CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine i Vlada RH godinama su se proglašavali nenadležnima za ugovor o pravu građenja koji je sklopljen uz suglasnost Vlade RH – dok je projekt vrijedan stotine milijuna eura ostao blokiran, a šteta narasla do razine državnog skandala
Fantasyland je još 2009. godine bio jedan od najozbiljnijih i najrazvijenijih investicijskih projekata kontinentalnog turizma u Europi. Pokrenut je s domaćim i inozemnim partnerima, uz prethodne suglasnosti države i uz status projekta od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Upravo zato posebno je sporno što su isti državni i pravosudni sustav, koji je projekt prethodno podržao, kroz šesnaest godina kaznenog progona, prijava, istraga, privremenih mjera, ovrha i institucionalnih blokada, doveli do njegova faktičnog uništenja.
Šteta pritom nije nastala samo Fantasylandu i Slavenu Čolaku. Posljedice su pretrpjeli i domaći i strani partneri koji su u projekt uložili svoje tvrtke, znanje, ugled, sredstva i legitimno očekivanje da država neće vlastitim postupanjima zaustaviti investiciju koju je prethodno sama odobrila i podržala.
Zato Fantasyland više nije samo pitanje jednog domaćeg spora. To je pitanje investicijske sigurnosti Republike Hrvatske, pravne sigurnosti poduzetnika i vjerodostojnosti države pred međunarodnim partnerima.
Slučaj Fantasyland Šmidhen u Samoboru odavno je prestao biti samo priča o neostvarenom turističko-zabavnom projektu. Danas je to jedan od najdrastičnijih primjera institucionalnog bijega od odgovornosti u kojem su se CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine i Vlada Republike Hrvatske godinama, bez uvjerljivog pravnog objašnjenja, proglašavali nenadležnima za ugovor o pravu građenja koji je sklopljen upravo uz suglasnost Vlade RH.
U središtu cijele afere nalazi se jednostavno pitanje na koje država više od desetljeća ne daje jasan odgovor: tko je nadležan za ugovor o pravu građenja koji je 24. kolovoza 2007. sklopljen između HFP-a i Fantazija projekt d.o.o., uz suglasnost Vlade RH?
Naime, Ugovor o pravu građenja između Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o. sklopljen je 24. kolovoza 2007. godine, i to temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske od 12. srpnja 2007. godine. Nakon toga je, 1. travnja 2008. godine, pravo građenja preneseno na društva Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o., sukladno samom ugovoru i uz znanje nadležnih institucija.
Ako je ugovor sklopljen uz suglasnost Vlade, ako je pravo građenja preneseno na društva Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o., ako se po tom ugovoru godinama plaćala naknada i ako je ugovor i dalje na snazi, tada je pravno i politički neodrživo da se sve ključne državne institucije ponašaju kao da taj ugovor nema ugovornu stranu na strani države.
A upravo se to događa od listopada 2013. godine do danas.
CERP se proglašavao nenadležnim. DUUDI se proglašavao nenadležnim. Ministarstvo državne imovine se proglašavalo nenadležnim. Vlada RH, iako nadređena tim tijelima i iako je dala suglasnost za sklapanje ugovora, nije osigurala da ijedno državno tijelo preuzme odgovornost i postupi po ugovoru.
To više nije administrativna pogreška. To je institucionalna blokada.
Sporna sudska logika: zašto se u predmetima Fantasylanda odlučuje o nekretninama, a ne o ugovoru?
U sudskim postupcima koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vode pod poslovnim brojevima P-2617/2013 i P-899/2021, tužbe su podnesene radi naknade štete zbog kršenja ugovornih i zakonskih obveza iz Ugovora o pravu građenja, kao i zbog nezakonitog i nepravilnog rada HFP-a, AUDIO-a i CERP-a kao pravnih slijednika HFP-a temeljem Ugovora o pravu građenja.
Upravo zato, ključno pravno pitanje u tim postupcima nije tko je pravni slijednik HFP-a u odnosu na nekretnine koje su bile predmet ugovora, nego tko je pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a u odnosu na sam Ugovor o pravu građenja i ugovore o prijenosu prava građenja od 1. travnja 2008. godine, kada je pravo građenja preneseno s društva Fantazija projekt d.o.o. na društva Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija hoteli d.o.o.
Drugim riječima, predmet spora nisu nekretnine kao takve, nego odgovornost za postupanje po ugovoru, odnosno za kršenje ugovornih i zakonskih obveza koje iz tog ugovora proizlaze.
Unatoč tome, u predmetu P-2617/2013 Trgovački sud u Zagrebu, zatim Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-1565/2024, a potom i Vrhovni sud RH u predmetu Revd-2118/2025, odlučivali su o pitanju tko je pravni slijednik HFP-a u odnosu na nekretnine. Time je, prema stajalištu tužitelja Fantazija, promašena bit spora jer se postupci ne vode radi vlasništva nad nekretninama, nego radi naknade štete zbog povrede prava i obveza iz Ugovora o pravu građenja.
Posebno je važno istaknuti da je u drugom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1364/2021, zauzeto upravo suprotno i jasno pravno stajalište. U tom je predmetu Visoki trgovački sud RH presudom Pž-73/2024-28 od 28. siječnja 2025., u točki 11. obrazloženja, prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je CERP pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a u odnosu na Ugovor o pravu građenja.
To proizlazi iz točaka 80. do 83. presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu P-1364/21-71 od 24. svibnja 2023. godine. Sud je ondje utvrdio da je HFP prestao postojati 31. ožujka 2011. godine, da je njegove poslove, prava i obveze preuzeo AUDIO, a da je nakon prestanka rada AUDIO-a 30. rujna 2013. godine CERP postao njegov pravni slijednik u odnosu na prava, obveze, sklopljene ugovore te pokrenute sudske i druge postupke.
Sud je u toj presudi izričito naveo da je CERP univerzalni pravni slijednik AUDIO-a po pitanju ispunjavanja prava i obveza iz Ugovora o pravu građenja, dok je Republika Hrvatska ostala vlasnik nekretnina nekadašnjeg HFP-a.
Ta razlika je ključna.
Činjenica da su nekretnine nekadašnjeg HFP-a 31. ožujka 2011. postale vlasništvo Republike Hrvatske ne mijenja činjenicu da je CERP, temeljem članka 25. stavka 1. Zakona o upravljanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, pravni slijednik AUDIO-a u odnosu na ugovore, prava, obveze i sudske postupke. Dakle, vlasništvo nad nekretninama jedno je pitanje, a pravno sljedništvo u odnosu na ugovor potpuno drugo.
Zato je za pasivnu legitimaciju u predmetima P-2617/2013 i P-899/2021 odlučno pitanje tko je pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a u odnosu na Ugovor o pravu građenja. Prema već zauzetom pravomoćnom stajalištu u predmetu P-1364/2021, odgovor je jasan: to je CERP.
Upravo zbog toga posebno sporno postaje postupanje prvostupanjskog suda u predmetu P-1364/2021, u kojem, prema navodima tužitelja Fantazija, već više od 11 mjeseci nije dostavljen Vrhovnom sudu RH prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-73/2024-28 od 28. siječnja 2025..
Tužitelji smatraju da takvo odugovlačenje nije slučajno, jer bi odluka u tom predmetu mogla imati izravan utjecaj na pitanje pasivne legitimacije CERP-a u drugim postupcima koji se vode radi naknade štete. Tužitelji smatraju da takvo odugovlačenje nije slučajno. Naime, odluka Vrhovnog suda RH u tom predmetu mogla bi imati izravan utjecaj na pitanje pasivne legitimacije CERP-a u drugim postupcima radi naknade štete, osobito u predmetu P-2617/2013.
Upravo u tom predmetu Vrhovni sud RH je, u postupku Revd-2118/2025, odbio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH Pž-1565/2024-15 od 25. veljače 2025. godine, kojima je prihvaćeno stajalište o navodno promašenoj pasivnoj legitimaciji.
Međutim, u cijelom tom sudskom lancu — od prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P-2617/2013, preko drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-1565/2024, pa sve do odluke Vrhovnog suda RH u predmetu Revd-2118/2025 — sudovi se niti jednom riječju nisu očitovali o ključnom pitanju: tko je pravni slijednik HFP-a u odnosu na Ugovor o pravu građenja.
Umjesto toga, svi su se sudovi bavili pitanjem tko je pravni slijednik HFP-a u odnosu na nekretnine koje su predmet Ugovora o pravu građenja. Tužitelji (društva Fantazija) smatraju da je time promašena sama bit spora, jer u predmetima P-2617/2013 i P-899/2021 predmet tužbi nije vlasništvo nad nekretninama, nego naknada štete zbog kršenja ugovornih i zakonskih obveza iz Ugovora o pravu građenja te nezakonit i nepravilan rad HFP-a, AUDIO-a i CERP-a kao pravnog slijednika HFP-a temeljem Ugovora o pravu građenja.
Drugim riječima, za ove postupke nije presudno pitanje tko je vlasnik nekretnina, nego tko je preuzeo prava i obveze iz Ugovora o pravu građenja. Upravo na tom pitanju tužitelji Fantazija temelje tvrdnju da je CERP pasivno legitimiran u postupcima radi naknade štete.
Zaključak je jednostavan: u sporovima Fantasylanda ne odlučuje se o tome tko je vlasnik nekretnina, nego tko je odgovoran za ugovorne i zakonske obveze iz Ugovora o pravu građenja. A prema presudi u predmetu P-1364/2021, ta odgovornost po pravnom sljedništvu vodi prema CERP-u.
Zbog toga tužitelji Fantazija smatraju da se pitanje pasivne legitimacije CERP-a u predmetima P-2617/2013 i P-899/2021 ne može odbacivati pozivanjem na pravno nerelevantnu okolnost vlasništva nad nekretninama, jer je za te postupke presudno pravno sljedništvo u odnosu na ugovor, a ne vlasništvo nad zemljištem.
CERP-ova odgovornost u slučaju Fantasyland: pravno sljedništvo ne može se skrivati iza pitanja vlasništva nad zemljištem
Člankom 25. stavkom 1. Zakona o upravljanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske propisano je da je CERP pravni slijednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije za upravljanje državnom imovinom, sklopljene ugovore te pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka. Budući da je AUDIO prethodno preuzeo prava i obveze HFP-a, a CERP potom prava i obveze AUDIO-a, tužitelji Fantazija smatraju da CERP ne može izbjeći odgovornost za obveze koje proizlaze iz Ugovora o pravu građenja.
Upravo zato, prema njihovim tvrdnjama, u ovom postupku nije odlučno pitanje tko je pravni slijednik HFP-a u odnosu na nekretnine, nego tko je pravni slijednik u odnosu na sam ugovor, prava, obveze i postupke koji iz tog ugovora proizlaze.
Činjenica da su nekretnine koje su nekada bile u vlasništvu HFP-a 31. ožujka 2011. postale vlasništvo Republike Hrvatske ne može, prema stajalištu tužitelja Fantazija, isključiti odgovornost CERP-a za ugovorne i zakonske obveze proizašle iz Ugovora o pravu građenja. Predmet spora nije vlasništvo nad zemljištem, nego odgovornost za štetu koja je, prema navodima iz tužbi društava Fantazija, nastala zbog višegodišnjeg kršenja ugovornih i zakonskih obveza iz Ugovora o pravu građenja, kao i zbog nezakonitog i nepravilnog rada HFP-a, AUDIO-a i CERP-a kao pravnih slijednika HFP-a temeljem Ugovora o pravu građenja, odnosno odbijanja postupanja i institucionalnog proglašavanja nenadležnosti.
Zato se kao pravno promašeno ocjenjuje svako pokušavanje da se odgovornost CERP-a otkloni pozivanjem na činjenicu da je Republika Hrvatska u međuvremenu postala vlasnik nekretnina kojih je prethodno bio vlasnik HFP. Vlasništvo nad nekretninama jedno je pitanje, dok je odgovornost za ugovor, ugovorne obveze, postupanje pravnih prednika i posljedice tog postupanja sasvim drugo pitanje.
Posebno se ističe da su se CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine, Vlada RH i druga nadležna tijela tijekom razdoblja od listopada 2013. do 2025. godine, pisanim putem proglašavali nenadležnima za postupanje po Ugovoru o pravu građenja i za rješavanje formalno-pravnih pitanja nužnih za realizaciju projekta Fantasyland Šmidhen.
Takvo postupanje, tvrde tužitelji ( društva Fantazija), nije bilo samo administrativno odugovlačenje, nego višegodišnje institucionalno izbjegavanje odgovornosti. Naime, ako je CERP zakonski pravni slijednik AUDIO-a i HFP-a u odnosu na sklopljene ugovore, prava, obveze i sudske postupke, tada se ne može istodobno proglašavati nenadležnim za postupanje po ugovoru koji je još uvijek aktivan i na snazi.
Drugim riječima, CERP nije odgovoran zato što bi bio vlasnik nekretnina, nego zato što je zakonom preuzeo pravni položaj AUDIO-a, a AUDIO je prethodno preuzeo prava i obveze HFP-a. To znači da je CERP pravni slijednik u odnosu na Ugovor o pravu građenja, a time i u odnosu na posljedice postupanja HFP-a i AUDIO-a vezane uz taj ugovor.
Jedno je pitanje vlasništva nad nekretninama, koje je nakon prestanka HFP-a prešlo na Republiku Hrvatsku. Drugo je pitanje odgovornosti za prava, obveze, ugovore i postupke koji proizlaze iz Ugovora o pravu građenja. Upravo za to drugo pitanje, prema citiranim sudskim utvrđenjima, pravni slijed vodi od HFP-a preko AUDIO-a do CERP-a.
Zato se nameće zaključak da se odgovornost CERP-a ne može otkloniti formalnim pozivanjem na vlasništvo Republike Hrvatske nad nekretninama. Predmet spora nije vlasnički odnos, nego šteta nastala zbog navodnog kršenja ugovornih i zakonskih obveza, uključujući postupanja kojima je onemogućena realizacija projekta Fantasyland Šmidhen.
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je Ugovor o pravu građenja sklopljen uz suglasnost Vlade RH. Time se, prema navodima društava Fantazija, otvara ne samo pitanje odgovornosti CERP-a, već i pitanje odgovornosti Republike Hrvatske, i to ne samo zato što je država vlasnik i osnivač institucija poput HFP-a, AUDIO-a i CERP-a, nego i zato što je upravo Vlada RH dala suglasnost za pravni posao iz kojeg su proizašle obveze čije se kršenje danas stavlja na teret pravnim sljednicima HFP-a.
Ako je ugovor sklopljen uz suglasnost Vlade, ako je pravo građenja preneseno na društva Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o., ako se po tom ugovoru godinama plaćala naknada i ako je ugovor i dalje na snazi, tada je pravno i politički neodrživo da se sve ključne državne institucije ponašaju kao da taj ugovor nema ugovornu stranu na strani države.
DUUDI i Ministarstvo državne imovine nisu riješili problem — samo su ga prebacivali dalje
Ni DUUDI ni Ministarstvo državne imovine ne mogu se izuzeti iz odgovornosti. Upravo su ta tijela, prema navodima iz dokumentacije, godinama sudjelovala u institucionalnom prebacivanju nadležnosti, umjesto da riješe temeljno pitanje: tko u ime države postupa po ugovoru?
Posebno je problematično da je Ministarstvo državne imovine bilo tijelo koje je imalo političku i upravnu poziciju da zaustavi pravni apsurd, ali to nije učinilo.
Naprotiv, umjesto deblokade projekta i sklapanja potrebnih aneksa ili rješavanja formalno-pravnih pitanja, uslijedilo je višegodišnje dopisivanje, proglašavanje nenadležnosti i održavanje stanja u kojem investitor nema državnu ugovornu stranu s kojom može riješiti problem.
Takvo ponašanje nije neutralno. U ovakvom slučaju, nečinjenje ima istu posljedicu kao i aktivna opstrukcija.
Ako državna tijela znaju da projekt ne može napredovati bez njihova postupanja, a istodobno se sva redom proglašavaju nenadležnima, onda to više nije birokratska pasivnost. To je oblik institucionalnog zatvaranja projekta.
Vlada RH ne može pobjeći od odgovornosti jer je upravo Vlada dala suglasnost za ugovor
Posebno se ističe odgovornost Vlade Republike Hrvatske — ne samo politička, nego i institucionalna. Naime, upravo je Vlada RH kao tijelo izvršne vlasti još 2007. godine dala suglasnost za sklapanje Ugovora o osnivanju prava građenja na zemljištu Šmidhen, upisanom u zk.ul. 4268 k.o. Samobor.
Time je Vlada RH bila izravno uključena u pravni okvir projekta, zbog čega se danas ne može ignorirati pitanje njezine odgovornosti za kasnije postupanje državnih tijela i institucija koje su godinama blokirale provedbu istog ugovora.
Riječ je o zemljištu koje se u to vrijeme nalazilo u suvlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o. iz Samobora, a nakon čega je 2011.g. godine zemljište u vlasništvu HFP-a prešlo u vlasništvo RH.
Na tom je zemljištu društvo Fantazija projekt d.o.o. bilo, a i danas je, stopostotni vlasnik svih postojećih objekata, ukupne površine oko 50.000 m² bruto razvijene površine, uključujući hotel, motel, bazene i kupališne objekte.
Ugovor o pravu građenja nije bio privatni aranžman bez države. Nije sklopljen mimo državnih tijela. Nije nastao bez znanja Vlade.
Naprotiv, ugovor između HFP-a i Fantazija projekt d.o.o. zaključen je uz suglasnost Vlade RH. Zato je potpuno neprihvatljivo da se godinama kasnije ista država ponaša kao da ne zna tko je nadležan za provedbu tog ugovora.
Vlada RH nije promatrač u ovom slučaju. Vlada RH je politički i institucionalni vrh sustava koji je dopustio da se CERP, DUUDI i Ministarstvo državne imovine godinama skrivaju iza međusobnog prebacivanja odgovornosti.
Ako je Vlada dala suglasnost za sklapanje ugovora, tada je Vlada bila dužna osigurati i institucionalni kontinuitet provedbe tog ugovora nakon prestanka HFP-a i prijenosa ovlasti na njegove pravne sljednike.
Sve suprotno tome znači da država šalje poruku da može potpisati ugovor, dati suglasnost, godinama primati koristi iz tog pravnog odnosa, a zatim se praviti da nema nikakvu obvezu postupanja.
To nije pravna država. To je institucionalna samovolja.
Bobanovo svjedočenje dodatno razotkriva apsurd: CERP je trebao postupati
Posebnu težinu cijelom slučaju daje svjedočenje Tomislava Bobana, bivšeg ravnatelja AUDIO-a, kasnijeg čelnika DUUDI-a i državnog tajnika u Ministarstvu državne imovine.
Prema navodima iz sudskih spisa, Boban je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu potvrdio da je CERP pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a u odnosu na ugovor o pravu građenja, naplatu naknade i rješavanje formalno-pravnih pitanja vezanih uz projekt Fantasyland.
Još važnije, Boban je pojasnio da se u slučaju Fantasylanda ne radi o raspolaganju nekretninama, nego o pravnom poslu — ugovoru o pravu građenja. Prema njegovu iskazu, upravo je CERP trebao nastaviti rješavati odnose s Fantazijom.
Ako je visoki državni dužnosnik pred sudom potvrdio da je CERP trebao postupati, tada se postavlja teško pitanje: zašto CERP nije postupao?
I još teže pitanje: tko je u Vladi RH godinama znao za taj problem, a nije ga riješio?
Država se proglasila nenadležnom, ali bi naplaćivala naknadu
Posebno skandalozan dio slučaja odnosi se na tvrdnju da se Ministarstvo državne imovine proglasilo nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja, dok su istodobno državni odvjetnici u ime tog istog Ministarstva pokušavali naplatiti naknadu po tom istom ugovoru.
To je pravni apsurd koji razotkriva dvostruka mjerila države.
Kada treba riješiti aneks, omogućiti provedbu projekta, otkloniti formalno-pravne prepreke i preuzeti odgovornost — tada nitko nije nadležan.
Kada treba naplatiti naknadu — tada ugovor odjednom postoji.
Takav pristup nije samo proturječan. On je duboko nepravedan i pravno neodrživ.
Država ne može istodobno tvrditi da nije nadležna za ugovor, a ponašati se kao vjerovnik po tom istom ugovoru. Ne može bježati od obveza, a zadržavati prava. Ne može koristiti ugovor kada joj odgovara, a ignorirati ga kada bi morala postupati.
Volarević je 2017. najavio aneks ugovora — poziv nikada nije stigao
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje sastanak održan 22. ožujka 2017. u prostorijama CERP-a, na kojem su bili tadašnji ravnatelj CERP-a Mirko Volarević, Slaven Čolak i odvjetnik Veljko Miljević.
Prema dostupnoj dokumentaciji, Volarević je na tom sastanku najavio da će u roku od nekoliko dana uslijediti službeni poziv Ministarstva državne imovine na sklapanje aneksa ugovora o pravu građenja.
Taj poziv nikada nije stigao.
Na upit Maxportala od 15. studenoga 2024., a zatim ponovno 6. lipnja 2026., Slaven Čolak odgovorio je isto: „Do današnjeg dana poziv nije stigao.“
To nije sporedna činjenica. To je dokaz obrasca.
Država je razgovarala, najavljivala, obećavala, tražila prijedloge, otvarala mogućnost nagodbe — ali kada je trebalo potpisati, odlučiti i preuzeti odgovornost, sve je stalo.
Marić je u Saboru vezao sudbinu projekta uz kaznene postupke — ti postupci su završili, ali projekt i dalje stoji
Dana 17. siječnja 2018. tadašnji ministar državne imovine i predsjednik Upravnog vijeća CERP-a Goran Marić u Hrvatskom saboru govorio je o projektu Fantasyland i istaknuo da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može znati sudbina projekta.
Danas je taj epilog poznat.
Kaznene prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika protiv Slavena Čolaka i povezanih društava odbačene su 30. svibnja 2018. kao neosnovane. Kazneni postupak „HPB Bankomat“ pravomoćno je okončan 10. srpnja 2025. oslobađajućom presudom za sve optužene. Sud je utvrdio da provedeni dokazi ne potvrđuju optužbe.
Ako je država godinama tvrdila da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može riješiti sudbina projekta, tada se danas mora postaviti pitanje:
Zašto projekt nije deblokiran nakon što je epilog poznat?
Ako su kaznene prijave odbačene, ako su optuženi pravomoćno oslobođeni, ako je sud utvrdio da dokazi ne potvrđuju optužbe, tada više ne postoji ni politički ni pravni izgovor za daljnje održavanje blokade.
Fantasyland nije zaustavljen slučajno — zaustavljen je institucionalno
U slučaju Fantasyland više se ne može govoriti o običnom upravnom sporu, nesporazumu ili sporoj administraciji.
Ovdje se radi o projektu koji je zaustavljen još 2009. pokretanjem postupka „HPB Bankomat“, nakon čega su uslijedile godine kaznenih postupaka, odbačenih prijava, oslobađajućih presuda, nepostupanja državnih tijela i prebacivanja odgovornosti između CERP-a, DUUDI-a, Ministarstva državne imovine i Vlade RH.
Najporaznije je to što je cijelo vrijeme postojalo ključno pravno pitanje: tko je nadležan za ugovor o pravu građenja?
Odgovor je morao biti jednostavan. Ali država ga je pretvorila u dvanaestogodišnju blokadu.
Ako je CERP pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a, onda CERP mora snositi odgovornost za postupanje po ugovoru. Ako je Ministarstvo državne imovine bilo nadležno za državnu imovinu i nadređeno procesima koji se tiču projekta, onda Ministarstvo ne može glumiti promatrača. Ako je Vlada RH dala suglasnost za ugovor, onda Vlada ne može šutjeti dok se njezina vlastita tijela međusobno proglašavaju nenadležnima.
U ovom slučaju svi su znali za problem. Nitko ga nije riješio.
Pitanje više nije tko je nadležan, nego tko će odgovarati
Slučaj Fantasyland Šmidhen danas otvara puno veće pitanje od sudbine jednog projekta.
Otvara pitanje može li država dati suglasnost za ugovor, godinama dopuštati da se po tom ugovoru plaća naknada, dopustiti da projekt bude blokiran, ignorirati vlastite pravne sljednike, a zatim tvrditi da nitko nije nadležan.
Ako je odgovor potvrdan, tada nijedan investitor u Hrvatskoj ne može biti siguran da će ugovor s državom sutra nešto značiti.
Zato slučaj Fantasyland više nije samo pitanje CERP-a, DUUDI-a, Ministarstva državne imovine i Vlade RH. To je pitanje vjerodostojnosti Republike Hrvatske kao pravne države.
Posebno je ozbiljna činjenica da je HFP kriminalizirao pravni posao u kojem je i sam sudjelovao — Ugovor o pravu građenja iz 2007. godine, sklopljen uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske i Državnog odvjetništva RH. Drugim riječima, država je najprije dala suglasnost za projekt, a zatim su institucije te iste države, kroz prijave, istrage, privremene mjere, ovrhe i kazneni progon, godinama razarale projekt koji je prethodno sama odobrila.
Po prijavama HFP-a, DORH i USKOK više su od osam godina vodili istrage i kriminalistička istraživanja protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija projekt, Fantazija vodeni park, Fantazija hoteli i Fantazija zabavni park te njihovih odgovornih osoba. Istodobno se od 2009. do 2025. godine vodio i kazneni postupak poznat kao „HPB Bankomat“, koji je dodatno opteretio, kompromitirao i blokirao projekt Fantasyland. Sve se odnosilo na istu ključnu imovinu, iste pravne poslove i isti investicijski projekt — Fantasyland Šmidhen.
To više ne izgleda kao niz slučajnih i nepovezanih postupanja. To izgleda kao obrazac zlouporabe institucionalne moći.
Nakon pravomoćne oslobađajuće presude u predmetu „HPB Bankomat“, nakon odbačenih kaznenih prijava HFP-a, nakon svjedočenja državnih dužnosnika i nakon više od desetljeća proglašavanja nenadležnosti, država više nema prostor za izgovore.
Pitanje više nije tko je nadležan.
Pitanje je tko će odgovarati i preuzeti odgovornost za 16 godina blokade projekta, izgubljenu investiciju, propuštene poslovne prilike i enormnu štetu koja svakim danom raste, a već se sada mjeri u milijardama eura.
Republika Hrvatska danas ima dvije mogućnosti: razumno mirno rješenje, naknadu stvarne štete, uklanjanje svih prepreka i nastavak projekta ili nastavak dugotrajnih sudskih i međunarodnih postupaka u kojima bi konačni trošak za državu mogao biti višestruko veći.
Tonski zapis sastanka u Ministarstvu državne imovine 08.01.2019.: Čolak – Marić – Boban o nagodbi za Fantasyland
Tonski zapis sa službenog sastanka održanog 22. ožujka 2017. u prostorijama CERP-a – ravnatelj CERP-a Mirko Volarević – odvjetnik Veljko Miljević predsjednik – Slaven Čolak
Hrvatsko pravosuđe, rušitelj pravne sigurnosti: Tomislav Boban svjedoči na Trgovačkom sudu – 1 Tonski zapis svjedočenja Boban i Čolak TSZ P-122-2020
TONSKI ZAPIS SA SVJEDOČENJA SLAVENA ČOLAKA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-122/2020
TONSKI ZAPISI SA SVJEDOČENJA TOMISLAVA BOBANA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-2617/2013
Tonski zapis s ročišta s Trgovačkog suda u Zagrebu 26.01.2024. / P-2617-2013 –Tužba Fantazije protiv AUDIO i CERP-a – sutkinja Jelena Antonić Šego
Video zapisi svjedočenja Tomislava Bobana i Ozrena Matijaševića pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu tzv. „HPB Bankomat“:
HPB Bankomat: Tomislav Boban – opstrukcija projekta Fantasyland od strane HFP a
HPB Bankomat – Svjedočenje Tomislava Bobana i Ozrena Matijaševića
HPB Bankomat – Tomislav Boban: Pravni fakultet u Rijeci je zaključio da će država platiti štetu Fantaziji…
Video zapisi završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ iz 2023. godine
M.M. /Foto: Press
Hrvatska nogometna reprezentacija završila je pripreme za Svjetsko prvenstvo. Odigrala je dvije prijateljske utakmice u…
U Rusiji živi oko 4.100 Srba (prije agresije na Ukrajinu bilo ih je oko 14.000),…
Glasnogovornik Hrvatskog nogometnog Saveza Tomislav Pacek je objavio da je na društvenim mrežama publiciran izmišljeni…
Komentiraj