Goran Ivančić inače živi u Velikoj Gorici i iza sebe ima interesantnu životnu priču. Najveće čudo nakon obraćenja mu se dogodilo kada je 1999. godine nakon ispovijedi u kojoj je konačno ispovijedio jedan svjesno zatajeni grijeh i nakon molitve za ozdravljenje koju je nad njim izmolio o. Mihovil Filipović, potpuno ozdravio od raka.
Susreli smo ga pred župnom crkvom sv. Jakova u Međugorju, vidno umornog, ali radosnog i blagoslovljenog. Goran je član neokatekumenskog puta i Marijine legije. Kako nam je kazao, dokle god bude fizički mogao dolazit će Kraljici Mira, uz iste molitvene nakane za koje je išao i sve ove godine.
“Ove godine, kao i sve prije, nakane su za moje obraćenje, obraćenje Hrvatske, prestanak psovke – posebno bogopsovke u Hrvatskoj, jer naš narod nikada prije nije psovao dok nije ušao u zajedničku državu bivšu Jugoslaviju. Zatim za prestanak bludnosti, da se živi u čistoći, za prestanak abortusa, kontracepcije, jer to su ta najveća zla koja su naš narod dovela ovdje gdje je…
Ali narod je tvrda srca i neće slušati i onda je posljedica svega toga grijeh. Vidim da to vrijedi na razini pojedinca, na razini obitelji i naroda”, kazao je Goran dodavši da kada smo išli s Bogom dobili smo državu, ali smo onda ostavili krunicu, a primili se grijeha.
Kazao je Goran također i da na ovom hodočašću osobno vidi tko je i što je, jer kako sam kaže u početku je išao kao neki veliki hodočasnik, bilo je dosta i medijski popraćeno, ali tada Gospodin podari milost da vidi tko je on zapravo.
„Siguran sam da je svaki križ, uključujući bolest u obitelji ili osobna bolest, poziv da se vratimo Gospodinu. Jer bolest nije Božja volja, nego dopuštenje, a to je velika razlika. Ja sam ozdravio od raka, najprije sam bio par puta operiran, ali onda me je Gospodin kasnije ozdravio do kraja”, kazao je Goran te dodao kako ga je i ove godine cijelim putem pratila Božja providnost.
Na upit o Međugorju u njegovom osobnom životu, kazao je da kada je prvi put dolazio u Međugorje tada nije imao primljene sakramente, osim krštenja.
„Došao sam s jednom zajednicom, najkraće rečeno to je bila sekta, bili smo iza crkve na otvorenom, a nije bilo nikoga tu, onda smo mi tada primali kao energiju, jer u New Ageu Bog nije osoba koja te ljubi, nego je energija…
Ja sam tada osjetio da tu nešto ne štima, jer su neki nemiri i strahovi ušli u mene, zato što došao sam Kraljici Mira – a umjesto da imam mir, ja imam nemir. I tako je počelo moje obraćenje i to ne samo moje nego cijelog tog autobusa. Jer to su bili ljudi koji su duboko zastranili, a više od pola tog autobusa se obratilo, i da je samo to plod Međugorja to bi bilo predivno. Jer kada se samo jedna duša obrati to je panika u podzemlju, a veselje kod Gospodina. Znamo da Isus ostavlja svojih 99 ovaca zbog jedne izgubljene”, kazao je Goran naglasivši da je ta jedna izgubljena bio on, a da je spas dobio u Međugorju.
Goran je za kraj kazao da je išao bez Gospodina, ali je On ipak uvijek bio s njim, te da prije ili kasnije svi ćemo se morati odlučiti za Gospodina, a što prije to bolje jer će biti manje rana.
„On neće na silu ući, On kuca na naša vrata, kod mene je ušao kroz rak i mislio sam da je to strašno, ali na kraju se ispostavilo da je taj rak najbolje što se dogodilo u mom životu, jer kada te ta ljubav dotakne onda se srce mijenja”, kazao je Goran Ivančić.
Mateo Ivanković/Radio Mir Međugorje
