Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ, preminuo je 4. svibnja 1980. godine. Tog dana na prostorima SFRJ zavladao je muk, milijuni građana su plakali, a derbi na Poljudu između Hajduka i Zvezde je prekinut.
O Titu su dokumentirane mnoge priče, a jedna od najzanimljivijih je upravo ova vezana za jedan grad u bivšoj zajedničkoj državi, koju Srbi i Bosanci danas zovu “Regija”, a Hrvati bježe od nje kao vrag od tamjana.
Naime, za vrijeme 35-godišnje vladavine na Titovim putovanjima izbjegnut je samo jedan grad na cijelom prostoru SFRJ. I to baš onaj iz jednog od prvih megahitova Lepe Brene – Čačak, piše beogradski portal Mondo.
U njemu jest bio sedam puta, ali uvijek u prolazu. Uvijek je bilo usput, na putu za Užice. Povjesničari smatraju da je krivac to što ga je Broz do kraja života doživljavao bliskim četničkom Ravnogorskom pokretu.
U njegovim očima Čačani su uvijek bili, tvrde povjesničari, četnici. Valjda zbog blizine Ravne Gore i pjesme “Na planini, na Jelici”. S druge strane, prema izvještajima policije Kraljevine Jugoslavije iz 1940. godine, Čačak je ocjenjivan kao zloglasno “komunističko leglo”.
Tito je, međutim, imao drugačiju percepciju ovog mjesta, a stariji Čačani i danas kažu da su svaki put prije dolaska predsjednika SFRJ ljudi koji su tretirani kao protivnici režima bili preventivno privođeni na sedam dana.
Povjesničari navode da doživotni predsjednik SFRJ nije nikako mogao promijeniti mišljenje o Čačku, iako bi ga na ulici dočekali razdragani ljudi koji su s nestrpljenjem iščekivali njegov dolazak, a koji nikad nije bio planiran. Tito nikad nije imao želju zadržati se u ovom grad
Etiketu buntovničkog grada i mjesta koje treba izbjegavati zapečatila je situacija kada je za Titova drugog posjeta Čačku, baš za vrijeme njegova govora, nestalo struje!
D.M. /Foto: arhivska fotografija
