BOLKOVIĆ O NAPADIMA NA KOLINDU: Teško je u Hrvatskoj danas biti Jugoslaven, žderu se od bijesa zbog uspjeha Vatrenih

srpanj 9, 2018 maxportal
Share Button

Novinar Romano Bolković komentirao je dio hrvatske populacije koji se zgraža veseljem hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nakon pobjede Hrvatske nad Rusijom:



“Jedino samoupravljači još nikako ne mogu shvatiti da bi se državnik mogao spustiti – to je značajan glagol – među sportaše.

Jer oni su pola stoljeća interiorizirali politiku kao posao čiju ozbiljnos drugovi ne mogu okaljati izravnim dodirom s tako nečim neozbiljnim kao što je igra: to je za narod, naročito onaj koji nema za kruh, ako uopće ima kruha.

Njima je stoga i aristokratski dekadentno ponašanje Vojvode od Kenta kad se obrati sakupljačima loptica na teniskom tereni Wimbledona.

Pa ja tako nesvojstveno PRH da se veseli s reprezentativcima Hrvatske.

Sve je tu uostalom iritantno: i Hrvatska i uspjeh njene reprezentacije i radost predsjednice koja slavi s pobjedničkim timom svoje zemlje.

Jer, njihova pjesma još uvije ima stih:

Moja domovina, ima oči druga Tita

i još štošta sličnog shita.

Kolinda se kao biva ne ponaša primjereno jer oni dolaze iz svijeta sleta: predsjednik je na stadionu jedino ako i kad se donosi štafeta.

U stvari, to čangrizavo jamranje svjedoči još ponešto: koliko je socijalizam distanciorao narod od politike te koliko je takav mentalitet prepreka demokratizaciji današnjeg društva.

Ta ozbiljnost – usiljenost spikera nekadašnjeg Dnevnika je imala to lice, masku službenosti – vlasitta je socijalizmu: to je izaz totalitarne svijesti koja ne podnosi šalu, kako je pokazao Kundera, svijeta u kojem je postojanje nepodnošljivo lako jer se bitne životne odluke na nedodirljivim drugovima.

A njima je mjesto u Komitetu.

Stoga je silazak među igrače osporavanje sustava. Drug koji bi to učinio mora da je sišao s uma: on time osporava same temelje sistema – avangarda je radničkog pokreta upravo zato avangarda je je ispred pokreta, a ne među radništvom.

Radnici su voljeli svoju avangardu upravo a te distance: drugovi su bilo selendritiji onoga vremena.

I zato je napokon samoupravljačima danas neshvatljivo da bi sama Predsjednica bila s celebima današnjice: pa oni njoj moraju na Brijunima donijeto košaru naranči, a ne da ona njih grli u svlačionici.

Biblijska je to priča. Treba proći 40 godina da svi koji su živjeli u ropstvu umru, e da bi se slobodno ušlo u obećanu zemlju.

Do tada ćemo još malo pričekati i u danima Subašićevih obrana čitati u Jutarnjem uvijek iste Jugoslavene o istim problemima tog istog golmana kao Srbina među Hrvatima.

Nema veze. Sad će Brijuni, pa će Jugoslaveni do Rade, i moći ćemo se ipak i mi i oni malo odmoriti jedni od drugih.

Ovoga ljeta naročito oni: teško je ovih dana biti Jugoslaven u Hrvatskoj. Ma što Hrvatskoj, čak i u Rusiji!”

Gordan Matković/Foto:pxll

Komentari
Share Button