Inicijativa za referendum o braku je nastala u specifičnim okolnostima otvorene političke agresije vladajuće Kukuriku koalicije na najfinije emocije naroda, na simboliku i sadržaj samih temelja hrvatske državnosti. Na čelu Vlade bio je Zoran Milanović, ministri Vesna Pusić, Željko Jovanović i Ranko Ostojić, među najzloglasnijima.
Ranko Ostojić i Vesna Pusić su već bili itekako poznati hrvatskoj javnosti po krajnje rigidnim i neprijateljskim stavovima, a Željka Jovanovića, doktora znanosti i liječnika iz Rijeke, javnost je mogla upoznati po nevjerojatno ružnim izjavama tijekom kampanje, odnosno predizborne 2011. godine. Ni velika većina ostalih ministara nije ostavljala više nade i prostora za osjećaj da je to hrvatska vlada, ali ovi su, uz predsjednika Milanovića doslovno dnevno divljali po Hrvatskoj. Navest ćemo samo neke stvari.
Vesna Pusić na sastanku ministara vanjskih poslova EU, na kojem je sudjelovala kao gost uoči formalnog prijema Hrvatske u EU objavljuje solidarnost s EU i priznaje alternativnu Sirijsku vladu, bez ikakvog zahtjeva za kompenzacijom hrvatskih interesa u Siriji, što su tražile i dobile sve članice EU.
Tadašnji ministar energetike Sirije javno tvrdi da INA-i potpisuje plaćanje iznosa od 110 milijuna dolara svakog mjeseca za isporučenu energiju.
Željko Jovanović raspušta nekoliko agencija u obrazovnom sustavu, nameće novo proregionalno “srpsko- hrvatsko” normiranje hrvatskog jezika plebiscitarno osuđeno u struci, utemeljuje s UEFA-om nadzor nad ponašanjem hrvatskih navijača s nekom građanskom udrugom na čelu s riječkim Srbinom i započinje žestoka kampanja protiv hrvatske nogometne reprezentacije i klubova, koja eskalira međunarodnim “dokazom” hrvatske nacističke naravi sa svastikom u Splitu.
Sveučilištima se nameće potpisivanje brojnih ugovora s “regijom”, osobito s Beogradom, a isto je s HRT-om pod utjecajem ministrice Zlatar Violić, a čelu s Goranom Radmanom.
Jovanović uništava višegodišnji rad prof. Dijane Vican koja je s grupom stručnjaka pripremila cjelovitu reformu obrazovnih programa, nameće se građanski odgoj sa spolnim odgojem. Ranko Ostojić i Arsen Bauk izvode tzv. ćirilični udar na Vukovar.
Ivo Josipović na čelu Republike, prema svjedočenju insajdera, još u završnici mandata Jadranke Kosor i HDZ-a čini sve s tadašnjim predsjednikom Republike Srbije Borisom Tadićem kako bi, zbog tzv. srpskog pitanja, preko Velike Britanije spriječio ulazak Hrvatske u EU. U Izraelu i Sarajevu eksplicitno Hrvatsku optužuje za njegovanje nacizma i za državnu agresiju na BiH te priprema ilegalnu skupinu za uništenje HDZ-a.
Da se ne bi u okviru ove analize o neuspjesima desnice u Hrvatskoj zaboravilo, Josipovićevi savjetnici su tada Dejan Jović i Stjepo Bartulica čije je djelovanje i danas bitno uočiti na naizgled suprotnim političkim stranama. No, vidjet ćemo je li to baš tako preko nekih vrlo znakovitih i nimalo zanemarivih odnosa, gdje se upravo Željka Markić pojavljuje u središtu zbivanja i grupa najneobičnijih javnih profila koje okuplja.
Uzdrmana općim dojmom sloma povjerenja u državu nakon hapšenja Sanadera, teško pogođena recesijom, s jedne strane prema očitim postupcima nositelja najvažnijih državnih funkcija, Hrvatska je bila idealna za potpuni slom i zaokret, a s druge strane, rasplamsavala se vatra javnog otpora i neposluha na desetine mjesta u zemlji.
Vatru je zapalilo saznanje da se u okviru spolnog odgoja predlažu eksplicitni pedofilski sadržaji, a na čelu tzv. ekspertne skupine je zagrebački profesor Aleksandar Štulhofer, seksolog, kako se sam predstavlja.
Evo tko je taj čovjek.
Profesor Davor Milčić, dekan Medicinskog fakulteta javno tvrdi da je autor tzv. 4. modula zdravstvenog odgoja za hrvatsku djecu dr. Štulhofer na međunarodni simpozij u Dubrovniku pozvao pedofile te surađivao s jednim pedofilom iz akademskih krugova. U javnim polemikama je ubrzo dokazano da je Štulhofer blisko surađivao s najmanje šestoricom akademskih promicatelja pedofilije: Theom Sandfortom, Johnom Bancroftom, Erwinom Haberleom, Vernom Bulloughom, Jamesom Eliasom i Guenterom Schmidtom, a sve pod okriljem instituta Alfreda Kinseya rodonačelnika seksualizacije djece, čak u predškolskoj dobi.
Tom modulu građanskog odgoja je u početcima potporu davala cijela tzv. lijeva Hrvatska, a naročito su se isticale udruge koje su promicale pobačaj kao pravo žene i udruge za promociju tzv. LGBT prava. Niz hrvatskih intelektualaca se tada žestoko usprotivio tom pokušaju, formirale su se ad hoc inicijative, a u Vukovaru je paralelno formiran Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.
Stvarao se snažan navijački bunt protiv Jovanovićevog nadzora higijene navijanja, koji Jovanović, ne bez pomoći jednoga dijela sportske strukture, ali i paraobavještajnog podzemlja, vješto usmjerava na nogometni savez, na Vlatka i Markovića Zdravka Mamića, koristeći odavno posijane animozitete na relaciji Split Zagreb, navodno u ime Hajduka.
Željka Markić je nakon domaće novinarske i aktivističke međunarodne karijere, te nakon neuspješnog pokušaja s HRAST-om gdje je došlo do žestokih sukoba i svođenje te priče na feud Ladislava Ilčića, lukavijeg i od nje same, osvanula u skupini inicijativa i udruga koje su se udruživale tražeći model snažnog nacionalnog suprotstavljanja predviđenom spolnom odgoju.
Danas postoje vrlo različite interpretacije aktera oko nastanka referendumskog pitanja o braku. Ta svjedočenja nije zbog čitavog niza stvari moguće uzeti kao neupitna, niti je potrebno.
Bit je da je Željka Markić zasjela na čelo te skupine inicijativa i ponudila referendumsko pitanje, koje je na prvi pogled izgledalo savršeno rješenje, a obrazloženje je bilo – zaštita praiskonske obitelji kao društvene jedinice kao sinonima odgoja, te temeljnog nositelja prava izbora obrazovanja djece. Skupina udruga i ad hoc inicijativa je odlučila da se baš zbog toga referendumska inicijativa pokrene pod zajedničkim nazivom – U ime obitelji, a odlučeno je da se pokrene odgovarajući portal kao informacijski modul promocije obiteljskih i referendumskih ciljeva.
Navodno je mimo bilo kakvog dogovora Markić registrirala tu ad hoc zajedničku krovnu inicijativu pod imenom “U ime obitelji” kao udrugu, preuzela upravljanje novoformiranom udrugom i referendumskom inicijativom, uz pomoć Višnje Starešine utemeljila Narod.hr i sama krenula u nastavak pripreme referenduma, koji je već tada imao plebiscitarnu potporu konzervativne i kršćanske Hrvatske, uključivo i snažnu potporu Katoličke crkve.
No, gotovo sve inicijative i udruge koje su s Markićkom ušle u tu akciju uskratile su joj potporu zbog Markićkine samovolje i nekorektnosti, pa je prikupljanje potpisa nakon par dana zapelo i inicijativi je prijetio debakl. Tada se na zamolbu Željke Markić uključuje HDZ, koji u tome vidi dobru političku priliku i bili su zainteresirani od početka, no upravo je Markić bila oštro protiv suradnje s njima.
Pratite obrazloženje isticanja pitanja o braku, koje se tumači prevencijom obrane obitelji i sjetite se inicijative Narod odlučuje, koja je obrazložena prevencijom od nekih novih Istanbulskih konvencija. Potom se poziva prof. Podolnjaka da izradi projekt te prevencije, iako je eklatantni zagovornik Istanbulske konvencije.
Dakle, posve isti model obrazloženja preusmjeravanja nacionalnog bunta.
Zašto je ovo sve važno znati?
Prvenstveno zbog tadašnjih i današnjih aktera događaja, jer se nekoliko ljudi u značajnim ulogama pojavljuju i tada i danas, a i MOST i DP imaju snažan biljeg upravo bliskih odnosa vrlo važnih ljudi sa Željkom Markić. Bitno je nadalje znati da se dio ondašnjih aktera danas pojavljuju u sasvim suprotnim pozicijama, a desni promotori ih žestoko promiču nasuprot svega što su tada bili.
Primjerice, tadašnjeg predsjednika Vlade, današnjeg predsjednika Republike Milanovića, Marijačićev tvrdi desni tjednik otvoreno predstavlja kao novog Tuđmana, iako mu je, dakle tom “novom Tuđmanu” posebni savjetnik i danas Željko Jovanović, a šef Ureda Orsat Miljenić, po mnogima autor Lex Perković i čovjek sa zanimljivom ulogom u haškim procesima, iako je Milanović bio na čelu Vlade koja je osmišljavala i radila sve navedeno, uz stotine sličnih svinjarija, koje nema ni potrebe ni mjesta ovdje navoditi.
Marijačić, Bujica i cijeli spektar tzv. desnih portala, pogotovo Markićkin Narod.hr., zatim novinara i političara, kriminaliziraju Plenkovića zbog maturalnog rada, navodno s temom Kardeljevog samoupravljanja, što je do 1990. godine bilo posve normalno kao dobar dan i nije značilo ništa ni dobro ni loše vraćajući se trideset i više godina unazad po dokaze nečije nevaljalosti, a čovjeka koji je nazad deset i manje godina predvodio u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, bez ikakve prisile i po sasvim slobodnom izboru sve te strahote se promiče u državotvornog simbola ravnog Tuđmanu.
Danas je Hrvatska u ekstazi zbog početka sloma srpske jasenovačke i povijesne krivotvorine u Jeruzalem postu, a zaboravlja se da je predsjednik Vlade Zoran Milanović u Jasenovcu eksplicitno optužio hrvatski narod kao inspiratora Holokausta. Iz tog vremena je zanimljivo pratiti ponašanje današnjih korifeja desnice Stjepu Bartulicu i Igora Peternela, koji zbog smjene napada Škoru zazivajući “manire” iako nije prezao u cijelome tom razdoblju otvoreno lagati, podmetati i mijenjati stavove iz jednog u drugi pol suprotnosti s “manirima” običnog komunikacijskog i političkog lupeža često uz otvoreni support Željke Markić.
Zanimljivo je da je tom čovjeku, kao i Josipovićevom savjetniku Bartulici, uporište na kršćanskom i konzervativnom spektru osigurala upravo Željka Markić, s čijeg je portala Peternel iskakao iz paštete nakon odlaska s rigidne ljevice. Treba pitati i Markićku i njega, je li podupirao referendum o braku? Slijedio bi vrlo zanimljiv odgovor.
Zašto je referendum o braku teška prevara? Evo zašto.
Nakon uključivanja HDZ-a bez problema je prikupljen neoboriv broj potpisa. Javnost je potpuno blokirana polemikama za i protiv referenduma, te za ili protiv pitanja. Željka Markić je iz dana u dan na naslovnicama, na ekranima, a od svih suradnika s njom se prijavljuje odvjetnik Krešimir Planinić. Ostali su bezimeni, rekli bismo – narod.
To je matrica svih njenih aktivnosti, gdje godinama ostaje i povremeno se pojavljuje samo fina i samozatajna žena Natalija Kanački, liječnica, dok se za zadnju referendumsku inicijativu niotkuda izvuklo Zvonimira Troskota, koga je zbog skromnog znanja znalcima bilo neugodno slušati u razgovorima o izbornom sustavu.
Kukuriku vlada upućuje, nakon potvrde potrebnog broja potpisa, referendumsko pitanje Ustavnom sudu. Zaključak Ustavnog suda je svodiv na stav da referendum o definiciji braka nije referendum o pravu na obiteljski život, pa zbog toga nema zapreka da se istospolnom partnerstvu ne ozakoni status – obitelji, ako brak kao zajednica muškarca i žene postane ustavna odredba.
Vidite li podvalu? Brak je između žene i muškarca, a obitelj je partnerstvo i između dva muškarca.
Dakle, brak je ostao Adamu i Evi, a obiteljska zajednica se uspostavlja na dva Adama. Pamti li tko toliko radikalan zahvat u srce Biblije? Ili znanosti?
Cijeli dugogodišnji koncept globalističkih nastojanja da se snažnom globalnom kampanjom seksualne sklonosti poistovjete s ljudskim pravom na spolnu jednakost pred zakonom i državom, a onda to pravo prometne u status obitelji jest osnovica redefinicije čovjeka. Obitelj je temeljna zajednica praiskonske naravi iz prapočetaka čovjeka, a brak je društveni konstrukt, preko koga su i laičke države i Crkva u stvari ozakonjivale društveni standard obitelji.
Istovremeno, isticanjem te referendumske inicijative fokus javnosti je preusmjeren s pedofilije i Štulhofer – Jovanovićevog spolnog odgoja na homoseksualce, pedofilija je zaboravljena i ostavljena na volju nastavnicima, a homoseksualci su i sami nasjeli na tu fintu i preuzeli svojom militantnom komunikacijom sav gnjev javnosti na sebe.
Što su se žešće uz pomoć kompletne antife okomljavali na frontmenicu inicijative Markić, ona je sve više postajala heroina.
Referendum je uspio, definicija braka je postala ustavna kategorija, ali obitelj kao stvarna meta svih procesa redefinicije čovječanstva je ostala potpuno nebranjena. Slučajno? Ne znam, ali ne vjerujem u tolike slučajnosti u nečijem karijernom razvoju i ukupnom javnom rukopisu, što će potpuno konzistentno pokazati i dvije referendumske inicijative nakon referenduma o braku.
Ukratko, golema nakupljena nacionalna energija je preusmjerena i ispuhana u – ništa. Esencijalno se ništa nije postiglo, jer je danas odgoj djece u istospolnim, a sutra tko zna u kakvim zajednicama s ozakonjenim obiteljskim preferencijama, postao ustavno-zakonska kategorija. Umjesto da se ljudi na desnici nabacuju drvljem i kamenjem na “izdajničku” vlast u čijim se realnim i izmišljenim slabostima traži opravdanje za sve nevolje, vrijeme se upitati – kako nas to ovi “dobri” brane?
Tko bi od nas pristao deset godina zaredom zvati vodoinstalatera koji mu svakim popravkom izazove veću štetu, ili tko bi odveo člana obitelji kirurgu koji mu je pogreškama usmrtio već nekoliko članova obitelji? Ne bi nitko.
Neposredno nakon uspješno provedenog referenduma o braku, na večeri koju je organizirala Markić za pokrovitelje i financijere referendumske inicijative, na stolu ih je čekalo pitanje – Željka Markić, predsjednica Republike? Da ili Ne.
(U nastavku – Referendumske inicijative kao pokriće političkim mediokritetima i manipulacija desnicom)
Marko Ljubić/Foto: screenhotYouTube
