Jad i bijeda predsjedničke doktrine Vladka Milanovića alias Zorana Mačeka

Mnogi građani ove države godinama se pitaju što to izvodi njen predsjednik Zoran Milanović. Pogotovo u dijelu njegovih ovlasti koje se odnose na zapovijedanje Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Pred gotovo dvije godine na ovom portalu objavljen je, usuđujem se reći, proročanski analitički tekst u kojem sam, na alegorijski način, pokušao prikazati svu štetnost politike koju provodi Zoran Milanović po Oružane snage RH, ali i na cjelokupnu državnu politiku RH.

U tekstu pod naslovom: Što povezuje Aleksandra Makedonskog, Ben Hura i Zorana Milanovića? Apsolutno ništa! (https://www.maxportal.hr sto-povezuje-aleksandra-makedonskog-ben-hura-i-zorana-milanovica….), objavljenom 20. listopada 2024. godine, parafrazirao sam jedan dijalog iz Ben Hura i poručio sam Vrhovniku Zoranu Milanoviću:  “Postupaš s konjima kao sa životinjama. Silazi s Pantovčaka, idiote. Tjeraj koze, a ne konje!” 

Uvidom u tekst na priloženom linku jasno proizlazi kako je Milanović osoba bez urođene hrabrosti, a što je dodatno potvrdio priznavši kako zbog straha nije sudjelovao u Domovinskom ratu. Radi se o osobi koja se nasilno nametnula u upravljanju vrlo složenim sustavom, a kojeg je, u proteklih šest godina, zbog vlastitog neznanja i kukavičluka, upropastio do mjere da je isti postao neprepoznatljiv u odnosu na nekadašnje ratne dane!

Metaforički, osoba koja se plaši zajahati „Bukefala“, koja je nesposobna voziti četveropreg, a bolesno je željna biti „na konju“, danas zapovijeda Hrvatskom vojskom! Tijekom svog premijerskog, a sada i drugog predsjedničkog mandata, imao je priliku nešto naučiti; mogao se okružiti kvalitetnijim savjetnicima, a ne klimoglavcima.

Uostalom, mogao je i sam ponešto naučiti čitajući vojne klasike koji su, kako kaže umjetna inteligencija „… svojim teorijama oblikovali načela ratovanja, organizacije vojske i nacionalne sigurnosti. Kroz povijest su postavili temelje od taktičkih manevara do geopolitike, a njihova se načela i danas proučavaju na vojnim akademijama diljem svijeta.“

No, lakše je bubati latinske sentence nego čitati, primjerice: Sun Tzu Wua i njegovo Umijeće ratovanja; antičke pisce Klaudija Elijana i Vegetija;  Niccola Machiavellia i njegovo djelo O ratnom umijeću; Carla von Clausewitza i njegovo kapitalno djelo O ratu; Antoina-Henri Jominia i njegovo djelo The Art of War / Pregled ratne vještine; Basila Liddell Harta i njegovo djelo Strategija; Aleksandra Andrejeviča Svečina i njegovo djelo Strategija; J. F. C. Fullera i njegovo djelo The Foundations of Science of War; Johna Boyda i njegovo djelo A Discourse on Winning and Losing; Alfreda Thayera Mahana i njegova djela Utjecaj pomorske sile na povijest ili Pomorsku strategiju; Giulia Douheta i njegovo djelo The command of the Air; Heinza Guderiana i njegove Vojne memoare; Ericha von Mansteina i njegove Izgubljene pobjede; Mihajla Vasiljevića Frunzea i njegova Izabrana djela; Franza Meringa i njegove Oglede iz ratne vještine; Stefana Mossora i njegovu Operatiku; Borisa Mihajlovića Šapošnjikova i njegov Mozak vojske; grofa Alfreda von Schliffena i njegovu Kanu; maršala Joffrea i njegove Ratne memoare; Alfreda Kraussa i njegove Uzroke naših poraza; Mikajla Nikolajevića Tuhačevskog i njegova Izabrana djela; ….

Mogao je čitati Mao Zedonga, Engelsa i Lenjina, Tita i Kardelja, Peku Dapčevića i Pavla Jakšića, Ljubu Đurića, Viktora Bubnja i Franju Tuđmana. Puno toga pametnog mogao je pročitati, da je htio, a ne samo skupljati latinske sentence i praviti se pametan.

I onda, jednoga listopadskog dana 2024., predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović stao je pred postrojene kadete Hrvatske vojske na Hrvatskom vojnom učilištu „dr. Franjo Tuđman“, te ničim izazvan, počeo iznositi svoje viđenje hrvatske državne strategije. Tako je Jutarnji list od 31. 10. 2024. zabilježio slijedeće: 

„Hrvatski predsjednik Zoran Milanović ovaj je put nadmašio sebe. U “antinatovskom” zanosu (jer ne želi, i nikako ne želi, poput Viktora Orbána, da Hrvatska sudjeluje u obuci ukrajinskih vojnika) u svojem govoru hrvatskim vojnicima, čija je životna misija braniti i boriti se za Hrvatsku kada bude napadnuta, zapravo je, ako sve što je rekao ogolimo, poručio – da je bolje da to ne rade!

Pogrešno pripisujući Stjepanu Radiću izjavu o tome da “kad se veliki tuku, mali idu pod stol”, jer ju je izgovorio Vladko Maček, uputio je zbunjujuću poruku snagama koje bi trebale čuvati i braniti Hrvatsku od agresije, govoreći im da se sklone “ispod stola” jer njima nije mjesto na bojnom polju.“ 

Dan prije (30. 10. 2024.) Maxportal je izvijestio da je predsjednik Zoran Milanović tog dana sudjelovao na svečanosti na Hrvatskom vojnom učilištu “dr. Franjo Tuđman”, te održao govor o aktualnom trenutku Hrvatske  u međunarodnim odnosima.

“Govorio je Stjepan Radić, jednu od dobronamjernih i u stvari jasnih poslovica, ali ne baš do kraja izbrušenu u sadržaju, kad je rekao, ‘kad se veliki tuku, mali idu pod stol’. Da, namjera je jasna što je tim htio reći. Naravno, ne idu pod stol, pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, makneš se od stola i gledaš što se zbiva”, rekao je Milanović te dodao:

“Tako i države koje misle o sebi, misle na sebe i zadržavaju neprijeporno, neupitno pravo da zadnje odlučuju o svojim potezima i da zadnje odlučuju, da se njih pita što će i kako će u određenim situacijama. I to je pravo koje Hrvatskoj nitko ne može i neće oduzeti i ona ga je zadržala, bezuvjetno. Zvao se to suverenizam ili zdrava pamet”, rekao je Milanović obraćajući se pripadnicima vojske.

Godinu dana potom (22. 10. 2025.) HINA je izvijestila hrvatsku javnost kako je hrvatski predsjednik Zoran Milanović održao (…) predavanje na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike o globalnim izazovima i političkom okruženju. 

“Ustvrdio je da danas postoje samo dvije države na svijetu, kao i prije 50 godina, koje u energetskom i resursnom smislu imaju samodostatnost za vođenje rata, to su SAD i Rusija, ali Kina ne. Briljantni stratezi Zapada uspjeli su napraviti ono što je neostvarivo, pomiriti i zbratimiti Rusiju i Kinu, tako da sad imamo dvije najopasnije države na svijetu koje smo napravili prijateljima, umjesto da budu na distanci, da Rusija ima neku nervozu prema Kini, a ne da piju iz kaleža vječnog saveza”, rekao je.

Podsjetivši na riječi Vladka Mačeka – “Kad se veliki tuku, mali idu pod stol”, ocijenio je kako je to odlična startna osnova za razmišljanje, (podvukao M.M.), ali nije dobra realizacija.

“Kad se veliki tuku, mali ne idu pod stol, mali se maknu od stola. Ja bih tu njegovu maksimu primijenio na naše stanje u svijetu koji se mijenja neprepoznatljivo”, naglasio je Milanović.

Znači startna pretpostavka kako je naš vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske lijen i ne čita vojne klasike pokazala se kao djelomično netočna jer je dotični doista nešto čitao. To nešto istina nisu vojni klasici, ali su očito Memoari Vladka Mačeka (Dom i svijet, 2003.) koji je smatrao da se mali narodi na mogu miješati u sukobe velikih te trebaju voditi politiku neutralnosti.

Taj stav izrazio  je riječima: “Kad se veliki tuku, mali idu pod stol”. Genijalan stav! Vrijednosno u rangu formule za teoriju relativnosti: E=mc2. Ne može kraće i jednostavnije! Istovremeno imamo strategiju i doktrinu države i vojske sažetu u svega osam riječi! To do sada nikome na svijetu nije uspjelo!

Neki troše godine i velike ljudske i materijalno-financijske resurse kako bi napisali svoje doktrine i strategije, a ovaj naš pročita Mačekove Memoare i zalijepi se za jednu rečenicu, koju potom nameće hrvatskoj javnosti (što je manja šteta), ali i budućim hrvatskim časnicima (što je neprocjenjiva šteta).

Kako bismo razumjeli o kakvoj se šteti radi vratimo se na alegorijsku priču koju sam ispričao u listopadu 2024. (spomenutu na početku ovog teksta) i na upute koje je otac dao sinu kako se upravlja s konjima! Prevedeno na današnju situaciju, dok predavači na Hrvatskom vojnom učilištu kadetima predaju jedno, na njihovoj promociji pojavi se Vrhovni zapovjednik i mentalno masturbira nešto sasvim drugo! Posljedice po one pred kojima taj i takav Vrhovnik masturbira mogu biti vrlo pogubne, do mjere kada ih se može otpisati kao neupotrebljiv ljudski potencijal za daljnje napredovanje u vojnoj službi! 

A iz Vrhovnikove mentalne masturbacije može se posredno zaključiti da Hrvatska uludo troši ogromna financijska sredstva za kupnju modernog naoružanja: aviona, tenkova, topova, brodova, … U skladu s Vrhovnikovim učenjem umjesto skupih stranih aviona, tenkova, topova, brodova, … potrebno je nabaviti dovoljnu količinu – STOLOVA, dobrih starih hrvatskih stolova, po mogućnosti od slavonske hrastovine. Na taj način angažiramo vlastite kapacitete, ulažemo u domaću industriju, zapošljavamo vlastitu radnu snagu i trošimo vlastite sirovine. Tko zna, možda netko izvana prepozna ovaj originalni Milanovićev obrambeno-zaštitni model pa krene i izvoz preko RH Alana!

Ovo uopće nije smiješno! Ako Izraelci imaju u svojim stanovima tzv. „sigurne sobe“, zašto Hrvati u svojim stanovima i uredima ne bi imali sigurne „hrvatske obrambene stolove“ (model: HOS-M-2026). Na taj način se zaokružuje prirodno „trojstvo“: hrvatska lisnica u hrvatskom džepu – hrvatska puška na hrvatskom ramenu – hrvatski obrambeni stol u hrvatskom domu! Pa da vidimo tko nam što može! To čak ni Vučiću nije palo na pamet!

Na kraju, ima jedna bitna razlika između Mačeka i Milanovića: Mačekovu je stranačku djelatnost prekinuo Prvi svjetski rat u kojem je aktivno sudjelovao kao časnik austro-ugarske vojske na čak trima frontovima: na granici Monarhije i Srbije, u Albaniji i, na posljetku, u borbama protiv Talijana.

Kao što smo već na početku napomenuli Milanović je izbjegao Domovinski rat, ( nedavno je priznao da mu 1991. bila nejasna godina), a nakon rata u kojem nije sudjelovao žestoko je krenuo graditi svoju političku karijeru u državi koju je nazvao „slučajnom“!

Svojevremeno se skrivao pod „materinim skutima“, a sada zaštitu traži pod – stolom!

I svatko tko misli da je Milanovićeva teorija bez osnova neka se sjeti kako je Adolf Hitler 20. srpnja 1944. godine preživio atentat iza kojeg je stajao pukovnik grof Claus von Stauffenberg. Da u dvorani za sastanke nije bilo kvalitetnog hrastovog stola, koji je amortizirao silinu eksplozije, Hitler bi još u srpnju 1944. završio u „vječnim lovištima“! 

Stoga, očekuje se užurbana isporuka probne serije HOS-M-2026 izravno na Pantovčak, za Vrhovnika i njegove hrabre savjetnike, a kako bi isti tijekom dana imali na čemu držati noge!

A ako se, ne daj Bože zapuca, valja im spašavati dupe ispod originalnog hrvatskog obrambenog stola, kojeg je vizionarski predvidio neponovljivi hrvatski vojni klasik – Vladko Maček na bijelom konju! 

M.M. /Foto: AI ilustracija