ANTO ĐAPIĆ: Žrtve Bleiburga trebamo štovati kao i žrtve Vukovara! Krvnici su isti

svibanj 15, 2020 maxportal
Share Button

Narodi postoje i opstaju na sjećanju. Imati nacionalnu državu znači imati institucionalizirano sjećanje. Stradanje hrvatskog naroda kroz povijest i događaji koji ga simboliziraju opstajali su u narodnoj memoriji prenošenjem priča i legendi s koljena na koljeno te presudnim utjecajem Katoličke crkve, navodi se u  poruci koju je Anto Đapić, predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove – DESNO, uputio javnosti povodom 75. obljetnice Bleiburških žrtava.



Najstrašniji pogrom i teror hrvatski je narod doživio padom NDH, s vrhuncem u danima i tjednima uoči predaje i nakon predaje oružanih snaga savezničkim snagama na današnji dan kod Bleiburga. Taj čin pamtimo kao sramno posrnuće savezničke, prvenstveno britanske časti.

Britanski zapovjednici prepustili su tisuće hrvatskih vojnika i stotine tisuća civila u bijegu pred jugoslavenskim krvoločnim i sovjetskim armijama, Josipu Brozu Titu, iako su znali da će uslijediti najkrvaviji obračun s razoružanim narodom u Europi u tom trenutku.

Nema puno hrvatskih obitelji koje ne nose biljeg tih strahota, a nama u DESNO strašnija od tog saznanja je činjenica, da usprkos tome, našom samostalnom državom danas i godinama unazad u svim najvažnijim elementima upravljaju idejni i biološki nasljednici Titovih ubojica.

Danas se ideja i politika tih ubojica naziva antifašizam, a stotine tisuća naših djedova, očeva, naših baka, majki, naše braće i sestara nazivaju fašistima, kao i sve nas koji održavamo svijetlo nad neobilježenim grobovima. U praktičnom društvenom životu to znači da smo ili za preodgoj ili za eliminaciju, koja još uvijek nije fizička kao u svibnju 1945. godine, ali pravac razvoja političkih i društvenih procesa to nikako ne isključuje.

Mi smo prošle godine snažnom porukom pozvali državu, sve nacionalne institucije i Katoličku crkvu u Hrvatskoj da spomendan na žrtve našega naroda prepoznate pod imenom Križnog puta organizacijski preuzme Republika Hrvatska na najvišoj državnoj razini, da se komemoracija svim žrtvama zločinačkih Titovih armija tradicionalno održava u Zagrebu, a da se kod Bleiburga sporazumno s Republikom Austrijom utemelji muzej i hrvatski nacionalni institut međunarodnog sastava i značaja za historiografska istraživanja zločinačke naravi komunističke Jugoslavije i njezina državnog poretka.

Željeli smo i tada i sada naglasiti državni značaj i obvezu iskazivanja poštovanja svakom poginulom pripadniku svoga naroda, svakom hrvatskom vojniku, bez arbitriranja i ponižavajućih ograničenja i uvjetovanja, a to nije moguće na zaslužnoj i dostojnoj razini bez ostvarivanja naših prijedloga.

Zato ih ponovo ističemo danas, pogotovo pred ljudima, inicijativama i strankama, koje hrvatskom narodu pristupaju s nacionalnih, kršćanskih i suverenističkih pozicija hrvatskog državnog prava. Prije godinu dana i sisački biskup Vlado Košić izašao je s idejom da se na dan 15. svibnja, u isto vrijeme na svim katoličkim crkvama oglase zvona i da se služe svete mise za sve stradale pripadnike hrvatskog naroda.

Na žalost i u političkim strankama, i u Katoličkoj crkvi nakon iznošenja tih prijedloga, do danas traje muk. A nastavlja se državno iskazivanje počasti srpskim i jugoslavenskim mitovima, krivotvorinama i zločinima, od Jasenovca do Srba, od Borova Sela do tolikih mjesta diljem Like, Banovine, Slavonije i Baranje, Dalmacije.

Nema takva država stabilnu budućnost, niti budućnosti ima narod, koji dopušta da njegova nacionalna država slavi njegovu smrt, a u najboljem slučaju je formalni pokrovitelj njegovih komemoracija. Nema budućnosti narod s čijeg državnog vrha predsjednik Republike, klanjajući se neprijateljskoj srpskoj mitologiji pljuje po grobovima svojih junaka, nema budućnosti narod koji ne zna za grobove svojih predaka.

Država koja ne iskazuje na najvišoj razini duboko poštovanje svojim vojnicima izginulima u povijesnim bitkama, od Sigeta, Siska, preko Soče, Galicije, do Vukovara i Kupresa, ne može računati na odanost i spremnost svoga naroda u nekim novim bitkama. Ne može se iskazivati poštovanje Vukovaru, a ne štovati žrtve Križnog puta na najvišoj nacionalnoj i državnoj razini.

Ne možemo se gubitnički zgražati nad brutalnim nasiljem udruženih muslimanskih i srpskih politika, medija i institucija u BiH, a godinama tolerirati političko nasilje nad Hrvatima Bosne i Hercegovine, te duhovni teror udruženih velikosrpskih, projugoslavenskih i globalističkih snaga u Hrvatskoj.

Danas, u ime poštovanja stotinama tisuća, milijunima Hrvata, koji su umrli sanjajući slobodu kroz povijest, prinesimo uz molitvu najvrjedniji cvijet nad njihovim grobovima – odlučimo ostvariti državu dostojnu tih žrtava. Sve drugo je nedostojno, površno, a često i laž u funkciji beskrupuloznih interesa.

Poklonimo se, zapalimo svijeće, neka zvone zvona i neka stane svaki Hrvat na svijetu iskazujući ovu odlučnost kao izraz najdubljeg poštovanja svojim žrtvama, junacima, pobjedama i stradanjima, svojoj povijesti. To je jedini neraskidiv temelj hrvatskog državnog prava – zaključuje Anto Đapić.

R.I. /Foto: pxll

 

Komentari
Share Button