SINOĆ je u kasne večernje sate potvrđeno da se jedan od terorista samoubojica odgovornih za krvavu seriju terorističkih napada koji su se u petak dogodili u samom srcu francuske prijestolnice, na proputovanju tzv. Balkanskom rutom, 8. 10. 2015. registrirao sirijskom putovnicom u Hrvatskoj u kampu Opatovac, odakle se dalje uputio prema Francuskoj.
Nije bio ni u jednom Interpolovom registru, a hrvatska policija je sve podatke dostavila francuskim kolegama.
Srušena je tako tvrdnja prve potpredsjednice sada već tehničke Vlade, ministrice vanjskih poslova te isforsirane kandidatkinje Republike Hrvatske za mjesto Glavne tajnice UN-a, Vesne Pusić kojom je 18. rujna zgrozila javnost izjavivši kako se teroristi ne kriju među migrantskom populacijom jer putuju u avionu – business klasom.
Osramoćena Vesna Pusić
Najnovije otkriće postavlja stoga legitimno pitanje odgovornosti Vlade Zorana Milanovića ne samo spram hrvatske države i hrvatskih državljana koji su nekontoliranim priljevima tisuće migranata više tjedana bili izloženi ugrozi nacionalne sigurnosti (i još su!), već i spram recentnih zbivanja u Parizu te posljedično sigurnosti čitavog europskog kontinenta.
Multikulturalna politika otvorenih granica koju je najviše zagovarala Milanovićeva prijateljica i njemačka kancelarka Angela Merkel, počinje ubirati prve europske žrtve što bi sukladno tekovinama zapadne civilizacije izniklim upravo u Francuskoj Republici, a usađenim u temeljima Europske Unije, podrazumijevalo poštovanje moralnog kodeksa te preuzimanje „političke odgovornosti“, ali i neizbježnu ispriku mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i njegovim gotovo proročkim izjavama o budućnosti Europe.
Još krajem ljeta teško osporavan i demoniziran, Viktor Orban promjenom konstelacija snaga mogao bi se prometnuti u vodeću figuru nove Europe, onakve kakvom ju je davnih dana vidio general Charles De Gaulle dok je zborio o domovini naroda i država pri tom naglašavajući važnost suverenizma i zaštite nacionalnog identiteta kroz premisu koju je slijedio i pokojni predsjednik Tuđman kada se određivao spram hrvatske budućnosti u sklopu Europske zajednice, a danas predstavlja nit vodilju vanjske politike zemalja Višegradskog saveza.
Orban kao “Branitelj Europe”
Stoga i ne čudi što se s najnovije naslovnice švicarskog tjednika „Die Weltwoche“ smješi upravo pompozna figura Viktora Orbana popraćena laskavom titulom branitelja Europe. Zanimljiv je to prevrat kada se usporedi s ranijim epitetima kojima ga je častila vrhuška same elite europske političke scene među kojom se posebno istaknuo predsjednik Europske komisije Jean Claudea Juncker koji ga je u svibnju nazvao diktatorom.
Akrobatika koju su u par mjeseci, prošavši put od diktatora pa do europskog spasitelja, izveli mediji neodoljivo podsjeća na tretman kojim je pred točno dva stoljeća u francuskim tiskovinama po povratku s talijanskog otoka Elbe bio tretiran francuski car Napoleon, koji je u samo tri tjedna od ljudoždera i korzikanskog orka postao imperator i carsko veličanstvo.
Orban doduše nije car, ali njegovo mišljenje širom europske i svjetske javnosti sve više postaje sinonim za razumno razlaganje pitanja migrantske krize probijajući pri tom ograde medijskih blokada koje su mu u prethodnom razdoblju nametali apologeti političke korektnosti i zagovornici Europe bez granica.
U intervjuu koji je dao za švicarski tjednik Orban se najprije osvrće na slobodu govora konstatirajući kako je svaki oblik mišljenja među političkim liderima, u medijima, ali i među širom publikom strogo reguliran i discipliniran, a svatko tko predstavlja nešto što izlazi iz okvira europskog liberalnog „mainstreama“ marginaliziran, pa i izoliran. Europa je po njegovom mišljenju izgubila slobodu političke debate koja je europski kontinent činila toliko atraktivnim, a umjesto otvorene diskusije je zavladao teror političke korektnosti koji sužava prostor intelektualne rasprave, svodeći ga na niz površnih, sekundarnih problema manje važnosti dok se rasprava o fundamentalnim temama bitnim za opstojnost same Europe izbjegava.
Dotakao se i pitanja tajnih službi, rekavši kako je sramotna činjenica da se široj javnosti pokušava nametnuti mišljenje kako se za krizu ovakvih razmjera nije moglo pripremiti kada među 28 članica EU postoji 28 tajnih službi s preko tisuću eksperata, službenika i stručnjaka od kojih su neki među najboljima na svijetu, pa je teško povjerovati kako nitko od njih nije mogao predvidjeti ovakav rasplet situacije.
Nacionalne države i “supredržava” EU
U proteklim mjesecima od humanitarne, preko tehničke pa do sigurnosne, definicija se krize mijenjala no nitko se, nastavno na raniju kritiku slobode govora kaže Orban, nije dotakao pitanja opstojnosti europskog kulturološkog identiteta i stila života zbog čega se u javnosti sve otvorenije mogu čuti nagađanja kako se iza čitave krize krije pomno razrađen master plan koji pozadinu ima u nekoliko lijevoliberalnih studija koje su se publicirale proteklih godina, a bave se budućnošću Europske unije, društva i potencijalne „superdržave“.
Iščitavajući te eseje i članke, dodaje Orban, ne može se ignorirati dojam kako autori nastoje pošto poto umanjiti ulogu nacionalne države i stvoriti novu vrstu odnosa koja bi uključivala pojedince i tzv. superdržavu u jednoj cjelini. Dodaje kako zagovornike takvih ideja o novom svijetu treba tražiti među europskim ljevičarima i radikalnim američkim demokratima koji su u migracijskoj krizi, nagađa, mogli vidjeti veliku mogućnost za izvršenje svog plana očekujući kako će tisuće pridošlih migranata dugoročno postati birači ljevice i osigurati lijevoj inteligenciji Europe neometanu vladavinu kontinentom.
Na pitanje o Angeli Merkel, izjavio je kako je unatoč činjenici da je riječ o liderici demokršćanske stranke potrebno imati na umu sastav koalicije kojom vlada, a u kojoj se uz demokršćane, nalaze i socijaldemokrati bez kojih kancelarka nema potrebu većinu. Tvrdi kako je ključ za razumijevanje politike njemačke kancelarke upravo koalicija CDU-SPD koja ju stavlja u svojevrsnu pat poziciju, a preko Njemačke i čitavu Europu.
Još je jednom ponovio kako svatko tko napusti prvu sigurnu zemlju u drugoj više nije izbjeglica već migrant. Dodao je kako sama zakonska definicija ne umanjuje probleme s kojima se ti ljudi susreću, no i kako kršćanska dužnost ne podrazumijeva da ih se pošto poto prihvati i ponudi im se europski stil života već u omogućavanju da se vrate svojim starim životima što je jedino moguće stabilizacijom situacije u matičnim državama zahvaćenim ratovima.
Rekao je i kako mnogi političari u EU dijele njegovo mišljenje, ali im u javnosti nije dopušteno iznositi takve stavove s obzirom da ljevica u Europi drži monopol na ispravno mišljenje i moral. Dodao je i kako politička desnica zbog nedostatka relevantnih desnih medija i desne misli još uvijek nije jednako konkurentna da bi se mogla nametnuti političkoj ljevici. Smatra kako je to izgubljena bitka prethodnih generacija, a nama predstoji da odgojimo novu generaciju političke desnice koja će osigurati bolju poziciju u Europi i jednakopravno se suprotstaviti ljevici.
Europske zablude o migrantima
U intervjuu se dotakao i klasičnih europskih zabluda, pa je tako sugerirao kako u nošenju s aktualnom migrantskom krizom, Europljani koji sami sebe smatraju liberalnima i prosvjetljenima rade ključnu grešku u procjeni kada misle da svi žele postati dio ovakve Europe.
Dodao je kako migranti koji dolaze u Europu imaju drugačiji mentalitet i kulturološki identitet od prosječnog Europljana, kojeg se u novoj sredini ne žele odreći, već ga sačuvati, pa čak i nametnuti što predstavlja ključni problem u razumijevanju mogućnosti i želja kada je u pitanju asimilacija u europskim društvima. Tvrdi kako to ne pretpostavlja da je kršćanska Europa ikako bolja od muslimanskog svijeta, ali definira različita pravila i vjerovanja. Kao glavnu prijetnju Europi stoga vidi činjenicu da su Europljani zaboravili kako se boriti sami za sebe.
Za kraj je dodao kako je bitno shvatiti da ne smijemo više gubiti ni dana s obzirom da deseci tisuća migranata svakodnevno dolaze u EU, a brojka će se dodatno multiplicirati u trenutku kada im se pridruže obitelji. Naglasio je kako je neophodno da prije nego što počnemo raspravljati o reformiranju Europske unije i njezinih institucija, zatvorimo granice i uništimo poslovni model krijumčara ljudi, a jedini način kako to učiniti jest poslati jasnu poruku migrantima kako na taj način neće ostvariti željeni cilj.
Naglasio je da nije prijatelj ograda, ali da je to u ovom trenutku prijeko potrebna nužnost koju prihvaća sve više zemalja, među posljednjima Slovenija, a nada se kako će i Hrvatska slijediti sličan primjer. S obzirom na recentna zbivanja, to je čini se posljednje slovo plana koje nam preostaje.
S.B. /Novi pogledi/ Foto: MTI
