Treći svezak Jonjićeve višesveščane studije o Ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj upravo je izišao iz tiska. Riječ je o knjizi od 460 stranica, u tvrdom uvezu, u kojoj autor, kako sam navodi – “na gotovo 260 stranica iznosi i dokumentira tezu da je NDH bila država u punom smislu međunarodnog prava, a ne okupacijski instrument ili marionetska konstrukcija kako to i dalje ponavljaju ideološki prepisivači partijskih priručnika”.
Skraćena verzija tog rada, objavljena prije petnaestak godina, već je ušla u međunarodnu znanstvenu literaturu, gdje se, kako piše Jonjić – za razliku od domaćih intelektualnih kokošara – raspravlja o činjenicama, a ne o floskulama.
U novoj knjizi Jonjić paralelno otvara i pitanje hrvatsko‑talijanskih odnosa te nastanak Rimskih ugovora iz svibnja 1941. godine.
“Protivno intelektualnim i ideološko-političkim baštinicima onih koji su u mirnodopskim vremenima od Hrvatske odrezali BiH, istočni Srijem i Boku kotorsku, a Hrvatsku potom presjekli kod Neuma i poluotoka Kleka (da bi iza toga Sloveniji darovali dio hrvatske Istre), u ratno proljeće 1941. netom proglašena hrvatska država našla se je suočena s pola milijuna talijanskih vojnika koji su napali Kraljevinu Jugoslaviju, s ambicijom da uspostave teritorijalni kontinuitet od Istre do Kotora.
Uz to je ostatak Hrvatske trebao ući u carinsku i monetarnu uniju s Italijom i tako postati dijelom Talijanskog carstva.
U takvoj situaciji, bez organizirane vojske i diplomacije, otprije – iz Radićeva i Mačekova doba – neprihvatljiva zapadnim demokratskim silama te od Berlina prepuštena Italiji, Hrvatska je opstala kao država, okrnjena teritorijalno i ugrožena kako politički, tako i gospodarski.
No, kako pokazujem u knjizi, iz dana u dan je svome tobožnjem savezniku pokazivala zube i čekala trenutak kad će ojačati dovoljno da u izmijenjenim okolnostima Rimske ugovore poništi.
A kad je Mussolini nakon izbavljenja iz zatvora pokušao poslati svog poslanika Antonija Tamburinija u Zagreb, hrvatska mu je država uskratila suglasnost sve dok Mussolini izričito ne prizna poništenje Rimskih ugovora.
Nije Tamburini dojezdio u Zagreb, a Mussolini se nije mogao pozvati ni na kakve Pavelićeve tajne sporazume s Italijom, niti ih je do danas itko vidio.
Osim, dakako, ideološki zaslijepljenih budala koji za činjenice ne haju, ali – ni za takve budale ne treba hajati, jer: psi laju, a karavane prolaze.
Ukratko, knjigu u ruke!”, objavio je Jonjić.
D.M. /Foto: B. Šćitar
