Mario Puratić, inovator iz Sumartina čiji je Puretic Power Block preokrenuo svjetsko ribarstvo, rođen je 23. lipnja 1904. na Braču. U SAD‑u je 1975. proglašen izumiteljem godine i uvršten među sto najvećih inovatora 20. stoljeća. Njegov mehanički koloturnik prepolovio je muke ribara, spasio američke tunolovce od propasti i postao obvezna oprema tisuća brodova diljem svijeta.
Ovo je priča o Bračaninu čiji je izum ušao u povijest. Godina njegova rođenja dugo je bila predmet zbrke. U većini elektronskih izvora spominje se 1917., no arhivski podaci samostana u Sumartinu i potvrda Matičnog ureda Supetar, nedvojbeno utvrđuju da je Mario Puratić rođen 23. lipnja 1904. godine. U crkvene knjige upisan je još i kao Juraj i Ivan.
Ida Jakšić iz Etnografskog muzeja Split, u znanstvenoj studiji “Od bračkog ribara do američkog izumitelja“, donosi podatak da je obitelj iz koje je potekao Mario Puratić brojala trinaestero djece. Bila je to jedna od težačkih i ribarskih obitelji pa je on zarana stekao iskustva koja će mu kasnije u životu biti od koristi.
Iz rodnog mjesta – potvrđuju popisi iseljenika – otišao je 1925. godine i nastavio život u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je radio na tunolovcima i koćaricama uz kalifornijsku obalu. Tih su godina njegovi roditelji na put prema Americi ispratili još svoje djece.
Veliki ljudi malih naroda
Po dolasku na američki kontinent Puratić neko vrijeme radi u čeličanama te u luci u Brooklynu, a nakon Drugog svjetskog rata prebacuje se u Kaliforniju, u San Pedro koji je postao odredištem mnogih Bračana. Posla nije nedostajalo na tunolovcima i brodovima za lov sardina.
Doseljenike iz Dalmacije držalo se tamo pionirima suvremenog ribarstva i pokretačima razvitka ribarske industrije.
Puratić radi kao ribar na tunolovcima i koćaricama, a taj je posao iziskivao iznimno puno muke i truda posebno u meksičkim vodama, gdje su morski psi otimali ribarima ulov u mreži, rastrgavši ju prije negoli bi je ribarska posada uspjela izvući na palubu.
Ribarima je za povlačenje mreže plivarice bilo potrebno i desetak snažnih muškaraca. Trebalo je oko tri sata da se izvuče prazna mreža, a osam sati potrajalo bi izvlačenje mreže s ulovljenom tunom.
Upravo ekstremno naporan posao izvlačenja teških mreža bio je polazišna točka njegova izuma. Puratić je vjerovao da se taj proces može pojednostaviti. Tako je nastao Puretic Power Block (Puratićev mehanički koloturnik).
Tijekom 1953. u San Pedru počeo je razvijati napravu koja će zauvijek promijeniti svjetski ribolov. Godine 1954. nastao je prvi prototip Puratićevog bloka — jednostavne, ali iznimno učinkovite naprave za izvlačenje mreža. Prototip se pokazao izvrsnim: posao za koji je prije trebalo 8 do 10 ljudi sada se mogao obaviti sa samo 5 ili 6. Unatoč tome, u početku nitko nije pokazivao interes.
Tek je tvrtka Marco iz Seattlea 1955. prepoznala potencijal izuma. Njihovi inženjeri razvili su stroj za praktičnu upotrebu nazvan Power Block — koloturnik s aluminijskim kosturom i rotirajućim elementom obloženim tvrdom gumom, koji je obavljao sav posao.
Kvaliteta izuma brzo je prepoznata. Već do 1960. godine većina plivaričarske flote Sjevernog mora imala je ugrađen Puratićev blok. Budući da se koristi pri lovu plave ribe, koja čini polovicu svjetskog godišnjeg ulova, njegov izum doslovno je revolucionizirao ribarsku industriju.
Peru je zahvaljujući Power Blocku povećao izlov plave ribe za 300 posto, a veliki oceanski tunolovci u SAD-u spašeni su od propasti.
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) navodi Puretic Power Block kao ključan izum koji je unaprijedio mehanizaciju ribolova mrežama više nego ijedan drugi.
O važnosti izuma svjedoči i podatak da je na kanadskoj novčanici od pet dolara, tiskanoj između 1969. i 1979., prikazan ribarski brod s Puratićevim koloturnikom — počast koju je ribarska velesila Kanada odala inovatoru iz Sumartina.
Novčanica od pet kanadskih dolara kojom je iskazana počast Mariju Puratiću
Godine 1975. Ured za patente SAD-a dodijelio mu je posebno priznanje za patent koji je revolucionarizirao ribarsku tehnologiju diljem svijeta.
Američko Udruženje za promicanje izuma i inovacija (Association for the Advancement of Invention and Innovation) ustanovilo je 1974. nagradu za Izumitelja godine, a već sljedeće godine ona je dodijeljena Puratiću za „napredak znanosti i tehnike“. Tijekom života patentirao je više od dvadeset inovativnih ribolovnih pomagala.
Do kraja života je radio kao počasni konstruktor kompanije MARCO iz Seattlea, koja je po njegovu vitlu postala slavna diljem svijeta.
Mario Puratić u Sumartinu 1980-ih godina sa suprugom Didi i sestrom Milicom Dorotić /foto: Obiteljski arhiv
U zavičaj se prvi put vratio početkom 1960-ih i od tada ga redovito posjećivao, okupljajući rodbinu i prijatelje. Ostao je zapamćen kao velikodušan, energičan i šarmantan čovjek koji je govorio da svoj uspjeh duguje „linosti“, a ne pameti.
Puratić je preminuo 1993. godine u Santa Barbari, a 1994. pokopan je u rodnom Sumartinu, nakon što je zbog ratnih okolnosti njegov prijenos bio odgođen. Na lijesu ispraćenom iz rodne mu kuće stajalo je: Rest in peace in your beloved stari kraj. (Počivaj u miru u svom voljenom starom kraju).
Njegov izum i danas je obvezna oprema tisuća ribarskih brodova diljem svijeta, u moderniziranim inačicama koje se i dalje temelje na originalnom Puratićevom rješenju.
Na Braču je 2023. godine izgrađen interpretacijski centar „Kuća od 5 dolori“, nazvan po kanadskoj novčanici na kojoj se nalazi Puratićev koloturnik. Smješten u blizini njegove rodne kuće, centar posjetiteljima približava značaj njegovih izuma i čuva spomen na čovjeka koji je iz temelja promijenio globalni ribolov.
Projekt izgradnje centra financiran je bespovratnim sredstvima Europske unije i Republike Hrvatske, u iznosu od gotovo tri milijuna kuna.
Prvi kat centra koncipiran je kao izložbena dvorana s interaktivnim izlošcima, dok je potkrovlje zamišljeno kao multifunkcionalna dvorana za predavanja i radionice. Filozofija izuma pretočena je u dizajn: posjetitelj okretanjem koloturnika otkriva sadržaj koji se spušta i diže unutar zidnih obloga, kroz stilizirane otvore nalik brodskim prozorima.
Izum Marija Puratića promijenio je učinkovitost ribolova na globalnoj razini, osigurao posao tisućama ljudi i postao simbol inovacije koja je nastala iz potrebe, upornosti i vizije jednog ribara iz Sumartina. Njegova priča, sada trajno ispričana u interpretacijskom centru, ostaje svjedočanstvo o tome kako jednostavna ideja može promijeniti svijet.
Zbrka oko godine rođenja i godine smrti
Prema znanstvenoj studiji Ide Jakšić iz Etnografskog muzeja Split „Od bračkog ribara do američkog izumitelja“, biografski podaci o Mariju Puratiću dugo su bili neujednačeni.
Matični ured Supetar potvrdio je da je rođen 23. lipnja 1904. godine. U crkvene knjige je upisan kao Juraj Ivan Mario Puratić, sin Marije File rođ. Mateljan i Šimuna Marijana, koji su se vjenčali 1891. godine. Fra Josip Ante Soldo, koji je imao pristup crkvenim knjigama samostana u Sumartinu i Makarskoj, utvrdio je datum Puratićeve krizme 29. lipnja 1920.
Neujednačeni su podaci o datumi rođenja i smrti upisani u Enciklopediji s onima na spomen ploči. U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža navodi se da je rođen 26. lipnja 1904., a da je preminuo 6. siječnja 1993. u Santa Barbari, Kaliforniji.
Na spomen‐ploči postavljenoj 2010., uklesano da je rođen 26. travnja 1904. a da je preminuo 20. rujna 1989.
Bit će ipak da je točna 1993. godina, jer se u sumartinskom Zborniku radova, izdanom 1992. godine, Puratićevo ime nalazi na popisu darovatelja koji su novčano pripomogli njegovo izdavanje. Donaciju spominje i glavni urednik Zbornika u svom članku, a ona je prema njegovim navodima i riječima upućenih bila tek jedna od Puratićevih financijskih potpora rodnome mjestu i iseljenim sunarodnjacima.
Upostalom, te podatke je bilo lako provjeti kod obitelji i američkih službenih izvora.
Napomena o izvorima: U izradi biografskog dijela teksta korišten je znanstveni rad Ide Jakšić iz Etnografskog muzeja Split „Od bračkog ribara do američkog izumitelja“, koji donosi arhivski potvrđene podatke o godini rođenja i ključnim biografskim činjenicama Marija Puratića.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
M. Marković/foto: obiteljski album
