HDZ-ovac o Tomaševiću: Na proljeće smo pukovnici ili pokojnici

23 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Poznati HDZ-ovac Akademski kipar Ivan Kujundžić  (bio kandidat za potpredsjednika stranke) komentirao je najnovije ankete  koje je naručila ljevica, a po kojima je favorit za gradonačelnika Zagreba Tomislav Tomašević.



Najnovijim anketama kao zvuk trube bojne, urbi et orbi, maenstream mediji javili su kako je Tomašević najizgledniji kandidat za gradonačelnika Zagreba?!  Po njihovim anketama, HDZ nema niti u tragovima šanse za drugi krug.

Ako ništa drugo, ove njihove ankete su alarm koji se mora čuti u glavama projektora prošlih unutarstranačkih izbora, posebno u Zagrebu. Još su na kušnji ostali samo Utemeljitelji!

No kako mi vidimo, netom završene, gotovo na svim razinama, izbore u HDZ-u? Ne daj Bože da se taj proces ili akcija odvijani u zaCOVIDIačanom nevremenu dovede u pitanje?! Jer rekao bi Rojs, tko je jamio, jamio je!

Ovaj anketni tuš “Možemo”, bojim se, iznova pokazuje zakašnjelu reakciju političkog vrha i gradske organizacije HDZ-a, u pravovremonoj objavi  isticanja kandidata za gradonačelnika Zagreba, i to onoga, koji bi se mogao suprostaviti Tomaševiću i antifa ljevici. Čini se kao da su unutarstranački izbori bili svrha sami sebi te da nisu u startu polučili željeni rezultat.

Bojim se, latinske poslovice: “što je od početka loše, tijekom procesa se teško može popraviti” (Regula Catoniana). Izborna akcija, nije bila sama nužna, a ponajmanje je u takvim okolnostima korona krize mogla doživjeti svu puninu demokratske procedure i standarda. No, što je tu je!

Iskrene čestitke onima koji su imali više protukandidata i ostvarili puninu demokratskije procedure i pobjede. No ne treba zaboraviti i one probranike, odmah i “mam” njima čestitati, to ti je kao da im ne daš dudu. Bili bi jako tužni. I to je tako u suštini! Narod bi rekao, trči pod šator pobjednika jer ćeš se spasiti od propasti, pogotovo ako ti je biznis u krizi; “tuten” je politika i imaš siguran posao, dobru plaću što jamči sigurnu egzistenciju, bez pameti, muke, truda i odluka.

Ovaj izborni proces, odvijan po načelu “supsidijarnosti i inkluzivnosti”, ništa više, niti manje – nije demokratskiji  od delegatskog, kojeg sam dobro nabubao na pravu, niti je  sam po sebi loš, već je problem u političkoj koroziji jednog kola bezdušnih  šalabahteraša; jučer u delegatskom izbornom modelu, danas šalabahteraši u modelu jedan čovjek jedan glas. Nevjerojatan je taj njihov mišji instinkt. Bolje prepoznaju i nanjuše budućeg pobjednika nego miš špek. I rezultat takve rabote obično ide u korist protivnika, bio on Tomašević ili bilo tko drugi.
Da ti pamet stane od poniženja, jer kakti, tko će upamtiti 10-ak ljudi s kompetencijama i znanjem, lakše je i sigurnije prepisati.

No, bilo bi puno bolje upamtiti one s biografijama i subjektivitetima,  koji svojim dugogodišnjim radom za stranku, zavređuju pažnju i naše povjerenje. E, to bi bio posao, ali ovdje se traže poslušnici, najlakše se učlaniti  kad dobijš visoke pozicije. Tako je doista nekako svih 30-tak godina u HDZ-u, počev od davne 89-te, na čiju sam osnivačku skupštinu pozvan tih  davnih dana još kao student prava i  sudjelovao gotovo u svim izborima.

U ovom hadzeovskom izbornom procesu puno je bilo negodovanja, tihih i glasnih pojedinaca  čije bi kritike bilo dobro i važno sagledati kroz jednu kvalitetnu analizu i ne apriorno  odbacivati ili uviđati u tome opasnost od kritike. Jedno takvo  propitivanje iskreno, rezolutno i oštro, kao lavica,  progovorila je orleanski Ivana, krikom i pozivom na savjest, kao neotuđivo ljudsko pravo na  dostojanstvo (Tomas More)!

Ovo je važno političkom vrhu kao i novo probranom vodstvu, posebno tamo  gdje je ponestalo demokratskih procesa i borbi i tu mislim prije svega i posebno na  zagrebačku organizaciju, kojima sam nakon izbora kurtoazno čestitao, nastojeći im ukazati na to kako im neće biti  dovoljan “njihov tim”, niti svi koju su sudjelovali u ovom skromnom odazivu, odvijenom pod epidemiološkim mjerama.

Trebat će se obratiti narodu, građanima i dobiti njihovo široko povjerenje. To je  posebno važno za Zagreb i metropolu, gdje se posebno važe svačiji politički dignitet i integritet, legalitet i legitimitet, s kojim će se na proljeće, u traženje povjerenja morati pokazati uvjerljiviji, srčaniji i u boljem svjetlu.

Zagrepčane će trebati uvjeriti u našu sposobnost da nam daju povjerenje, zauzvrat, Zagrepčani će morati vidjeti u nama prepoznatljivost, do najsitnijih tančina, tražiti će u nama pulsiranje, koje puninom svog bića korespondira sa Zagrebom i njegovom urbanom dušom.

Tu neće pomoći nikakve kozmetička, rodbinska, usko prijateljska i sljedbenička grupi(s)ranja i klonovski klanovi. Ovim esejem  neodgodivo pozivam na spaljivanje šalabahterskog duha, čoporske poslušnosti, bez ikakva prava na vlastitost političke misli i dijalogiziranje, koji nije novost niti od jučer, niti samo u HDZ-u, već konstanta i praksa u gotovo svim strankama, državnim i društvenim  institucijama kao i u udruženjima.

Za pobijediti Tomaševića treba ozdravljenje procesa, okupljanje i razgovor sa srodnim i bliskima ideološki a za to je potrebno odabir hrabrih i neposlušnih političkom gremiju. Stoga od posebne važnosti je udaljavanje đavoljih odvjetnika i izbornih  kreacionista iz tih izbornih političkih kuhinja.

Upokorimo se jedino Bogu, a egidama i gremijima i njihovim gejmerima, ako želimo zadržati malo političkog dostojanstva pred našim članstvom i narodom – pokažimo otpornost i dostojanstvo. Ne ispustimo iz vida i s uma, narod sve ovo s poštovanjem ili prezirom gleda.

Na proljeće smo politički, ili pukovnici ili pokojnici! Utopijski se nadam kako je moguć bolji svijet!

M.Marković/Foto:Facebook/pxll

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •