“I Turska i austrijska carevina su priznavale različitosti zajednica, današnjih nacija na području Bosne i Hercegovine, pa je utoliko neprihvatljivo da se danas u demokratskom okruženju pokušavaju poništiti te specifičnosti i razlike pod unitarističkim konstruktom tzv. građanskog društva” naglasio je prof. dr. sc. Ivo Lučić u sinoćnoj Budnici.
Na pitanje voditelja Marka Ljubića o sintagmi razorenog društva i o pokušajima personalizacije krize u BiH preko lidera naroda, Dodika, Izetbegovića i Čovića, prof. Lučić je rekao da je prva u znanstvenom i javnom diskursu sintagmu ” razorenog društva” koristila prof. Mirjana Kasapović, da je to bit problema koji se pokušava zanemariti s lobističkih, u većini bošnjačkih pozicija koje se pokušavaju predstaviti kao stajališta nedefinirane međunarodne zajednice.
“Jednom prigodom sam sudjelovao u razgovorima s poznatom međunarodnom organizacijom, čiji su stavovi bili neutemeljeni i teorijski i praktično, a pozivali su se na tzv. reala uporišta u samoj BiH. Pitao sam ih na koga se pozivaju, da mi navedu izvore tih saznanja, oni su se pozvali na medije koje oni financiraju. Imamo dakle klasičan primjer poticanja i stvaranja navodnih argumenata u BiH s lobističkih pozicija, kako bi se onda tako proizvedeni ” argumenti” u djelovanju međunarodnih organizacija predstavljali kao realna uporišta tzv. međunarodne zajednice” naveo je primjer Lučić.
Na Ljubićevo pitanje je li BiH imala realno društvo prije demokratskih promjena i na čemu se temeljio identitet toga društva, prof. Lučić je pokazao primjer usporedbom zastava SFRJ, SKJ i SRBiH, gdje zastavu BiH čini dominantna podloga partijske zastave s malom zastavom SFRJ u gornjem lijevom kutu.
“Ovo je najbolji pokazatelj nametnutog identiteta, kojega je bilo moguće održavati damo silom, mekšim ili tvrđim pritiskom na zajednice i ljude u BiH. Prvom prilikom kad su se ljudi mogli slobodno izjasniti, taj komunistički konstrukt se raspao na izborima, pobijedile su premoćno nacionalne stranke”, kazao je prof. Lučić.
“Bošnjaci i Srbi imaju profesionalne lobističke organizacije u Americi, Hrvati nemaju ni jednu. Poznato je da su u lobiranju za bošnjačke interese sudjelovale mnoge organizacije iz različitih država, od Malezije do arapskih država” naglasio je Lučić, upozorivši da takve lobističke organizacije djeluju i u Hrvatskoj putem istupa pojedinaca u tzv. mainstreamu.
“Ne mogu uspoređivati s Afganistanom, nemam pouzdane usporedne podatke, ali ne isključujem ni realnost usporedbe uloženih milijardi dolara u Afganistanu i BiH. Gdje su završili ti novci? Tu se kriju činjenice o djelovanju brojnih međunarodnih organizacija koje navodno skrbe za uspostavu funkcionalne BiH i zaštite interesa tamošnjih ljudi” upozorio je Lučić.
Ljubić je upozorio na kontradiktorne stavove Dejana Jovića, koji u Hrvatskoj u okviru srpskih manjinskih organizacija promiče nacionalnu političku paradigmu, a javno za BiH zagovara građanski politički koncept ili status manjine za Hrvate, što je Lučić predstavio dijelom tih lobističkih interesa i djelovanja, ne osporavajući pravo u slobodnoj Hrvatskoj na iznošenje najrazličitijih stajališta, uz napomenu da takve kontradikcije ljudi moraju prepoznavati i na njih valja ukazivati.
Prof. Lučić je naglasio da se sa samoga vrha države u Hrvatskoj godinama vodila neprijateljska, antihrvatska politika prema BiH, apostrofirajući izravno Stipu Mesića, koga je izravno naznačio kao plaćenog probošnjačkog lobistu, napomenuvši da današnja hrvatska državna vlast, kao i lider Hrvata u BiH, vode usuglašenu, mudru i politiku u interesu Hrvata u BiH, snažno se zalažući za konstitutivnost hrvatskog naroda.
Na Ljubićevo pitanje je li Inzko pogriješio proglašavajući na odlasku zakon o zabrani osporavanja genocida u Srebrenici iako je bio svjestan da ga ne može provesti i jamčiti njegovu primjenu, Lučić je odgovorio da je ” Inzko pogriješio kad je došao u BiH….”.
Prof. Lučić je razgovor zaključio porukom da je pred BiH izbor između belgijskog uređenja ili sirijskog stanja.
Iznimno zanimljiv i sadržajan razgovor pogledajte u priloženom linku na emisiju.
