Priča o Vedranu Pavleku, odbjeglom direktoru Hrvatskog skijaškog saveza, u nekoliko je mjeseci narasla do razine međunarodne sapunice, a u priču o njegovom bijegu u Kazahstan Jutarnji list uključuje i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
Od trenutka kad je u Hrvatskoj pukla afera, preko njegovog bijega u Dubai, kratkog boravka u Moskvi, pokušaja dobivanja ruske putovnice, pa sve do uhićenja u Turskoj i konačnog iskrcavanja u Kazahstanu, Pavlek je postao personifikacija korupcije u hrvatskom sportu i čovjek koji se panično pokušava izvući iz izručenja.
Pred kazahstanskim sudom izjavio je da bi mu u Hrvatskoj “mogao biti ugrožen život”, prihvaćajući narativ koji su prije njega koristili bjegunci daleko većeg kalibra – bivši premijeri, generali, ljudi uključeni u međunarodne energetske i oružane poslove.
No, podaci koje su istražitelji dosad prikupili ne govore da Pavlek ima takve veze, takve tajne ili takvu težinu. Njegov bijeg više nalikuje improvizaciji nego operaciji. I očajničkom traženju destinaciju koja bi mu jamčila sigurnost.
U Moskvi je, piše Jutarnji list, neposredno prije uhićenja u Hrvatskoj, nazvao ruskog biznismena Grigorija Berezkina, čovjeka koji uz rusko i ciparsko ima i hrvatsko državljanstvo, te koji je godinama donirao Skijaški savez iznosima od 50 do 100 tisuća eura
Berezkin je istražiteljima potvrdio da ga je Pavlek kontaktirao i raspitivao se o dobivanju ruske putovnice, no dobio je jasan odgovor – nema šanse.
Nakon toga Pavlek je napustio Rusiju i završio u Turskoj, gdje mu je policija oduzela mobitel i laptop. Sve to pokazuje da je tražio zaštitu gdje god je stigao, ali nije imao ozbiljne međunarodne poluge.
Stoga je zanimljivo teorije koje prenosi Jutarnji list – istina u sferi trača, a ne kao tvrdnju – da bi jedan bivši hrvatski predsjednik koji je imao stvarno bliske odnose s Kazahstanom, mogao “povući veze”.
“Hoće li Vedran Pavlek ženidbom s Kazahstankom pokušati spriječiti izručenje Hrvatskoj? Je li možda, u zamjenu za impozantnu svotu novca, jedan bivši hrvatski predsjednik pristao potegnuti svoje veze u Kazahstanu kako bi spasio Pavleka od izručenja”, piše Jutarnji.
Mesić i Kazahstan – jedina stvarna veza Hrvatske s tom državom
Ako se netko pita tko je od hrvatskih predsjednika stvarno imao bliske odnose s Kazahstanom, odgovor je jednostavan – Stjepan Mesić. Dok su ostali predsjednici održavali protokolarne kontakte, Mesić je bio jedini koji je u toj zemlji imao stvarnu političku i osobnu mrežu.
Godinama je bio rado viđen gost, sudjelovao na forumima, gradio odnose s Nazarbajevljevim krugom i ostavio dojam čovjeka koji u Kazahstanu može otvoriti vrata koja drugima ostaju zatvorena. To je činjenica koju u Zagrebu znaju svi koji se bave vanjskom politikom.
Upravo zato se njegovo ime pojavilo u teorijama koje kruže oko Pavleka – ne zato što postoje dokazi, nego zato što je Mesić jedini hrvatski političar koji je u Kazahstanu imao stvarnu težinu. No, Jutarnji u svom tekstu jasno naglašava: to su samo priče koje se prepričavaju, bez ikakvih potvrda.
Pavlek nije čovjek takvog ranga da bi Mesić ili bilo tko drugi riskirao reputaciju zbog njega, niti postoje indicije da Pavlek posjeduje informacije koje bi ga učinile opasnim za hrvatsku politiku. Mesić je u ovoj priči prisutan samo zato što je jedini Hrvat koji je ikada bio “dobar s Kazahstanom”.
Pavlekov bijeg, pokušaji dobivanja državljanstava, pozivi biznismenima i konačno sklanjanje u Kazahstan više govore o panici nego o moći. Teorije o ženidbi radi državljanstva i povlačenju političkih veza zvuče dramatično, ali dosad prikupljeni podaci pokazuju da Pavlek nije čovjek koji nosi tajne zbog kojih bi “glave padale”.
U cijeloj priči najviše odskače samo jedno ime – Stjepan Mesić – ali ne zato što je uključen, nego zato što je jedini hrvatski predsjednik koji je u Kazahstanu ikada imao stvarnu mrežu.
M. Marković/Foto: press
