General-bojnik Tihomir Kundid, rođen 2. veljače 1969. u Varaždinu, jedan je od iskusnijih i odlikovanijih časnika Hrvatske vojske, pripadnik prve generacije branitelja koji su od prvog dana agresije na Hrvatsku sudjelovali u obrani i oslobođenju hrvatske države.
General Kundid potječe iz radničko-obrtničke obitelji koja je više godina provela u Njemačkoj. Osnovno školovanje završio je u Ivancu, a srednju stručnu školu strojarske struke završio je 1988. godine. Vojni rok u JNA služio je od siječnja 1989. do siječnja 1990. u Titovoj Mitrovici i na albanskoj granici, nakon čega se zaposlio u privatnoj tvrtki u Jerovcu.
U obrambene pripreme uključuje se krajem 1990., a 15. siječnja 1991. postaje pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a. Dana 15. svibnja 1991. prelazi u Zbor narodne garde, u sastav 2. „A“ brigade ZNG-a – Gromovi, gdje ostaje sve do gašenja brigade.
Tijekom Domovinskog rata sudjeluje na najtežim bojištima: Banijskom, Kordunskom, Pokupskom, Sunjskom, Livanjskom i Dubrovačkom, a kao pripadnik Specijalne policije sudjelovao je i u Borovu naselju. Bio je sudionik operacija Bljesak, Oluja i Una.
Dana 2. srpnja 1991. ranjen je tijekom pokušaja proboja tenkovske kolone JNA iz kasarne „Maršal Tito“ preko Mosta mladosti, čime postaje prvi ranjenik 2. „A“ brigade ZNG-a i hrvatski ratni vojni invalid.
U Oružanim snagama RH službu obnaša od svibnja 1991., postupno napredujući kroz zapovjedne dužnosti: zapovjednik satnije, zapovjednik izvidničke satnije, obnašatelj dužnosti zapovjednika bojne, zamjenik zapovjednika oklopne bojne, zapovjednik oklopne bojne, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika brigade.
Od 2016. do 2020. zapovijeda Gardijskom motoriziranom, potom Gardijskom mehaniziranom brigadom u Kninu. Od 2020. obnaša dužnost načelnika Stožera i zamjenika zapovjednika Hrvatske kopnene vojske.
Tijekom karijere promican je u sve časničke i generalske činove, uključujući izvanredna promaknuća: pukovnik (1999.), brigadir (2007.), brigadni general (2017.) i general-bojnik (2020.).
Uz vojno školovanje završio je Časničku školu, Zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro“, Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“, više specijalističkih tečajeva te tečaj engleskog jezika u Kanadi. Stekao je i civilne diplome: višu stručnu spremu inženjera strojarstva, zvanje diplomiranog inženjera sigurnosti te zvanje sveučilišnog specijalista menadžmenta poslovnih sustava.
Za doprinos obrani i razvoju OSRH odlikovan je najvišim državnim i vojnim priznanjima, među kojima su: Red Nikole Šubića Zrinskog, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Red bana Jelačića, medalje „Oluja“ i „Bljesak“, Spomenice Domovinskog rata i domovinske zahvalnosti, Zlatna medalja HV-a te Medalja za pomoć institucijama civilne vlasti.
Više puta je pohvaljivan i nagrađivan od vrhovnog zapovjednika, ministra obrane, načelnika GS OSRH i zapovjednika grana.
Oženjen je Alenom, učiteljicom po zanimanju, s kojom ima dva sina rođena 1995. i 2008. godine.
M. Marković/Foto: pxll
