ŠTO JE HRVATSKI NACILONALNI INTERES? Odgovorno upravljanje držanom imovinom ili promjena imena agencija i fondova!?

svibanj 9, 2018 maxportal
Share Button

Najave ministra Gorana Marića kako će država od prodaje državne imovine uprihodovati nekoliko stotina milijuna kuna su poželjne i dobrodošle, ali one same za po sebi  nisu baš razlogom za optimizam. Punjenje proračuna iz prodaje državne imovine, a bez pokretanja velikog investicijskog ciklusa nije opstojan ekonomski model za razvoj hrvatskog gospodarstva.




Strategija gospodarstva koja se zasniva na promjeni naziva fondova i agencija, a zanemaruje promjena godinama nagomilanih nestručnih i neodgovornih kadrova u tijelima državne uprave, i nije  baš neka strategija odgovornog upravljanja državnom imovinom.

Takvo ponašanje  neće stvoriti  pozitivne efekte za razvoj gospodarstva i ekonomsku stabilnost države.

Zatvaranje očiju pred nagomilanim problemima države kao posljedice višegodišnjeg nesavjesnog i neodgovornog upravljanja gospodarskim resursima, samo je odgađanje suočavanja s realnošću u najvećoj mjeri usmjereno na zaštitu institucionalnog kriminala koji već godinama razara gospodarstvo i narušava temelje pravne države.

I HDZ-ovi, i SDP-ovi politički postavljeni kadrovi premrežili su gotovo sva državna tijela i institucije, a javni natječaji su tek pro forme radi prikaza transparentnosti, vjerodostojnosti i ostalih fraza pred javnosti.

Upravo takvi kadrovi su odgovorni za brojne tužbe protiv države u milijardama kuna ili EUR-a, no nitko od njih još uvijek nije snosio odgovornost. Oni su ugledni članovi društva i menageri u državnim tvrtkama, ili pak iz prikrajka čekaju novu priliku za uhljebljenje.

S druge pak strane, rezultati upravljanja državnom imovinom su doista „impresivni“. S jedne strane prodaja državne imovine gdje se uspjehom prikazuje prihod kao zaradu od nekoliko desetaka milijuna EUR-a, a s druge strane tužbe protiv CERP-a i države izražene u više milijardi kuna, a možda i EUR-a.

Prisjetimo se samo slučaja s Jean-Francois Ottom, predsjednikom uprave ORCO GRUPE, kojeg je bivši predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Vedran Duvnjak prijavio državnom odvjetništvu i medijski ocrnio, da bi potom država plaćala milijune kuna štete. Kolika je šteta državi u slučaju INA – MOL, tek će se saznati.

Tužbe Fantasylanda protiv CERP-a i države od više milijardi kuna, već se godinama vode pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a javnost je imala prilike vidjeti i svjedočenja pred sudom bivšeg člana Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju Ozrena Matijaševića i ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom, sada državnog tajnika u Ministarstvu državne imovine Tomislava Bobana koji su pred sudom svjedočili o nezakonitom postupanju i odgovornosti Hrvatskog fonda za privatizaciju i države kojim je onemogućena realizacija projekta Fantasyland u Samoboru.

U javnosti su objavljene i presude Općinskog suda u Samoboru pravomoćno okončane u korist grupacije Fantasyland, a iz kojih javno dostupnih informacija ne proizlazi baš optimističan ishod po državu i proračun.

Što je uopće hrvatski nacionalni interes za vladajuće HDZ-ove i SDP-ove upravitelje državnom imovinom? Iz do sada viđenog, samo zataškati kriminal svojih prethodnika, raznih Duvnjaka, Čobankovića i dr.

Postavlja se sasvim logično pitanje, u čijem interesu postupci godinama traju, koliko iznose troškovi kamata i odvjetnički troškovi, te što je po tom pitanju država učinila kako bi se troškovi po proračun smanjili.

PACTA SUNT SERVANDA – UGOVORI SE MORAJU POŠTIVATI 

Početkom krize u Agrokoru, na pitanje novinara što ako Agrokor ne uspije vratiti kredite Sberbanku te je li istina da je Sberbank spreman preuzeti dio Agrokora, npr. Jamnicu, ruski Veleposlanik Anvar Azimov je odgovorio da se takvo pitanje ne razmatra te da Agrokor mora vratiti novac.

Također je rekao da Rusija “ne pretendira ni na jedan dio Agrokora”.  “Ne mogu reći da Agrokor aktivno surađuje s Rusijom.

Ja čak ni ne poznajem predsjednika uprave Agrokora. On smatra nepotrebnim da se sastane s veleposlanikom. Sukladno tome, bit će i posljedica”, ustvrdio je Azimov.

Poštivanje ugovora u ozbiljnom poslovnom svijetu, pravilo je bez kojeg nije moguća suradnja. Oni koji ugovore ne poštivaju, snose i posljedice, kako to i priliči pravno uređenim državama u kojima pravosuđe i institucije funkcioniraju.

U tom kontekstu, izjava Veleposlanika Azimova kako Agrokor mora vratiti novac uzet od Sberbanke, ima smisla. Pravna sigurnost temelj je bez kojeg nije moguć gospodarski razvoj, a bez pravne sigurnosti država kao da i ne postoji.

No, poštivanje ugovora mora biti obostrano, i od strane Ruske Federacije, i od strane Republike Hrvatske. Nesporna je činjenica da su Rusi već podosta puta stekli loša iskustva po pitanju ulaganja u Hrvatsku, od Mljeta, Haludova, pa sve do izigravanja dogovora od strane bivše premijerke Jadranke Kosor koja se tri puta sastala s Putinom, tri puta obećala riješiti probleme, a potom svaki put izigrala dogovore.  To je nešto što svakako ne ide u prilog hrvatskoj strani.

Putinova strategija upravljanja Rusijom temelji se na posve drugačijem i učinkovitijem modelu od onog u Hrvatskoj. Modelu po kojem uspostavljena hijerarhija nije mrtvo slovo na papiru. Kazna za neodgovorne uslijedit će po hitnom postupku, bio političar ili gospodarstvenik.

U Hrvatskoj potpuno drugačija slika i model „upravljanja“ državom po kojem su oni, koji svoj posao obavljaju nesavjesno i neodgovorno, na listi prioriteta za promaknuća na više i još bolje plaćene pozicije u državnoj vlasti. Primjera je napretek.

Prisjetimo se samo bivšeg predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, kasnije ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom Vedrana Duvnjaka kojeg je bivša premijerka Jadranka Kosor kao nesposobnog upravitelja državnom imovinom razriješila, a potom ga imenovala na mjesto državnog tajnika u Ministarstvo poljoprivrede kojem je tada na čelnom mjestu bio Petar Čobanković, inače osuđen za pronevjeru milijuna kuna državnog novca zbog čega je izdržao kaznu dobrotvornog  rada za opće dobro guljenjem krumpira.

S jedne strane neuređena država u kojoj pravosuđe i institucije ne funkcioniraju, a s druge strane itekako dobro organizirani i na ključnim pozicijama raspoređeni manipulanti i špekulanti koji dijele plijen, imovinu hrvatskih građana.

LEŠINARSKI FONDOVI ULAZE U PROJEKTE ZBOG TUŽBI PROTIV DRŽAVE!

Fondovima zainteresiranim za ostvarenje extra profita, itekako su zanimljiva ulaganja u projekte koji će sasvim izvjesno prinos ostvariti i od arbitraža i sporova protiv države, pa stoga ne čudi ulaganje špekulativnog fonda Knighthead Capital u posrnuli Agrokor. Općepoznato je da rizična ulaganja ostvaruju i znatno veće prinose, iako su ulaganja fonda Knighthead Capital sve, samo ne rizik za ulagača Knighthead Capital.

S jedne strane fond Knighthead Capital osigurao je plasirana sredstva kroz imovinu i kupljene dionice, a s druge strane ugovorena je i nadležnost arbitraže u eventualnim sporovima čime su ulaganja fonda višestruko zaštićena s mogućnošću i podnošenja velikih odštetnih zahtjeva. Javno dostupni podaci o odvjetničkim, savjetničkim i konzultantskim troškovima koje plaća izvanredna uprava u Agrokoru u iznosima većim od 60 milijuna EUR-a, enormni su i zastrašujući iz više razloga.

U manje od godinu dana pod vodstvom izvanredne uprave Agrokora  odvjetnički i konzultantski troškovi iznose kako je i objavljeno između 58 i 69 milijuna EUR-a, odnosno između 435 i 517 milijuna kuna. Troškovi arbitraže između Republike Hrvatske i MOL-a državu su već koštali 215 milijuna kuna, a više gotovo nitko i ne spominje odgovornost onih koji su arbitražu pokrenuli i s javnošću manipulirali kako će država u arbitraži uspjeti.

Pravni stručnjaci u Republici Hrvatskoj koji u njeno ime neosnovano ulaze u arbitraže i sporove naplaćujući milijune kuna troškova zastupanja, a da za uzvrat ne daju nikakva jamstva da će sporove u ime države i dobiti, opća su šteta po cijelo hrvatsko gospodarstvo. Država koja ne poštiva zaključene ugovore, a potom još i neosnovano ulazi u sporove i arbitraže pokušavajući osporiti ono što je nedvojbeno ugovoreno, sama je sebi najveći neprijatelj na štetu svih građana.

U sporovima velike vrijednosti troškovi zastupanja za stranku iznose 125 tisuća kuna po održanom ročištu, odnosno poduzetoj pravnoj radnji, kojih u složenim predmetima može biti i više stotina do pravomoćnog okončanja sudskog postupka.Kako u sporu sudjeluju najmanje dvije stranke, odvjetnički troškovi po održanom ročištu iznose vrtoglavih 250 tisuća kuna.

Činjenica je da se već godinama protiv države vode sporovi radi naknade štete u iznosima većim od 5 milijardi kuna, iz čega proizlazi više milijardi kuna troškova zbog sporosti i neučinkovitosti pravosuđa, a što najviše u prilog ide odvjetnicima čije su tarife i naknade među najvećim u Europskoj uniji.

Najave ministra Gorana Marića kako će država od prodaje državne imovine uprihodovati nekoliko stotina milijuna kuna su poželjne i dobrodošle, ali one same za po sebi  nisu baš razlogom za optimizam. Punjenje proračuna iz prodaje državne imovine i kroz zaduživanja države bez pokretanja velikog investicijskog ciklusa nije opstojan ekonomski model za razvoj hrvatskog gospodarstva.

Možda tek interventna mjera na kratak rok i odlaganje već godinama nagomilanih i naslijeđenih problema nastalih neodgovornim upravljanjem državnom imovinom, ako se takvo što uopće može staviti pod pojam „upravljanje“.

Kako saznajemo, u završnoj je fazi, ako ne i ugovoren ulazak jednog austrijskog fonda u projekt Fantasyland Šmidhen iz Samobora koji još od 2013-te godine vodi sporove radi naknade štete protiv CERP-a i države u iznosu većem od 3 milijarde kuna.

Pokušali smo o tome nešto više doznati od predsjednika uprave Fantasylanda Slavena Čolaka i odvjetničkih društava koji zastupaju grupaciju Fantasyland, no odbili su po tom pitanju bilo što komentirati.

M. Marković/foto:lidermedia



Komentari
Share Button