Dok Riječani sanjaju Tita, Splićanin obnavlja carsku ‘Istranku’ i slavnu hrvatsku pomorsku tradiciju

siječanj 30, 2020 maxportal
Share Button

Riječka kulturna scena ni ne krije koliko im titoizam leži na srcu. Dok Rijeka obnovom Titove jahte „Galebom“ i planiranom instalacijom crvene zvijezde na jedan od gradskih nebodera, obavlja jugoslavensku socijalističku prošlost i rade antitezu povijesti, saborski zastupnik i šef splitskog HDZ-a, Petar Škorić udara takte prema obnovi jedinog preostalog broda Austrougarske monarhije, slavne „Istranke“.



Škorić je, naime, nedavno okupio HDZ-ove parlamentarce s područja Dalmacije i Kvarnera te pokrenuo inicijativu za otkup i obnovu jedinog preostalog austrougarskog broda.

Za one koje ne znaju, „Istranka“ je izgrađena 1896. godine u Trstu kao carska jahta obitelji Habsburg. Cijeli svoj život provela je u Jadranu, na hrvatskoj obali, u hrvatskim lukama (uglavnom u Splitu), pod brigom hrvatskim mornara i kapetana. Na ovom brodu Franjo Ferdinand i njemački car Vilim dogovorili su manevre austrougarske vojske prema Srbiji. Neki povjesničari su mišljenja da je upravo tim razgovorima pao konačni dogovor za napad na Srbiju. 1914. nakon atentata u Sarajevu, mrtva tijela nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije upravo su ovim brodom prevezena od Metkovića do otvorenog mora.

Malo je poznato da je na „Istranci“ prvi put u Europi upotrebljena radio-telegrafija na moru.

Nakon otpusta iz vojske umirovljeničke dane provela je na splitskoj Rivi kao brod-restoran “Union-Dalmacije”. Početkom devedesetih brod kupuje nekolicina splitskih poduzetnika koji su ga poslije, znajući da se radi o hrvatskom kulturnom dobru, prodali talijanskom parlamentarcu, danas pokojnom Gianfrancu Cozziju.

Bijaše ovaj brod i zapovjedni brod ratnih mornarica dviju Jugoslavija, a dakle kasnije prelazi u privatne ruke i kroz labirnit raznih oklonosti danas stoji uz obalu ribarske luke u Brižinama, samo očuvanog željeznog trupa. Ukratko, riječ je o brodu od prvorazrednog svjetskog značaja i to je prepoznao Škorić koji svojim potezima podiže rampu prema obnovi carske jahte, tom vrhunskom simbolu srednje Europe.

Predvodnik Škorić

Uz potpise kolega iz Sabora Škorić je uputio pismo Ministarstvu kulture, kao i Ministarstvu vanjskih poslova te Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, da se što prije uključe u spašavanje broda. Ideja je brod otkupiti od talijanskih vlasnika koji nikada nisu pokazali brigu za svoje vlasništvo. Sve dosadašnje operacije vađenja iz mora i očuvanja snosile su institucije hrvatske države. Brod se nalazi na popisu kulturnih dobara RH i kao takav ne smije napuštati Hrvatsku.

Neslužbeno, ali pouzdano, barata se informacijom da su vlasnici voljni prodati brod za manje od 100-tinjak tisuća eura.

No, ta bi cifra u finalu mogla biti mnogo manja kada bi se odbila sva ona sredstva koje su hrvatske institucije proteklih godina uložile u razne akcije spašavanja broda. Da je pravo vrijeme za djelovanje prepoznao je upravo Škorić koji se u daljnjem razvoju događaja može prometnuti u glavnog arhitekta obnove plovila europskog i svjetskoj značaja.

Osim Škorića inicijativu otkupa i obnove potpisuju i Ante Bačić, Antun kliman, Tomislav Klarić, Martin Baričević, Lovro Kuščević, Ante Sanader, Branko Bačić, Davor lončar i Ivan Šipić.

Dok riječki kulturnjaci, izgleda, boluju od kolektivne povijesne migrene, neki drugi spašavaju brod koji istinski predstavlja ono što je Hrvatska oduvijek bila; uljuđena država srednjoeuropskog kulturnog kruga, s jakom pomorskom orijentacijom, koja poštuje srednjoeuropske narode s kojima je dijelila povijest te danas s njima gradi europsku budućnost na osnovama nacionalnog samopoštovanja. Onaj tko to ne vidi, pati od ozbiljne kratkovidosti na granici slijepila.

Protokolarni brod Europske komisije

Obnova „Istranke“ s razlogom može biti i projekt europskog značaja, jer sličnog broda, takve povijesne važnosti i karizme, u Europi jednostavno – nema. Doista ne bi bilo teško u nekoj bliskoj budućnosti zamisliti kako čelnici Europske komisije plove na obnovljenoj „Istranci“ i dive se ljepotama hrvatske obale i otoka.

Zašto ne bi taj brod, s hrvatskim barjakom na krmi, sutra bio i dio protokola Europske komisije? Zašto ne? Ima i više nego dovoljno atributa za to. Na nama je da odradimo zadaću.

Izuzetna inicijativa HDZ-ovih parlamentaraca brzo je dobila odgovor resorne ministrice Nine Obuljen Koržinek koja je dala podršku otkupu i obnovi broda.

Ministrica poziva i na zajedničku koordinaciju nadležnih tijela kako bi se iznašlo rješenje za otkup i osiguralo sufinanciranje programa broda. Čekamo odgovore ministra mora Olega Butkovića i šefa naše diplomacije Gordana Grlića Radmana.

Treba djelovati brzo, jer „Istranka“ propada. Trup je još uvijek u relativno dobrom stanju, ali do kada. Da se ne bismo doveli u situaciju da je više ne bi bilo moguće obnoviti. Neki pisani izvori kazuju da je početkom 2000-tih, jedan jaki SDP-ov političar iz Rijeke vodio pregovore sa talijanskim političarima da se „Istranku“ prepusti Talijanima koji su zamislili izložiti je u jednom pomorsku muzeju na sjeveru Italije.

Intervencijom tada čelnih ljudi Hrvatskog pomorskog muzeja iz Splita u zadnji je čas spriječena prljava rabota i tegljenje broda u Italiju. Split oduvijek pripada onim europskim gradovima čiju su luku resili neki od najljepših povijesnih brodova.

Škorićevom inicijativom „Istranka“ konačno dobiva jake saveznike.

M.Marković/ Foto:press

 

Komentari
Share Button