Jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević ubijen 9. listopada 1934. godine u Marseillesu na početku službenog posjeta Francuskoj.
Nekoliko trenutka nakon što je sišao s broda Dubrovnik i s francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Barthouom, sjeo u luksuzni Delage, atentator Vlado Černozemski iskočio je iz mnoštva promatrača i usmrtio ga.
Vlado Černozemski, pravim imenom Veličko Dimitrov Kerin, je bio bugarski revolucionar, član Vnutrašnje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO). Atentat je organizirao ustaško vodstvo u Italiji, a operativno proveo Eugen Dido Kvaternik. Detalje atentata ni Pavelić nije znao, o čemu ima zanimljivih zapisa.
Nakon atentata, Černozemski, pogođen s više metaka u tijelo i isječen udarcima sablje. Umro je u ured marseilleske službe sigurnosti ne izgovorivši ni jednu riječ.
Kod atentatora je pronađena čehoslovačka putovnica na ime Petrus Keleman, koju mu u je 20. svibnja 1934. godine izdao čehoslovački konzulat u Zagrebu.
Iako se pisalo je da je osim kralja Aleksandra usmrtio i francuskog ministra Barthoua, nekoliko desetljeća kasnije utvrđeno je da je Berthou bio žrtva zalutaloga metka što ga je ispalio francuski policajac ciljajući Černozemskog.
Nakon marseilleskog atentata, mnogi Bugari, Albanci i Hrvati smatrali se Černozemskog za heroja koji je ustao protiv tiranije. Tajno je pokopan na nepoznatom mjestu.
S druge strane Srbi su romantizrali kralja Aleksandra Karađorđevića, zapamćenog po diktaturi koju je uveo nakon što su, uz njegov blagoslov i kraljevskim oružjem, u Narodnoj skupštini ubijeni zastupnici HSS-a, na čelu sa Stjepanom Radićem.
Kralja Aleksandra u Marseillesu je dočekao kabriolet Delage, tada prestižnog francuskog proizvođača luksuznih i trkaćih automobila. Autori koji su istraživali atentat pišu da je Delage trebalo biti štićen sa šest motocikala, ali su ga na kraju pratila samo dva policajaca na konjima koji nisu imali ni vatreno oružje već samo sablje.
Policija je bila leđima okrenuta publici pa u tim okolnostima atentatoru, koji je glumio razdraganog gosta, nije bilo teško prići automobilu i upucati kralja.
U vrijeme atentata Delage je pripadao francuskoj vladi, a nakon atentata Francuzi su smatrali da bi ga trebalo darovati Jugoslaviji kao bitan dio povijesti. Delage je Vojnom muzeju u Beogradu doniran 1936. godine i tu je bio izložen sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Po nekim pričama najbolje godine za taj automobil su bile tijekom njemačke vlasti u Beogradu kada je o njemu vođena velika briga.
Dolaskom komunista na vlast situacija se potpuno promijenila. Delage je izbačen iz Muzeja i prepravljen u komercijalno vozilo.
Izvjesno vrijeme je korišten kao teretno vozilo u obnovi zemlje, a u zadnjim danima ‘života’ nekad kraljevski Delage prevozio je bačve s pomijama iz Domu Armije na obližnju farmu svinja.
To je trajalo svega nekoliko godina i automobil brzo nije bio u voznom stanju. Dugo godina je stajao na otpadu blizu Kalemegdana gdje su s njega skidani vrijedni dijelovi.
Tu je ga je prijetio i Bratislav Petković, vlasnik i direktor Muzeja automobila u Beogradu. Sinuo je farove sačuvao ih. To je jedino što je od njega sačuvano.
Njegova konačna sudbina je predmet nagađanja, a trag mu je gubi početkom 1960-ih godina. Zadnja lokacija koja se spominje je Loznica, a upućeni vjeruju da je završio u preši željeza.
M. Marković/Foto: Public domene
