Profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski posljednjih je dana u središtu pažnje zbog njegove objave da se angažirao u studentskom pokretu u Srbiji koji je na parlamentarnim izborima 25. listopada s vlasti srušio Aleksandra Vučića.
Maršavelski je otkrio da je mjesecima pod pseudonimom “Prijatelj studenata” pisao pisma srbijanskim studentima, pružao im političke savjete i sudjelovao u raspravama o strategiji pokreta, a svoj je identitet odlučio otkriti tek nakon izborne pobjede Studentske liste.
Kako je sam pojasnio, pisao je pod pseudonimom jer nije želio hraniti Vučićev narativ o “obojenoj revoluciji”. Studentima je, među ostalim, savjetovao političko organiziranje, predlagao formiranje stručne vlade i povezivanje s Europskom unijom.
Posebno je istaknuo da je ponosan što im je dao argumente za izbacivanje srbijanskog intelektualca Mila Lompara s izborne liste, tvrdeći da bi njegov ostanak na Studentsku listu, prema njegovoj procjeni, stajao najmanje 200.000 glasova.
Na taj njegov angažman reagirao je zagrebački gradski zastupnik dr. Tomislav Jonjić objavom na Facebooku pod naslovom “Kasno paljenje”.
“Hrvatska javnost, po običaju, kratko pamti i kasno pali. Kad je Aleksandar Maršavelski izišao iz ormara (tj. javno priznao svoju jugoslavenstvom natopljenu spregu s tzv. srpskim studentima), društvene je mreže preplavilo zgražanje nad činjenicom da tako nastupa zagrebački sveučilišni nastavnik i član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, dakle – čovjek koji ima pristup tajnim dokumentima hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi.
Iako njegovi ideološko-politički pogledi (i neke druge sklonosti) nisu nikakva tajna, nikoga prije, nažalost, nije zanimalo kako je Maršavelski postao članom tog tijela; nikoga ne zanima tko ga je predložio i tko je sve glasovao za njegov izbor.
Nikome nije palo na pamet da je svojedobno član istoga tog vijeća bio i Gordan Bosanac, čovjek sličnih pogleda i sklonosti, kojega sada vidimo razdragana na ulicama beogradske čaršije.
Maršalevski: “Neosuđivana osoba nije nevina”
Drugim riječima, mi sami u ključne institucije hrvatske države ugrađujemo ljude koji služe tuđinskim interesima i ciljevima! Nitko (ili skoro nitko) se nije zgražao kad je prije više od pola godine Maršavelski (kao nastavnik na Katedri kaznenog prava) tumačio da neosuđivana osoba nije nevina, nego – valjda – ona treba dokazivati svoju nevinost, a ne treba tužitelj dokazivati njezinu krivicu.
Tako je Maršavelski, naime, pokušao protumačiti revizijsku odluku Županijskog suda u Osijeku kojom je poništena odluka iz ljeta 1945. o pravosudnom umorstvu daljskog župnika Josipa Astaloša.
Zastupao sam u tom postupku od početka do kraja Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, a kad je Maršavelski pokušao obezvrijediti naš uspjeh u postupku, javno sam se, i na društvenim mrežama i u ‘Hrvatskom tjedniku’, sablažnjavao nad njegovim moralnim i stručnim harakirijem, počinjenim u ime jugoslavenstva.
Velika većina je šutjela, a šutjet će i ubuduće. Imamo, dakle, ono što smo sami mudro izabrali! Idemo opet utrtim stazama, birajmo one koji će nas prepustiti kojekakvim maršavelskima te nas prodati za šaku zobi”, objavio je Jonjić.
