali i različiti geometrijski i solarni simboli, stilizirani ornamenti te cvjetni uzorci. Tetovirale su se ruke, prsti, podlaktice, a ponekad i čelo ili prsa. Djevojčice su se najčešće tetovirale između šeste i šesnaeste godine, a običaj se često prakticirao na blagdan sv. Josipa ili uoči Blagovijesti.
Tetovaže su se izrađivale ručno, iglom i smjesom čađe pomiješane s medom ili mlijekom. Iako su nastale kao simbol zaštite u teškim povijesnim okolnostima, danas se promatraju kao dio kulturne baštine i snažan znak identiteta.
Ova tradicija počela se postupno gubiti prije Drugog svjetskog rata, a danas se tragovi tog običaja još mogu pronaći kod starijih žena na području srednje Bosne.
U tom kontekstu, simbolika tetovaža dodatno produbljuje i poruku pjesme “Andromeda”, koja progovara o snazi, opstanku i unutarnjoj izdržljivosti. Vizualni identitet grupe tako postaje više od estetskog izbora – pretvara se u snažnu poruku o očuvanju identiteta i prenošenju nasljeđa kroz generacije.
Megy M: /Foto: hrt
Najčešći motiv bio je križ, ali su se pojavljivali i različiti geometrijski i solarni simboli, stilizirani ornamenti te cvjetni uzorci. Tetovirale su se ruke, prsti, podlaktice, a ponekad i čelo ili prsa. Djevojčice su se najčešće tetovirale između šeste i šesnaeste godine, a običaj se često prakticirao na blagdan sv. Josipa ili uoči Blagovijesti.
Tetovaže su se izrađivale ručno, iglom i smjesom čađe pomiješane s medom ili mlijekom. Iako su nastale kao simbol zaštite u teškim povijesnim okolnostima, danas se promatraju kao dio kulturne baštine i snažan znak identiteta.
Ova tradicija počela se postupno gubiti prije Drugog svjetskog rata, a danas se tragovi tog običaja još mogu pronaći kod starijih žena na području srednje Bosne.
U tom kontekstu, simbolika tetovaža dodatno produbljuje i poruku pjesme “Andromeda”, koja progovara o snazi, opstanku i unutarnjoj izdržljivosti. Vizualni identitet grupe tako postaje više od estetskog izbora – pretvara se u snažnu poruku o očuvanju identiteta i prenošenju nasljeđa kroz generacije.
Megy M: /Foto: hrt
