Hrvatski stručnjak o Rafalu: Izuzetno  složen i skup avion koji bi slomio HRZ

16 ožujka, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kada je u pitanju isporuka francuski borbenih lovaca Rafale Indiji, tamošnji mediji i vojni komentatori sve više spominju onu volstritsku uzrečicu –  “Bung for the buck“ (hrv. efekt za uloženi novac). Drugim riječima, pitaju se isplatili  nabava enormno skupih francuskih lovaca?



Poznati indijski portal Indian Defence News koji se bavi vojnim temama objavio je članak pod znakovitim naslovom “Zašto francuski Rafale i rakete Meteor neće riješiti problem Indije s kineskom avijacijom?”.

Naime, portal podsjeća kako se nakon učestalih pograničnih sukoba sa Pakistanom i rastućom vojnom moći Pekinga, Indija odlučila za Rafala kao „jamstvom budućih vojnih pobjeda“. 

Na lovac koji je hvaljen kao izuzetan, sjajne avionike i borbenih sposobnosti, sve više gleda s sumnjama do te mjere da  Indian Defence News otvoreno konstatira da s obzirom na enormnu cijenu ovog lovca, Rafale ipak neće moći parirati kineskim lovcima.

Indijski ugovor s Dassaultom oko kupnje 36 komada Rafala koštao je 7,8 milijardi eura uz ozbiljne sumnje i optužbe za korupciju koja prati tu akviziciju u tijeku.  Indija je svaki francuski lovac platila nevjerojatnih 240 milijuna eura, što je višestruko skuplje od jednako sofisticiranih i naprednijih ruskih ili američkih aviona.

Indian Defence New konstatira da je Rafale najskuplji borbeni lovac na svijetu.

Ovaj portal zaključuje da je novi Rafale 50 posto skuplji od američkog F-35 Lightninga i 40-tak posto skuplji od američkog F-15QA (najnaprednija verzija F-15 serijski rađena samo za Katar). F-15QA u cijelom je spektru djelovanja daleko ispred Rafala, a F-35 je lovac pete generacije vrhunskog dizajna koji će se nadograđivati još najmanje četiri iduća desetljeća. Uz to,  avionika i senzori su mu nekoliko kopalja ispred svega što je ugrađeno u novi Rafale.

Također, indijski novinari se pitaju vrijedi li uopće Rafale silnih milijardi  s obzirom i na uočljivi jaz s dizajnom, kao i letnim te borbenim sposobnostima kojima se odlikuju udarni ruski lovci kao što su SU-57 i SU-34. Vrlo visoku pojedinačnu cijenu Rafala indijski novinari opisuju kao lošu kombinaciju niske produktivnosti Dassaultove  proizvodne linije i činjenice da prodajući Rafala samo francuskoj ratnoj avijaciji Dassault ne može ostvariti profit, a još manje opravdati visoke troškove proizvodnje. 

Podkapacitirani Rafale

Indijski portal smatra da borbene sposobnosti koje Rafale nudi, a s obzirom na visoku cijenu nabave i troškove eksploatacije, ipak ograničenog dosega u komparaciji s borbenim sposobnostima, ali  i nižim operativnim troškovima najmodernijih kineskih lovaca J-10 Chengdu, J-16 Shenyang (kineski klon ruskog SU-30 MK, lovac 4. generacije) i J-20 Chengdu (kineski lovac 5. generacije,  pandan američkom F-22). Smatra se da se kineski lovci proizvode uz daleko manje troškove u odnosu na Rafala, a radi se o lovcima (J-16 i J-20) koji su veći i teži od Rafala, uz sofisticiraniju avioniku.

Ovakvi navodi upućuju na zaključak da Indija sa svojim Rafalima jednostavno neće moći održati čak ni iluziju o povoljnom odnosu snaga. Kineski J-16 košta trećinu cijene koju je New Delhi platio za Rafala. Uz nižu cijenu, niz je i superiornih borbeno-letnih sposobnosti koje su na strani J-16. Rafale ima maksimalnu brzinu od 1,8 macha, dok kineski J-16 bez problema premašuje 2,2 macha. Rafale ima maksimalnu operativnu visinu od 15 tisuća metara, a J-16 bez poteškoća funkcionira i na visinama od 20 tisuća metara.

Rafaleov motor M88 pruža potisak od 75 kN, dok kineski motor WS-10B, koji pogoni J-16, pruža dvostruko jači potisak  od 145 do 150kN. Na strani kineskog lovca je bolji odnos potiska i težine, kao i  izrazito bolje letne performanse.

Na strani Rafala, u odnosu na veći kineski J-16, jesu AESA radar, niža potrošnja goriva i manji radarski odraz (avion je manji). Ovu zadnju stavku J-16 uglavnom uspješno nadoknađuje radarski apsorbirajućim premazima. Indian Defence News smatra kako Rafale nudi loš omjer ulaganja  i dobivene vrijednosti te je, s te pozicije, preskup i potkapacitiran avion u odnosu na kineske konkurente iz iste, 4. generacije.

Indian Defence News zaključuje da bi bilo produktivnije da su se Indijske zračne snage okrenule kupnji ruskih borbenih lovaca MiG-35 i Su-37, te postojeću flotu Su-30 nadograditi boljom avionikom  i AESA radarom.

Kako na indijsku sumnjičavost prema sjajnom, ali ipak skupom ponosu francuske vojne industrije gleda zrakoplovni inženjer Danijel Vuković

–  Konstatacije indijskih stručnjaka reflektiraju dubinu jednih od najvećih zračnih snaga svijeta, a što nije ni čudno s obzirom na izuzetno veliki broj lovaca s kojima operiraju, kao i njihovu raznolikost u tipovima lovaca. Za jednu svjetsku velesilu kao što je Indija, iako tradicionalno povezana s francuskom zrakoplovnom industrijom i u širem smislu, vidi se da je Rafale skup lovac, ali to je već stara vijest.

Mnogo veće zemlje od Hrvatske, teritorijalno i financijski, nisu se odlučile za Rafala upravo zbog njegove cijene, neovisno radi li se o novom i li rabljenom primjerku. Čak ni jedna Rumunjska koja je starteški povezana s Francuskom nije nikad pokazala interes za taj avion.

Rafale je složen, skup, tehnološki složen, vrhunski borbeni avion kojeg, očekivano, prate i vrlo visoki operativni troškovi. Brine činjenica da ni u ovom krugu kupnje borbenog aviona za HRZ nema trezvenog  i stručnog pristupa, svjesnosti vlastite situacije, nego se opet, kao i u slučaju izraelskog Baraka, barata s nebulozama i kvazi-lobiranjem u javnom prostoru.

Situacija u HRZ-u je takva da se jedva na kraj izlazi i s ono malo poluoperativnih MiGova. HRZ prvo treba ozdraviti od šoka izazvanog „remontom i modernizacijom“ MiGova-21 čije posljedice će se još dugo osjećati. U aktualnom stanju, dolazak jednog složenog aviona 4. i viših generacija, uvjeren sam, ne bi bio uvod u renesansu, nego u potpuni slom lovačkog zrakoplovstva koji jedva drži glavu iznad vode i s avionima 2. generacije – zaključuje Vuković. 

-HRZ-u treba zrakoplov jednostavan za održavanje, koji se brzo može uvesti u operativnu uporabu, uz što manje prilagodbe zemaljske infrastrukture. Naravno, ponuditelj koji ne može jamčiti i tehnološku suradnju kroz nove tehnologije, suradnju, a ponajprije nova radna mjesta u osiromašenoj Hrvatskoj, nema što tražiti u ovoj priči – poručio je ovaj stručnjak. 

M.Marković/Foto:


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

TAG