U Spomen-parku Brezovica kraj Siska danas su brojna izaslanstva položila vijence. Obilježavanje 22. lipnja ove godine prvi je put organizirala Vlada, a nazočio je i premijer Andrej Plenković.
Čuli smo i nekoliko političkih govora, a ajrelevantniji su bili govori predsjednika države Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
Posebice što su se njih dvojica, nakon višemjesečne svađe s teškim međusobnim optužbama i uvredama, složili oko zaključka: da su hrvatski komunisti, partizani i antifašisti, borbom u Drugom svjetskom ratu stekli status hrvatskih pred-branitelja i pred-stvaratelja moderne hrvatske države. Pritom su se obojica u više navrata pozvali na Franju Tuđmana.
Na suštinu Tuđmanova promišljanja o hrvatskim komunistima, nasljeđu antifašizma i njegovom doprinosu stvaranju i međunarodnom priznanju moderne Republike Hrvatske, ali i o ustašama i NDH, na Facebooku je podsjetio Bože Vukušić.
Objavio je preslik zapisnika sa sjednice Predsjedništva HDZ-a 0d 27. travnja 1993. koja donosi polemičku raspravau dr. Tuđmana s Josipom Manolićem oko slučaja Josipa Boljkovca. Franjo Tuđman je tada rekao:
“I rekao sam još, – mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, jer čitav svijet taj demokratski poredak gradi na antifašizmu i deklarativno i formalno, a nas tuče hipoteka NDH, fašizma, itd.
Prema tome, mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, ali sam mu rekao, – Joža Boljkovac, nemoj zaboraviti da na strani kada je riječ o partizanima i onoj drugoj strani NDH, ustaša, domobrana, kada je riječ o hrvatskom narodu, onda je veći dio bio na strani NDH. Ne na našoj komunističkoj antifašističkoj strani, – budimo toga svjesni.
I to ne, nije hrvatski narod bio na strani NDH zato što je bio ustaški, ili što je bio fašistički, nego zato što je htio svoju državu…
Prema tome, toga budimo svjesni, i prema tome, mi svoju politiku moramo graditi i pred svijetom, i u zemlji, na antifašizmu, na demokraciji, ali moramo voditi računa i o tome, da ovaj rat, koji nam je nametnut, na život i smrt od strane, opet velikosrpskog imperijalizma, – da nismo mogli dobiti bez većine toga naroda.”
Franjo Tuđman pokušao je pod aksionom svenacionalne pomirbe, istodobno respektirajući povijesne činjenice i uvažavajući političko-interesne datosti, pronaći rješenje za prevladavanje ideoloških podjela u hrvatskom narodu koje su u prošlosti uzrokovale vrlo tragične posljedice.
Ako pomno analiziramo političku praksu Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, u kojoj svaki od njih dvojice na svoj način pridonosi stvaranju podjela, barikada i koridora u hrvatskom političkom korpusu, te ju usporedimo s njihovim današnjim govorima, postavlja se pitanje čemu im zapravo služi pozivanje na Tuđmana i koliko uopće poznaju njegov nauk?!
