Predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i potpredsjedniku Vlade Tomi Medvedu predlažem da Zakon o civilnim žrtvama upute u treće, nazvao bih ga – ekspertno čitanje.
Rijetko je koji prijedlog Zakona nosio toliko plemenitu državnu namjeru, istodobno izazvao toliko emocija i strasti u traumatiziranoj hrvatskoj naciji. Zato je mudro prepoznati to što se događa u javnosti, izbjeći gledati stvari kroz prizmu odnosa s oponentima i potpuno preuzeti inicijativu, koja se već nekoliko mjeseci pogubila u ostrašćenim raspravama.
Odgoditi glasovanje, izbjeći realan grč u želucu povelikog broja zastupnika HDZ-a i golemog broja članstva, pretežitog državotvornog izbornog tijela bio bi čin državničke samouvjerenosti i mudrosti, a ne povlačenja.
Zakon o civilnim žrtvama uveliko obilježava karakter hrvatske države danas, ali i aktualne vlasti danas. Aktualna vlast počiva na prinudnoj taktičkoj većini s golemom političkom dominacijom HDZ-a, gdje trajni znak upita, nesigurnosti i podozrenja daje srpska politička komponenta u toj većini. Mudrost državne politike je u nastojanju da ta srpska politička komponenta nikada ne bi smjela prijeći iz taktičke politike u političku strategiju hrvatske države.
Nezrelost i nedoraslost jednoga povelikog dijela hrvatske desne opozicije, koju od prvog dana nastanka destruktivno demonstrira tzv. Škorin, a Boga pitaj čiji stvarno, pokret, ne bi se smjela u ovako izrazito emocionalno izraženim javnim nacionalnim pitanjima ni ignorirati, ni poticati.
Državni vrh, pogotovo Plenković i Medved bi trebali, rekao bih morali bi, oslušnuti javne poruke, polemike, strahove i poći od notorne činjenice da je hrvatski narod silno istraumatiziran nevjerojatnim popuštanjima pobunjenim Srbima u Hrvatskoj, popuštanjima koja odavno imaju strukturirano zakonsko uporište u nizu zakona, počevši od Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Taj element državnog poretka silno pritišće hrvatski narod i onemogućava ga u optimalnom razvoju, koji nije moguć s takvim uporišnim nepovjerenjem u državne institucije i zakonski poredak.
Svemu tome, stalnom poticanju toga nepovjerenja u svakoj prigodi ciljano, podmuklo i krajnje neprijateljski pomaže Milorad Pupovac sa srpskim neintegriranim organizacijama, koje slijede politiku pobune i agresije protiv Hrvatske.
To se ne može riješiti galamom, vikom, ne može se riješiti gnjevom i destrukcijom čemu pribjegavaju banalni populisti s tzv. desne strane političkog spektra. To se može jedino riješiti mudrošću i razumom.
HDZ se s ovim Zakonom nalazi u sličnoj situaciji kao prilikom ratifikacije Istanbulske konvencije, uz napomenu da je zbog izrazito izraženog emotivnog interesa ovaj Zakon posljedično, a pogotovo za političku klimu u zemlji, opasniji. Stranka će doživjeti da joj lijeva strana sabornice opet prilikom izglasavanja Zakona plješće, a velika većina nacionalnih zastupnika pokunjeno i nesigurno sjedi, sumnjajući u ispravnost odluke koju su izglasovali.
Jasno je svakome tko je proučio prijedlog ovoga Zakona da tipovi kao Ćipe Mlinarić nisu pročitali ni riječi, ili, ako su pročitali, nisu razumjeli ni riječi. No, takvi ljudi govore javno, siju sumnje, koje naliježu na dugogodišnje akumulirano nezadovoljstvo i na bolne rane hrvatskog naroda, pa u tim akumuliranim okolnostima prestaju biti važni argumenti. Sve se svodi na navijačke strasti, na strahove, na nepovjerenje u institucije, za koje ima previše akumuliranih razloga.
Zato Zakon valja istrgnuti iz ruku političkog strančarenja, primitivnog populizma, iz ruku zainteresiranih udruga i u trećem čitanju dati ga u ruke stručnjacima različitih profila i objektivnog komunikacijskog diskursa.
Zakon upravo po mišljenju dijela tih stručnjaka može biti puno jasniji, precizniji, bolji i može prevenirati opasnu nesigurnost i dvojbe, pa i posljedice koje bi poticale novu političku i društvenu traumu većine hrvatskog naroda.
Zato bi državnički, mudro, pa tko hoće i pobjednički bilo – zastati i odgovorno preusmjeriti raspravu iz sfere dnevno- političkih špekulacija i manipulacije, u sferu pune državno-političke odgovornosti. Strateški, to bi koristilo hrvatskom narodu, ali i hrvatskim Srbima, jer bi se izbjegle sumnje da će opet ostati taoci jedne manje opskurne političke strukture.
Zato predlažem Plenkoviću i Medvedu da u ovom slučaju zanemare standarde odnosa vlasti i opozicije, nije ovo trenutak za pokazivanje saborske nadmoći. Ovo je trenutak za državničku mudrost.
Anto Đapić/Foto: FaH
