Dario Zurovec je reagirao na tekst Viktora Ivančića u kojem ga ovaj naziva „bitangom“. Umjesto da se brani od uvrede, Zurovec piše da želi objasniti razliku između dviju vrsta politike:
Kritika „ljevice“ i medijske scene
Zurovec navodi da dio hrvatske ljevice — posebno ono što naziva „ekstremnom“ — desetljećima postavlja sebe kao jedine moralne autoritete koji imaju pravo govoriti u ime građana. Tvrdi da takav pristup nije hrabar, nego „ideološki eskapizam“ koji služi održavanju zatvorene kaste koja dijeli legitimitet drugima, dok se stvarni problemi građana zanemaruju.
Posebno ističe Viktora Ivančića i tjednik Novosti, za koji kaže da prima značajna javna sredstva, ali ne pruža novinarstvo u javnom interesu, nego ideološki sadržaj.
Domovinski rat i pravo na kritiku
Zurovec naglašava da Ivančić koristi demokratske slobode koje su izborene u Domovinskom ratu, uključujući i pravo na „primitivizam“, kako ga naziva.
Dvije vrste politike
Zurovec razlikuje dvije vrste politike
• politiku koja teži „vlastitoj čistoći“ i ne preuzima odgovornost
• politiku koja želi konkretno poboljšati život građana
Kaže da je on izabrao drugu vrstu i da saborski mandat nije nagrada za ideološku dosljednost, nego odgovornost.
Primjer: projekt željeznice Zagreb – Sveta Nedelja – Samobor
Navodi da je taj projekt za njegove kritičare nebitan jer se ne uklapa u njihovu logiku „performansa“.
Tvrdi da ih smeta što pokazuje da se može raditi na konkretnim projektima koji poboljšavaju kvalitetu života.
Zurovec zaključuje da Ivančić dijeli moralne ocjene iz medija financiranog javnim novcem, dok on sam radi na projektima za građane. Poziva čitatelje da sami procijene tko od njih „radi za Hrvatsku“, a tko samo o njoj piše.
U nastavku prenosimo cijeli tekst zastupnika Zurovca:
O razlici između kazališta i politike: Viktor Ivančić me naziva bitangom. Zabilježeno. No umjesto da se branim od njegovog primitivnog napada, radije ću objasniti jednu temeljnu razliku u razumijevanju onoga što politika uopće jest i čemu služi.
“Naša” ljevica, pogotovo ekstremna, već desetljećima u Hrvatskoj nameće jednu pretpostavku kao samorazumljivu istinu, da ona, i samo ona, ima pravo definirati što je čestito i tko smije govoriti u ime običnih ljudi. Kritika kao jedina kompetencija, opozicija kao životni poziv. Nikad na vlasti, uvijek u pravu. To je njihovo životno djelo.
Ta pretpostavka nije hrabrost. To je eskapizam s ideološkom etiketom. I ona ima vrlo konkretnu funkciju, održavanja kaste koja dijeli dozvole za javno djelovanje dok se stvarni problemi građana rješavaju negdje daleko od njihovih fotelja. Ivančić tu kastu brani godinama iz Novosti, tjednika koji prima značajna sredstva iz hrvatskog proračuna, a poreznim obveznicima za uzvrat ne nudi novinarstvo u javnom interesu nego nečiju ideološku agendu.
Isti taj čovjek etiketu fašizma lijepi svima koji mu ne odgovaraju, a identificira se s državom od koje smo se krvavo uz velike žrtve oslobodili u Domovinskom ratu. Baš zbog te u Domovinskom ratu izborene slobode on danas ima demokratsko pravo na primitivizam.
Postoje dvije vrste politike. Ona koja sebi za cilj postavlja vlastitu čistoću i ona koja sebi za cilj postavlja stvarnu promjenu nabolje u životima građana. Prva nikad ne mora biti provjerena stvarnošću. Dok god ne gradiš ništa, nitko ne može reći da si sagradio nešto loše. Ja sam izabrao drugu.
Mandat u Saboru nije nagrada za ideološku dosljednost. To je odgovornost prema svim građanima. Željeznica Zagreb, Sveta Nedjelja, Samobor njima je nebitan projekt jer je izvan jedine kategorije koju razumiju, kategorije performansa.
I upravo to ih najviše živcira, jer sam svojim radom i angažmanom pokazao da se može, da možemo razgovarati o projektima koji poboljšavaju kvalitetu života građana i da građani zaslužuju puno više od preskupog ljevičarskog kazališta uvjerenja. To ruši njihov narativ.
A narativ je jedino što ta kasta ima. Ivančić me zove bitangom iz ureda medija koji plaćaju isti porezni obveznici kojima ja želim zajedno s kolegama iz vladajuće većine i Vladom Republike Hrvatske realizirati projekt pruge Zagreb – Sveta Nedelja – Samobor. Lagodnost je uvijek bila privilegija onih koji ne odgovaraju za rezultate.
Kako izgleda jutro čovjeka koji ne gradi ništa, štiti one koji ne grade ništa, i još dijeli moralne ocjene onima koji grade?
Neka svaki čitatelj sam odluči: tko od nas dvojice zapravo radi za Hrvatsku, a tko samo o njoj piše
M.M. /Foto. Dnevnik.hr
