Hrvatski i srpski tenkovi M-84: Sve redom isto, razlike samo u nijansi

svibanj 6, 2020 maxportal
Share Button

Nema nikakve dileme da su hrvatski tenkovi M-84 u boljem tehničkom stanju u odnosu na sve ostale 84-ke (i njihove verzije) drugih republike bivše Jugoslavije. Razlog tome je jednostavan. Održavaju se u „Đuri Đakoviću“ koji jedini posjeduje kompletnu tehničku dokumentaciju i koji je te tenkove proizvodio za vrijeme Jugoslavije.



Da budemo precizniji, „Đuro Đaković“ je bio finalist u proizvodnji, odnosno M-84 se sklapao u njegovim halama, a u samoj proizvodnji dijelova hrvatske tvrtke sudjelovale su samo 25 posto. Svi vitalni dijelovi tenka (kupola, motor, top, , gusjenice, elektronika, ciljnički sustavi,…) dolazile su iz drugih republika.

U HV- vlada pravo šarenilo tenkova M84; tri komada su prepravljena od T-72 zarobljena u Domovinskom ratu, jedan zarobljeni M84 je iz prve tvorničke serije, bilo je tu 84-ki iz nezavršene pete i šeste serije u „Đakoviću“, od nezavršene količine od posla s Kuvajtom…. Uglavnom, sve 84-ke OS RH koje su „proizvedene“ – sklepane su od naslijeđenih dijelova.

Hrvatska je jedina nastavila sklapanje (ne proizvodnju) ovog tenka pod nazivom M-84 A4 Snajper. Kao što se zna, tih primjeraka je izuzetno malo. Doslovno se mogu nabrojati na prstima jedne ruke. Mogućnost samostalne serijske proizvodnje ovog tenka „Đuro Đaković“ nema jer, kao što rekosmo, veći dio njegovih dijelova ovisi o uvozu.

Postojeći M-84A4 Snajper sastavljeni su od preostalih 84-ki u „Đuri Đakoviću“ pa su kao takvi unaprijeđeni. Ova verzija tenka predstavljena je javnosti prije više od 20 godina (!). Točnije davne 1996. godine. Ono što se prešućuje nije samo sramotno mala brojka tenkova verzije Snajper u sastavu Oružanih snaga RH, nego i činjenica da su kadrovi koji su izradili tu modernizaciju ili napustili „Đuru Đakovića“ (rade u inozemstvu) ili su u mirovini.

M-84 A4 Snajper je u odnosu na standardnu verziju 84 bolji, ali samo u jednoj stvari. Jedina bitna razlika je poboljšani sustav za upravljanje vatrom/paljbom i ništa više. Riječ je o sustavu Omega-84, stabilizirana ciljnička sprava SCS-84 s tri usporedna optička kanala koji daju ciljatelju motrenje, pronalaženje i identifikaciju cilja, praćenje cilja, mjerenje udaljenosti cilja i brzine u svim uvjetima uporabe.

Poanta ovog sustava je da u minimalno vrijeme osigura postavljanje topovske cijevi u položaj najveće vjerojatnosti pogotka cilja prvim projektilom.

Sustav Omega je montiran u vrijeme kada već nije postojala tvrtka „Rudi Čajavec-sistemi upravljanja“. Nastao je kao jeftinija verzija od „Čajavečkih“ sustava i tako ih je napravila „Iskra“, firma koja je kasnije preimenovana u „Fotonu“ koja također više ne djeluje. Hrvatska verzija tenka ima i senzor laserskog zračenja.

Kod sustava za upravljanje vatrom sva priča o razlikama „naših i njihovih“ tenkova počinje i završava. Sve ostale tehničko-taktičke karakteristike hrvatskog M-84A4 su ostale na razini standardne verzije M-84A. Drugim riječima, zadržani su i stari nedostaci: slaba zaštita (oklop je ostao na prvobitnoj razini što je nedovoljno za zaštitu od suvremenih potkalibarnih projektila), loš smještaj municije….Tome valja pridodati i nedovoljnu obučenost naših posada. Od tri osnovna parametra vatrena moć – pokretljivost – oklopna zaštita, poboljšan je samo – prvi.

Tenk M-84 je jedan od rijetkih tenkova koji iz pokreta može gađati pokretnu metu. Idealna je platforma za modernizaciju i tehnološka unaprjeđenja. Zadnja šansa da se Hrvatska vrati na svjetsku kartu remonta i modernizacije tenkova bila je prilika s Kuvajtom i njihovim 84-kama koje traže remont.

Međutim, od toga nema ništa. Kuvajt se dugo mislio kome dati taj posao. Kako Kuvajčani u svom arsenalu imaju dosta sovjetskih borbenih vozila pješaštva BRT i raketnih sustava B-30 Smerch odlučeno je da cjelokupno naoružanje iz „Istočnog bloka“ ide u isti paket tendera uz eliminacijski uvjet da se mogu natjecati samo države koje imaju iskustvo remonta sustava Smerch. Međutim, zadnje informacije kazuju kako su sve kuvajtske 84-ke povučene iz operativne uporabe i da se Pakistan interesira za kupnju.

Da zaključimo, M-84 Snajper je tenk koji star 25 godina, ne proizvodi se serijski, ima ih u izuzetno malim količinama i koji je poboljšan samo u sustavu za upravljanje vatrom. Ne radi se o nikakvoj nadnaravnoj tehnološkoj babarogi.

M.Marković/Fot:morh

 

Komentari
Share Button