PRED Božić me nazvao prijatelj s Hrvatske televizije. “Imam lijepu Božićnu priču. Čovjeku su isključili struju, a kad je priču vidio hrvatski branitelj, invalid u kolicima bez obje noge, nazvao je, platio 4,5 tisuća da njemu nepoznat čovjek za Božić ima svjetlo.”
Ni ime mu nije znao. Nazvao je prijatelja da ga odvede do Elektre, na putu je telefonski prikupio informacije i u poslovnici u Brodu platio račun za čovjeka 130 kilometara udaljenog od njega.
Čovjek kojemu su isključili struju zove se Željko Pacla, živi u Popovcu u Baranji, ulica Zmaj Jove Jovanovića br. 3. (Visok je 146 cm, nosi broj cipele 36/37, treba mu odjeća i obuća. Želite li mu pomoći nazovite susjeda Ivana Raguža na 092 341 8827, ili kućni 031/728-008. )
Perica Patljak iz Slavonskog Broda veteran je Domovinskog rata, 100 postotni invalid u kolicima, bez obadvije noge. Sretan čovjek.
Drugi dan Božića nazvao me Dario Kordić. Zahvalio na Božićnoj SMS čestitci. “Draže mi je ovako. Ako se ne vidimo barem se čujemo. Sretan ti Božić i porođenje Isusovo”.
Prije desetak dana bio sam blagdanskoj proslavi u Hrvatskom generalskom zboru. HGZ je skupina individualaca koji se međusobno ne podnose. Javni autoritet imaju, a realno ništa ne znače. Po onom što rade i kako se ponašaju to i zaslužuju. Jedni sretan čovjek kojega sam sreo u Habdelićevoj bio je Dario Kordić.
Krajem veljače 2001. godine, kad je u Haagu izrečena presuda Dariju Kordiću zatekao sam se u središnjoj Bosni. Njegov otac Pero bio je u duboj starosti i trebalo mu je prenijeti vijest iz Haaga. Kad mu je Marko Tokić priopćio odluka suda, otac Pero suzu pustio nije: “Šta je 25 godina za takvog junaka,” epski je kazao.
Dario je odslužio više od 16 godina robije (dvije trećine), a mogao je proći liše da je, kao neki njegovi ratni drugovi upro prstom na Pantovčak. Bez obzira što će ga dio Hrvatske prozivati teškim imenima i oni znaju da je Dario sretan čovjek. Ni “ni uk’ro ni ubio“, kao bi rekli u Dalmaciji.
Ovaj Božić pamtit ću po dva sretna čovjeka – Dariju Kordiću i Perici Patljaku.
Marko Marković/Foto:Pixabay /Albrecht Dürer
