Komemoracija u Dvoru: Ljudi su pobijeni, a do danas nitko nije odgovarao

3 kolovoza, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Središnja komemoracija za stradale za vrijeme i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja održana je u ponedjeljak u Dvoru na Uni. Komemoracija je održana kod škole u kojoj je 8. kolovoza ubijeno devet osoba s invaliditetom i mentalnim teškoćama, a za koje se do danas ne zna tko ih je ubio.



Iz Srpskog narodnog vijeća poručuju kako je iz Hrvatske otišlo 200 000 ljudi i kako nitko u tome ne vidi štetu te kako nakon 25 godina to treba osvijetliti.

Načelnik Dvora na Uni kazao je kako je u masovnoj grobnici pronađeno 64 tijela te kako i nakon 25 godina nema odgovora tko je ubio osobe s invaliditetom u tamošnjoj školi.

Načelnik Dvora Arbutina: U masovno grobnici bilo je 64 tijela…. Prošlo je 25 godina i nema odgovora tko je unio hendikepirane ljude u ovoj školi.

Okupljenima se obratio i Milorad Pupovac u ime Srpskog narodnog vijeća. Okrenuvši se od novinara samim sudionicima obilježavanja kazao je da su okupili u Dvoru na Uni kako ne bismo zaboravili zločine koji su se dogodili.

“Da ne zaboravimo dok ne čujemo riječi koje će utješiti one koji su ostali nakon stradalih, sve dok ne čujemo riječi ili radnje o kojima će se suditi bilo riječju, bilo pravosudnom odlukom onima koji su počnili zločine”, kazao je Pupovac i nastavio:

“Kako to s pravom očekuju pripadnici hrvatskog naroda na mjestima na kojima su stradavali njihovi najbliži, tako to s pravom očekujemo i mi Srbi u Hrvatskoj tamo gdje su stradavali naši sunarodnjaci.”

Težak teret

U izbjegličkoj koloni stradale su 64 osobe.

“Tih 64 tijela nisu trebali stradati jer su se ljudi sklanjali od rata i opasnosti, kao što su se sklanjali i oni na Petrovačkoj cesti. Međutim, to što nisu znali gdje će se skloniti je druga priča, ali to što su napadani ljudi u koloni, neposredno prije nego što su se dočepali granice ili u slučaju Petrovca prešli granicu – to predstavlja težak teret za one koji su vodili ratne operacije.”

Dodao je i sljedeće:

“Treba osvjestiti to da su ljudi napadani nakon operacije i ubijeni, a njihova sela paljena. Posebno bolno je ubijanje psihijatriskih bolesnika u ovoj školi ovdje”, dodao je. “Ljudi nisu imali mogućnost, jer oni koji su imali moć nisu se odlučili za to”, dodao je.

“Ja ne znam da li oni koje susrećem, s kojima radim gotovo 30 godina mogu podnijeti moralnu težinu takvih činova. Ja ne znam ali vjerujem da svaki čovjek, svaki ratnik, svaki političar i svaki svećenik ima duboki, moralni osjećaj kada se suočava s takvim činjenicama. Ništa to ne može pokriti, ni priča o naciji ni priča o državi”, kazao je.

Pupovac je ispričao priču o 15 minuta zločina.

“15 minuta zločina…jedna Srpkinja i jedna Hrvatica. Srpkinja je bila invalid u kolicima, a Hrvatica ljudsko stvorenje mladog rasta, bile su kao dvije sestre i ta Srpkinja je brinula o njoj, sestri Terezi, tako se zvala. Prema svemu sudeći, sjedila je u krilu svoje sestre Srpkinje kao mala Hrvatica i u ovoj školi su pale zajedno, kada ih je prostrijelio metak.

Potrudit ću se da odem na grob u Petrinji tih dviju žena. Grob je napravljen tako da su tamo dva križa jedan pored drugog, neka to bude simbol načina kojeg se mi sjećamo ratnih patnji u 90-im godinama u Hrvatskoj i drugim mjestima”, zaključio je Pupovac

R.I. /Foto:

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->