Druga izborna jedinica je politički seizmograf Hrvatske. Jedina koja u sebi nosi presjek cijele zemlje: urbani sjever, konzervativnu periferiju, agrarne krajeve, industrijske gradove i dijelove Zagrebačke županije koji glasaju potpuno drukčije od Zagreba. Tko pobijedi u Drugoj, taj u pravilu pobijedi Hrvatsku. To je zakonitost koja se ponavlja više od dva desetljeća.
U svim ciklusima vidi se jasna dinamika: HDZ je stabilan, SDP oscilira, a HSLS prolazi najdramatičniji politički put — od treće snage do stranke koja danas jedva prelazi dva posto.
Početkom 2000‑ih HSLS je bio relevantan i prepoznatljiv. U ciklusima 2003. i 2007. stranka je u koalicijama s DC‑om, HSS‑om i PGS‑om osvajala između četiri i šest posto glasova. To je bila faza u kojoj je HSLS imao lokalne organizacije, stabilnu bazu u sjevernim županijama i realnu političku težinu. U Drugoj jedinici HSLS je donosio stvarne mandate i bio važan dio koalicijskih kalkulacija.
Godine 2011. dolazi preokret. Milanovićev Kukuriku u Drugoj jedinici osvaja preko 40 posto, HDZ pada na 23 posto, a HSLS se ruši na oko četiri posto.
HDZ, koji je tada vodila Jadranka Kosor (koja je izgubila sve izbore na kojima se natjecala) doživio je težak poraz. SDP-ova Kukuriku koalicija pobijedila u svim izbornim jedinicama osim u V. i IX. u kojima je pobijedio HDZ.
Druga jedinica postaje SDP‑ova kičma, a HSLS se pretvara u stranku koja više ne može samostalno izvući mandat. To je bio prvi jasan znak gubitka identiteta i biračke baze.
U izborima 2015. i 2016. HSLS se više ne pojavljuje kao relevantna samostalna snaga. HDZ i SDP su tada bili gotovo izjednačeni, a HSLS, kao dio HDZ‑ove koalicije, uz druge manje partnere, postaje jezičac na vagi koji HDZ gura prema pobjedi. To je faza u kojoj stranka preživljava isključivo kroz koalicijske dogovore
U izborima 2020. HSLS je nacionalno slab, ali lokalno još uvijek postoji. U Drugoj jedinici jedva prelazi jedan do dva posto, ali HDZ ga zadržava u koaliciji zbog terenskih džepova u Bjelovaru i dijelovima županije. HSLS tada više nije stranka koja donosi mandate, nego stranka koja donosi nekoliko tisuća glasova — dovoljno da se opravda koalicijski status, ali nedovoljno da se vidi na grafovima.
A onda dolazi 2024. — izbori koji pokazuju paradoks HSLS‑a. Nacionalno slab, ali lokalno iznenađujuće jak. Dario Hrebak osvaja 9.524 glasova, što je 13,28 posto svih HDZ‑ovih glasova u Drugoj jedinici. To je bio najjači pojedinačni doprinos HSLS‑a HDZ‑ovoj listi u cijeloj Hrvatskoj.
HSLS je tada bio važan dio HDZ‑ove koalicijske matematike: ne zbog nacionalnog rejtinga, nego zbog lokalne snage u Bjelovaru i dijelovima županije. To je bila zadnja točka na kojoj se HSLS još mogao vidjeti kao stranka s realnim terenskim kapacitetom.
Ali taj kapacitet nije preživio. Najnovija anketa — CroElecto 2026. — pokazuje preslagivanje kakvo Hrvatska nije vidjela dvadeset godina. HDZ u Drugoj jedinici ima 30,6 posto i uzima šest mandata. SDP–Možemo padaju na 21,7 posto i uzimaju četiri mandata.
A onda dolazi presedan: Zoran Milanović uzima 12,9 posto i dva mandata. Milanović uzima dio SDP‑a, dio Možemo, dio Mosta — jedini kandidat koji probija sve tradicionalne granice i uzima glasove iz tri različita politička bazena.
Most i DP uzimaju po jedan mandat, Drito je na rubu praga. HSLS ima 2,04 posto i nula mandata.
U Drugoj izbornoj, koja ima 336.652 birača, uz izlaznost od 49 posto, to je oko 3.360 glasova, što je pad od 64,67 posto u odnosu na Hrebakov rezultat iz 2024. To je konačna potvrda da je HSLS u ovoj jedinici pao na niske grane.
Od stranke koja je 2007. imala preko šest posto, do stranke koja je 2024. HDZ‑u donijela 13 posto glasova, do stranke koja 2026. ima dva posto i ne ulazi ni u jedan model — HSLS je u dvadeset godina prošao put od treće snage do statističkog šuma.
Druga izborna jedinica bila je jedino mjesto gdje se HSLS mogao održati, ali danas je jasno da je stranka izgubila i identitet i biračku bazu. Sve što je ostalo je povijest, a 2024. HDZ‑u je donijela više nego što joj je itko predviđao.
M. Marković/Foto: Press
