Pupovac očito polazi od toga da mjesta velikosrpske simbolike u Hrvatskoj nisu teritorij Republike Hrvatske, te da se na tim mjestima, u Jasenovcu i Srbu ne mogu primjenjivati hrvatski zakoni i pravni poredak.
Ne može se drugačije protumačiti činjenica da ne priznaje zakonsko pravo predsjedniku legalne i legitimne hrvatske pravaške stranke na čelu s Kelemincem na, nakon uredne prijave nadležnim institucijama odobreno višednevno kampiranje s prigodnim edukativno- političkim sadržajima u Srbu.
Na sazvanoj konferenciji za medije Pupovac i njegov trabant Saša Milošević sami boravak Keleminca sa svojim rukovodstvom, članstvom i simpatizerima smatra ustašlukom, mržnjom, prijetnjom, otvoreno proziva policiju i pravosudne institucije zato što se ponašaju sukladno hrvatskim zakonima ili kako bi Pupovac rekao sukladno jednom od načela ustavnog patriotizma.
Ne mogu ne zaključiti s radošću – Pupovca stigao ustavni patriotizam u neočekivanoj formi i ulozi. S obzirom da Keleminca ne mogu proglasiti ludim, a pokušao je Pupovac i to, jer psihijatri drže do medicinske etike, s obzirom da sudstvo ne pristaje raditi po Pupovčevu nalogu i ne kažnjava ustavom zajamčeno slobodno političko djelovanje i s obzirom da je Keleminec njemu i njegovoj bratiji oko SNV-a pokazao da je pametniji od njih te da je ovo hrvatska država, Pupovac ga u očaju pokušava predstaviti životinjom navodeći kako mokri po prirodi, pušta pse i slične perverzije.
A gdje mokri pijana četnička rulja koja 27.7., svake godine dolazi u Srb?
Želim ovdje i ovim povodom istaknuti nekoliko stvari:
Prvo, što god tko mislio o načinu ili stilu djelovanja gospodina Keleminca, on sa svojim suradnicima u Srbu brani čast hrvatskog naroda i brani elementarno čovjekoljublje.
Drugo, da ne znam kako Pupovac i njegovi velikosrpski trabanti pokušavaju Keleminca predstaviti bilo čim, baš ništa nije usporedivo sa zvijerima koje su nabile svećenika, dakle čovjeka na ražanj. Pupovac slavi upravo to i to je trajno pomračenje svega ljudskoga.
Treće, Pupovac laže na konferenciji za medije da obilježavaju stradanje hrvatskog naroda, odnosno ne govori cijelu istinu. Da, on i oni, njegovi Srbi i tzv. antifašisti, a svi zajedno politički bolesnici, obilježavaju pomor Hrvata i slave ga, a ne komemoriraju.
Četvrto, Pupovac javno laže da je u Srbu 27. srpnja 1941.godine bio ustanak srpskog, hrvatskog i ostalih naroda protiv fašizma. Bio je to isključivo srpski ustanak protiv uspostavljene NDH uz pomoć talijanskih fašista koji su četnicima bili saveznici na prostorima NDH sve do pada Italije.
U ustanku koji Pupovac slavi nije sudjelovao nitko tko nije bio Srbin, bilo je oko tisuću organiziranih ustanika, od čega oko 60 komunista Srba pod vodstvom Đoke Jovanića, a ostale Srbe pripadnike četničkih formacija, predvodilo je pet četničkih zapovjednika.
O tome postoje desetine neupitnih povijesnih dokumenata, mnogi su objavljeni više puta, kao i dokument da je Đoku Jovanića Komunistička partija zbog kolaboracije s Talijanima i sudjelovanja u četničkom ustanku bila osudila na smrt, od čega ga je spasilo taktizerstvo Josipa Broza Tita jer bi mu svi ondašnji Srbi odbili poslušnost i nastavili biti što su bili – četnici.
Hrvatska će država morati pronaći način izlaska iz ustavno- zakonske, s tim i političke paralize i najtežim kaznama i progonima sankcionirati nezapamćenu perverziju da se pod njenim pravnim i političkim poretkom veličaju zločini protiv hrvatskog naroda.
Do tada svima onima koji dijele međumrežjem poruke da je Keleminec provokator, koji Pupovcu, Krausu i antifama nabacuje voleje i preusmjerava pozornost na Hrvate želim reći – da, na Hrvate i na hrvatski narod treba usmjeriti baš svu pozornost u Hrvatskoj.
Jer, ovo je naša zemlje i država. Tko se boji takve pozornosti nije je dostojan.
Zato, moja puna potpora Draženu Kelemincu u ovom slučaju.
Anto Đapić/ Foto pxll
